DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Na koji način ćemo te gubitke smanjiti na što manju mjeru? Da na to pitanje odgovorimo prikazat ćemo ukratko uvjete razvoja truleži u živom stablu i fiziologiju gljiva — razarača drveta na temelju citiirane literature. Uvjeti nastajanja truleži u živom stablu. Doik su svojstva i biioJogija uzročnika truleži t. j . gljiva razarača prilično poznati, veoma se malo zna o uvjetima nastajanja truleži. Sve gljive razarači drveta ispadaju u grupu aerobnih organizama,, t. j . živo t gljive razarača vezan je za prisustvo zraka u drvetu. Transportirati kisik svojim hi´fama izvana iu drvo može jedino mednjača (Armiillaria tme- Uea). Ostale gljive moraju imati zrak na raspolaganju na samom mjestu razvoja, t. j. u drvetu. Nije dovoljno da samo pojedini djelovi hira gljive budu u doticaju sa zrakom, već svaka njezina stanica mora imati dovoljno kisika na raspolaganju. Smatra se da je život gljive u drvetu u optimumu, ako 30—40°/o njegovih! porai ispunjava zrak. Postotak truleži je veći u sastojinania, koje su na neprirodnom staništu, te u saistojinama sa poremećenom biološkom ravnotežom.. Trulež lakše i češće napada stabla, koja su oslabljela zbog bilo kojeg uzroka. Čini se kao da su ta stabla izgubila sposobnost aktivne reakcije protiv truleži, sposobnost da izlučuju antitoksične tvari i da stvaraju tile u provodnim elementima, kojima se stablo brani, protiv prodiranja gljive. No glavni uzrok nastajanju truleži u oslabljelim stablima je u povećanoj količini: zraka u drvetu tih stabala. Zdrava nadstojna stabla sa bujnom krošnjam su u punoj životnoj snazi. U njima je kolanje soikova intenzivno, veliki postotak vlage u drvetu kao i intenzivna transpiracija (umanjeni tlak zjaka u drvetu), te pojačano disanje. U takvim stablima je uvijek minimalna količina kisika. Zbog toga u potpuno zdravo stablo za vrijeme kolanja sokova ne može da prodre ni jedan razarač (osim mednjače). U oslabljelim stablima nije tako. Transpiracija je u< tkvim-stablima smanjena i u provodne elemente drveta prodire zrak. Sastav zraka je u drvetu povoljniji, pa je omogućen razvoj gljive razarača. Razlika u osjetljivosti pojedinog stabla prema truleži ovisi dakle o Jeo li čin i zraka u drvetu, a ova je opet ovisna O´ zdravstvenom stanju i o bujnosti razvoja stabla. Utjecaj ekoloških faktora i starosti sfabla na razvoj truleži. Pokusima cijepljenja čistih (kultura gljive u rupe izbušene na stablima Münch je ustanovio, da zdrava stabla gube svoj imunitet prema truleži već za vrijeme vegetacijskog mirovanja. Već malo smanjenje količine vode u drvetu dovoljno je dakle da omogući prodor truleži u stablo. Ali u toku zime hladnoća isprečava razvoj razarača. Velika većina gljiva prestaje naime rasti već blizu 0°C. Za vrijeme ljeta velika količina vode u drvetu sprečava razvoj razarača. U toku zrme zraka ima u drvetu dovoljno, no tada niska temperatura zaustavlja rast gljive. Prema tome koncem jeseni1 i ,u rano proljeće su najpovoljniji uvjeti za razvoj truleži. Tada se ona najbrže razvija. Zračni prostor u drvetu ovisan je o gustoći staničja, odnosno o širini i veličini staničniih pora. Zato je pojava truleži češća u vrsta sa manjom specifičnom težinom, a unutar jedne vrste u individua sa rjeđim staničjem. Da li će pojedina stabla stvarati gušće ili rjeđe staničje, ovisi i o tlu na kojemu to stablo raste, pa i o količini vlage u zraku i u tlu. Stabla izrasla na niskom i vlažnom staništu redovito stvaraju rjeđe drvo. Takva stabla su manje otporna prema truleži. Zrak u divetu potreban je za razvoj ne samo gljivama razaračiima, nego i svima ostalim fakultativnim parazitima. Među ove ubrajamo i uzročnika holandsike bolesti brestova. U svom predavanju o´ sušenju -brestova i mogućnosti odbrane .dr. Vajda ..pidemijsko sušenje brestova u zadnje dve-tri decenije objašnjava promjenom karaktera klime u tom razdoblju. U zadnjih 30 godina proljetne i ljetne suše bile su naročito1 česte. One su se ponavljale i, u periodama od duljeg niza god´na. Svakako, kao posljedica toga smanjila se količina vlage u zraku i u tlu. Gubitak vlage zbog pojačane trainspiracije stabla nisu mogla nadoknaditi iz tla, pa je u provodne elemente drveta prodro zrak. Tako oslabljela stabla lako su pala žrtvom gljive uzročnika holandske bolesti. Interesantno je, da od hola.nds.ke bolesti prvenstveno i u najvećoj mjeri stradaju stabla uz rasla u nizinama, kraj potoka, na vlažnim staništima. Već manji gubitak vlage u drvetu omogućilo je prodor gljive u stablo, vjerojatno zbog rjeđeg staničja tih stabala. Stabla uzraisla na sušim staništima stradaju naprotiv od 335 |