DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Na koji način ćemo te gubitke smanjiti na što manju mjeru? Da na to pitanje
odgovorimo prikazat ćemo ukratko uvjete razvoja truleži u živom stablu i fiziologiju
gljiva — razarača drveta na temelju citiirane literature.


Uvjeti nastajanja truleži u živom stablu. Doik su svojstva i biioJogija uzročnika
truleži t. j . gljiva razarača prilično poznati, veoma se malo zna o uvjetima nastajanja
truleži. Sve gljive razarači drveta ispadaju u grupu aerobnih organizama,, t. j . živo t
gljive razarača vezan je za prisustvo zraka u drvetu. Transportirati
kisik svojim hi´fama izvana iu drvo može jedino mednjača (Armiillaria tme-
Uea). Ostale gljive moraju imati zrak na raspolaganju na samom mjestu razvoja, t. j.
u drvetu. Nije dovoljno da samo pojedini djelovi hira gljive budu u doticaju sa zrakom,
već svaka njezina stanica mora imati dovoljno kisika na raspolaganju. Smatra se da
je život gljive u drvetu u optimumu, ako 30—40°/o njegovih! porai ispunjava zrak.


Postotak truleži je veći u sastojinania, koje su na neprirodnom staništu, te u
saistojinama sa poremećenom biološkom ravnotežom.. Trulež lakše i češće napada stabla,
koja su oslabljela zbog bilo kojeg uzroka. Čini se kao da su ta stabla izgubila
sposobnost aktivne reakcije protiv truleži, sposobnost da izlučuju antitoksične tvari
i da stvaraju tile u provodnim elementima, kojima se stablo brani, protiv prodiranja


gljive. No glavni uzrok nastajanju truleži u oslabljelim stablima je u povećanoj
količini: zraka u drvetu tih stabala.
Zdrava nadstojna stabla sa bujnom krošnjam su u punoj životnoj snazi. U njima
je kolanje soikova intenzivno, veliki postotak vlage u drvetu kao i intenzivna
transpiracija (umanjeni tlak zjaka u drvetu), te pojačano disanje. U takvim stablima
je uvijek minimalna količina kisika. Zbog toga u potpuno zdravo stablo za vrijeme
kolanja sokova ne može da prodre ni jedan razarač (osim mednjače). U oslabljelim
stablima nije tako. Transpiracija je u< tkvim-stablima smanjena i u provodne elemente
drveta prodire zrak. Sastav zraka je u drvetu povoljniji, pa je omogućen razvoj
gljive razarača.


Razlika u osjetljivosti pojedinog stabla prema truleži
ovisi dakle o Jeo li čin i zraka u drvetu, a ova je opet ovisna
O´ zdravstvenom stanju i o bujnosti razvoja stabla.


Utjecaj ekoloških faktora i starosti sfabla na razvoj truleži. Pokusima cijepljenja
čistih (kultura gljive u rupe izbušene na stablima Münch je ustanovio, da zdrava
stabla gube svoj imunitet prema truleži već za vrijeme vegetacijskog mirovanja. Već
malo smanjenje količine vode u drvetu dovoljno je dakle da omogući prodor truleži
u stablo. Ali u toku zime hladnoća isprečava razvoj razarača. Velika većina gljiva
prestaje naime rasti već blizu 0°C.


Za vrijeme ljeta velika količina vode u drvetu sprečava razvoj razarača. U
toku zrme zraka ima u drvetu dovoljno, no tada niska temperatura zaustavlja rast
gljive. Prema tome koncem jeseni1 i ,u rano proljeće su najpovoljniji uvjeti za razvoj
truleži. Tada se ona najbrže razvija.


Zračni prostor u drvetu ovisan je o gustoći staničja, odnosno o širini i veličini
staničniih pora. Zato je pojava truleži češća u vrsta sa manjom specifičnom težinom,
a unutar jedne vrste u individua sa rjeđim staničjem. Da li će pojedina stabla stvarati
gušće ili rjeđe staničje, ovisi i o tlu na kojemu to stablo raste, pa i o količini
vlage u zraku i u tlu. Stabla izrasla na niskom i vlažnom staništu redovito stvaraju
rjeđe drvo. Takva stabla su manje otporna prema truleži.


Zrak u divetu potreban je za razvoj ne samo gljivama razaračiima, nego i svima
ostalim fakultativnim parazitima. Među ove ubrajamo i uzročnika holandsike bolesti
brestova. U svom predavanju o´ sušenju -brestova i mogućnosti odbrane .dr. Vajda
..pidemijsko sušenje brestova u zadnje dve-tri decenije objašnjava promjenom karaktera
klime u tom razdoblju. U zadnjih 30 godina proljetne i ljetne suše bile su
naročito1 česte. One su se ponavljale i, u periodama od duljeg niza god´na. Svakako,
kao posljedica toga smanjila se količina vlage u zraku i u tlu. Gubitak vlage zbog
pojačane trainspiracije stabla nisu mogla nadoknaditi iz tla, pa je u provodne elemente
drveta prodro zrak. Tako oslabljela stabla lako su pala žrtvom gljive uzročnika
holandske bolesti. Interesantno je, da od hola.nds.ke bolesti prvenstveno i u najvećoj
mjeri stradaju stabla uz rasla u nizinama, kraj potoka, na vlažnim staništima. Već
manji gubitak vlage u drvetu omogućilo je prodor gljive u stablo, vjerojatno zbog
rjeđeg staničja tih stabala. Stabla uzraisla na sušim staništima stradaju naprotiv od


335