DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUM AR SKI LIST


GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA
I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE


GODIŠTE 75. AUGUST—OKTOBAR GODINA 1951


Marijan Brezinšćak (Zagreb):


VISOKOFREKVENTNO SUŠENJE I ZAGRIJAVANJE DRVETA


1. Uvod
Visokofrekventno (VF) sušenje i zagrijavanje drveta jedna je oE
brojnih primjena VF zagrijavanja dielektrikä, t. j. električki navodljivih
materijala (izolatora). Bit ove nove metode je u tome, da se izolatori,
met*u koje spada i drvo, stave u električka polja visokih frekvenc
i j a. Najjednostavnija ostvarenje toga možemo si zamisliti u obliku dviju
ploča, izmetu kojilh se nalazi dielektrik i između kojih, djeluje električki
napon visoke frekvencije. Budući da time nastale električke sile u uloženom
dielektriku neprestano mijenjaju svoj smisao djelovanja u ritmu
frekvencije napona, molekula materijala neprestano se »preklapaju« i to
dva puta toliko u jedinici vremena, kolika je frekvencija napona. Posljedica
toga je toplina, koja se razvija u čitavom dielektriku, koji se
nalazi između elektroda. ;


Podrobni:ji računi i iskustvo pokazuju, da se brzina nastajanja topline,
odnosno brzina porasla temperature pomoću VF .zagrijavanih
dielektrika dade gotovo matematski točno regulirati i to
u veoma širokim granicama na vrlo jednostavan naćin.


VF zagrijavale posve se razlikuje od svih do sadašnjih
načina zagrijavanja (vođenje, zračenje topline), budući da se, k?ko sam
već spomenuo, toplina razvija u samo m predmetu kojeg zagrijavamo.
Stoga ono predstavlja novu epohu u toplinskoj tehnici, a potom i u tehnici
sušenja drveta i njegova zagrijavanja u svrhu lijepljenja ili u druge
svrhe.


U našim elektrotehničkim publikacijama makroskopska teorila već
je u nekoliko navrata opisana [l]1 [2], a dosta iscrpno sam to učinio u


x) Uglata zagrada odnosi se na literaturu navedenu na kraju članka.


277