DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 62     <-- 62 -->        PDF

holandske bolesti mnogo manje. Sve ovo potvrđuje gore iznesene činjenice o utjecaju
gustoće staniičja na mogućnost razvoja gljive u drvetu.


U stablima do starosti 15—20 godina trulež se skoro uopće ne javlja, dok sta-´
rija i prestarjela stabla u sastojim skoro stopostotno stradaju od truleži. Dva su
tome uzroka: 1) Starije drvo stvara sve rjeđe staničje; količina zraka u drvetu starijih
stabala se sve više povećava; 2) dio mrtvog ili slabo aktivog djela stabla.i koji
sadrži mnogo zraka sa starošću se sve vise "povećava, — Da se o tome uvjerimo dovoljno
je podsjetiti na naše prestarjele bukove prašume, koje su zbog pomanjkanja
komunikacija sve do danas ostale netaknute, a u kojima ne nailazimo skoro n,; jedno
stablo koje ne bi bilo zaraženo barem sa nepravom srži.


Tok i ishod truleži u jedričavih i bakuljavih vrsta, čitava je srž jedričavih
vrsta mrtva; ona je puna tila, taninskih i gumoznih tvari, koje imaju svrhu, povećati
rezistentnost srži prema razaračima. Za većinu razarača srž je zbog prisustva tih
tvari nepristupačna, no gljive koje su se specijalizirale za razaranje srži lako je
uništavaju. Kod jedričavih vrsta provodnu funkciju vrši samo mali broj vanjskih
godova, jer je čitava unutrašnjost drveta (srž) mrtva. Postotak vlage je zbog toga
u tim vanjskim godovima tako velik, kolanje sokova tako intenzivno, da ni jedan


razarač (osim mednjače) ne može napasti taj d o drveta. Dakle: Nakon što je gljiva,,
koja se specijalizirala za razaranje srži prođrlu u srž stablo se protiv truleži ne može
više branili. No stablo iipak i dalje ostaje na životu, jer vanjske, žive godove drveta,
koji vrše provodnu funkciju ne može trulež napasti.
Drugačiji je tok truleži u bakuljavih vrsta, u kojih centralni cilindar ne predstavlja
mrtvo drvo. Stanice centralnog cilindra naime često ponovno poprimaju
provodnu funkciju. Zbog toga u bakuljavih vrsta provodnu funkciju :itma veći broj
godova, pa u njima kolanje sokova nije tako intenzivno da razarač ne bi mogao
napasti i taj dio drveta. Na prodor gljive drvo aktivno reagira stvaranjem tila, izlučivanjem
antitotoksičnih tvari (stvara se neprava srž drveta), no sve to ne može
zaustaviti napad razarača te on prodire i u najmlađe godove sve do kamb´ja. Jedino
kambij razarač ne može napasti, no već tokom slijedeće godine kambij ipak ugiba
zbog prestanka dovoda hranjivih tvari. Tako napad truleži na bakuljavu vrst redovitq
svršava sa smrću zaraženog stabla.


Uloga rana u infekciji stabla sa truleži. Svi uzročnici truleži su paraziti rana-


Oni mogu prodrijeti u stablo samo putem ozljeda, dok neozljeđeno stablo ne mogu


napasti.


Kod bakuljavih vrsta drveća — a i kod jedričavih, rana ne otvara put sve do


srži — je osim oblika i veličine rane za mogućnost izarazc od važnosti i zdravstveno


stanje stabla. Cbrczjvanjem nanosimo voćkama često teške ozljede, a trulež se tu


pojavljuje ipak rjeđe. Razlog tome je, što takva stabla imaju slobodnu bujnu krošnju,.


pa drvo sadrži mnogo vlage, t. j . malo zraka. Dakle kod bakuljavih vrsta mogućnost


prodora razarača u drvo ili njegova lokalizacija ovisi u velikoj mjeri i o fiziološkom


stanju stabla. Kod jedričavih vrsta, kod rana koje otvaraju put razaraču direktno u


srž,, nije tako. Srž je potpuno mrtva, S ako je razarač u nju prodro trulež će se


dalje razvijati nezavisno od zdravstvenog stanja stabla.


Svaka rana ne mora ujedno značiti i početak truleži na stablu. Moguićtnost razvoju
truleži daju samo rane, koje su duboke, ili velike površinske rane, t. j . sve one
koje omogućuju prodor kisika u drvo. Male rane na granama ubrzo se zatvaraju
tilama, smolom, tamnom gumoznom masom, koja sprečava gubitak vlage a s time
povećanje kisika. Rane koje nastaju kod loma tankh grana u kojima proces održavanja
još nije započeo ne predstavljaju opasnost za prodor truleži. Zbog zasjenji^
njivanja odbačene grane redovo ne predstavljaju opasnost, jer se one brzo zatvore
stvaranjem ozljeđnog staničja. Trulež će vjerojatno prodrijeti kroz rane koje su
nastale otpadanjem debelih grana, što je srž u grane, koja otpada ili koju vjetar lomi,
razvijenija, t0 rana koja tako nastaje predstavlja veću opasnost.


Da zaključiima gore rečeno: opasnost za prodor truleži daju rane koje su nastale
otpadanjem jakih živih grana, velike površ´nske rane, rane koje nastaju kod
sječe, cd groma ili požara. Ostale manje rane uglavnom ne predstavljaju opasnost
za prodor truleži. Daljnji tok truleži različit je kod jedričavih i bakuljavih vrsta. Kod
bakuljavih vrsta, brzina toka truleži ili njegova lokalizaci´ja ovise o fiziološkom stanju
stabla. Kod jedričavih vrsta naprotiv, ako je gljiva jednom prodrla u srž, trulež će


336