DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Ako uz to dodamo, da se u slici 1 naznačena nejednolikost podjele temperature kod VF zagrijavanja dade izbjeć:. time, da se granične´plohe izoliraju (toplinski), onda više nema nikakovog razloga, koji bi govorio protiv upotrebe VF. Ekonomiju VF zagrijavanja pustit ćemo za sada po strani a navest, ćemo je pri kraju ovog poglavlja i to iskustvene podatke, a ne možebitna teoretska zamišljanja. , Tehnologij a VF sušenja drveta veoma je jednostavna. Drvo većih dimenzija naloži se na vagonete i doveze u prostor za sušenje, uz koji se nalazi uređaj (generator) za proizvodnju VF električnog polja. Stijene ovog prostora moraju bite vatrostalne, a sam prostor dobro ventiliran, te se u tu svrhu obično upotrebi 2 do 3´ kW ventilator. Nakon toga se generator uključi na elektrod e i proces sušenja počinje. Nakon određenog vremena, spomnutog uz si. 1, osušeno drvo se izveze i može distribuirati. Od bitnog je značenja izvedba elektroda . U Sovjetskom savezu upotrebljavaju dvije vrsti: 1) mrežaste horizontalne i 2) mrežaste vertikalne elektrode. 1) Mrežaste horizontalne elektrode su metalne mreže, nekada opšivene tkaninom, koje se smještavajiu horizontalno između pojedinih slojeva sušenog drveta i priključuju n.a VF generator. Osnovna elektroda je sam metalni pod vozila, na kojem je drvo dopremljeno u sušemu; na nju dolazi sloj drveta (daske, p-agovi i si.). Ovaj se pokrije drugom mrežasfom elektrodom na koju dolazi novi´ sloj drveta j t. d. Od presudne je važnosti, kako elektroda priliježe sušenom drvetu. Ako je zračni raspor između elektrodi i diveta neznatan, ako se dakle elektrode usko priljubljuju drvetu, onda se zagrijavanje vrši veoma pogodno. U vlažnii´m d; jelov ma razvija se više topl: ne nego u suhijima, a to je baš i traženo. Međutim već neznatni zračni raspor od nekoliko mil metara promijeni stanje. U tom slučaju postaje sušenje neravnomjerno, u suhijim predjelma može doći do intenzivnijeg razvijanja topline nego u vlažnijima, a to se protiv´ traženju. 2) M´ežaste vertikalne elektrode jednako su izvedene, ali su vertikalno zavješene na kotačima, koji se mogu gibati po šinj-ima učvršćen neugodn´h zračnih raspora, kojeg je štetno djelovanje bilo malo prije spomenuo. Kad: toga su više u upotrebi horizontalne elektrode, iako baratanje s njima iziskuje više vremena. U upotrebi je. još jedna vrsta elektrode za sušenje tvrdo g drveta. Kod toga se upotrebljavaju tkaninom opš´vene elektrode, koje su. stalno vlažne. Time je površina drve+.T trajno vlfžna i u toku sušenja, ne dolaz- do pucanja na površmi suđenog komada. Tekstilna obloga istodobno upija vlagu, koja izlazi ´ deblo. Kut obuhvaćanja određen je omjerom BjelJkc i jezgre drveta. Prije spomenuti slučaj nejednolikog sušenja drveta prikazan je primjerice u si. 2 za željezničke pragove. Sušenje je vršeno pomoću horizontalnih elektroda i, kako se vidi iz crteža 2a, jezera se osušila do v = 10,6%) (konačna vlažnost), a centralni dio bijeli ostao je mnogo vlažniji, 73,3% odnosno 48,6°/o. Ovu činjenicu možemo objasniti amzotropnošću električkih parametara drveta. Spomenute´loše pojave mogu se izbjeći upotrebom k a s k ?. đno g sušenja. Bit ove metode je u sl´jedećem. Ako se drvo zagrije, iako neravnomjerno obzirom na presjek do oko 100°C i zatim polako hladi, u porama drveta će se kondenzirati nastala vodena para. Na laj način u 280 |