DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 62 <-- 62 --> PDF |
holandske bolesti mnogo manje. Sve ovo potvrđuje gore iznesene činjenice o utjecaju gustoće staniičja na mogućnost razvoja gljive u drvetu. U stablima do starosti 15—20 godina trulež se skoro uopće ne javlja, dok sta-´ rija i prestarjela stabla u sastojim skoro stopostotno stradaju od truleži. Dva su tome uzroka: 1) Starije drvo stvara sve rjeđe staničje; količina zraka u drvetu starijih stabala se sve više povećava; 2) dio mrtvog ili slabo aktivog djela stabla.i koji sadrži mnogo zraka sa starošću se sve vise "povećava, — Da se o tome uvjerimo dovoljno je podsjetiti na naše prestarjele bukove prašume, koje su zbog pomanjkanja komunikacija sve do danas ostale netaknute, a u kojima ne nailazimo skoro n,; jedno stablo koje ne bi bilo zaraženo barem sa nepravom srži. Tok i ishod truleži u jedričavih i bakuljavih vrsta, čitava je srž jedričavih vrsta mrtva; ona je puna tila, taninskih i gumoznih tvari, koje imaju svrhu, povećati rezistentnost srži prema razaračima. Za većinu razarača srž je zbog prisustva tih tvari nepristupačna, no gljive koje su se specijalizirale za razaranje srži lako je uništavaju. Kod jedričavih vrsta provodnu funkciju vrši samo mali broj vanjskih godova, jer je čitava unutrašnjost drveta (srž) mrtva. Postotak vlage je zbog toga u tim vanjskim godovima tako velik, kolanje sokova tako intenzivno, da ni jedan razarač (osim mednjače) ne može napasti taj d o drveta. Dakle: Nakon što je gljiva,, koja se specijalizirala za razaranje srži prođrlu u srž stablo se protiv truleži ne može više branili. No stablo iipak i dalje ostaje na životu, jer vanjske, žive godove drveta, koji vrše provodnu funkciju ne može trulež napasti. Drugačiji je tok truleži u bakuljavih vrsta, u kojih centralni cilindar ne predstavlja mrtvo drvo. Stanice centralnog cilindra naime često ponovno poprimaju provodnu funkciju. Zbog toga u bakuljavih vrsta provodnu funkciju :itma veći broj godova, pa u njima kolanje sokova nije tako intenzivno da razarač ne bi mogao napasti i taj dio drveta. Na prodor gljive drvo aktivno reagira stvaranjem tila, izlučivanjem antitotoksičnih tvari (stvara se neprava srž drveta), no sve to ne može zaustaviti napad razarača te on prodire i u najmlađe godove sve do kamb´ja. Jedino kambij razarač ne može napasti, no već tokom slijedeće godine kambij ipak ugiba zbog prestanka dovoda hranjivih tvari. Tako napad truleži na bakuljavu vrst redovitq svršava sa smrću zaraženog stabla. Uloga rana u infekciji stabla sa truleži. Svi uzročnici truleži su paraziti rana- Oni mogu prodrijeti u stablo samo putem ozljeda, dok neozljeđeno stablo ne mogu napasti. Kod bakuljavih vrsta drveća — a i kod jedričavih, rana ne otvara put sve do srži — je osim oblika i veličine rane za mogućnost izarazc od važnosti i zdravstveno stanje stabla. Cbrczjvanjem nanosimo voćkama često teške ozljede, a trulež se tu pojavljuje ipak rjeđe. Razlog tome je, što takva stabla imaju slobodnu bujnu krošnju,. pa drvo sadrži mnogo vlage, t. j . malo zraka. Dakle kod bakuljavih vrsta mogućnost prodora razarača u drvo ili njegova lokalizacija ovisi u velikoj mjeri i o fiziološkom stanju stabla. Kod jedričavih vrsta, kod rana koje otvaraju put razaraču direktno u srž,, nije tako. Srž je potpuno mrtva, S ako je razarač u nju prodro trulež će se dalje razvijati nezavisno od zdravstvenog stanja stabla. Svaka rana ne mora ujedno značiti i početak truleži na stablu. Moguićtnost razvoju truleži daju samo rane, koje su duboke, ili velike površinske rane, t. j . sve one koje omogućuju prodor kisika u drvo. Male rane na granama ubrzo se zatvaraju tilama, smolom, tamnom gumoznom masom, koja sprečava gubitak vlage a s time povećanje kisika. Rane koje nastaju kod loma tankh grana u kojima proces održavanja još nije započeo ne predstavljaju opasnost za prodor truleži. Zbog zasjenji^ njivanja odbačene grane redovo ne predstavljaju opasnost, jer se one brzo zatvore stvaranjem ozljeđnog staničja. Trulež će vjerojatno prodrijeti kroz rane koje su nastale otpadanjem debelih grana, što je srž u grane, koja otpada ili koju vjetar lomi, razvijenija, t0 rana koja tako nastaje predstavlja veću opasnost. Da zaključiima gore rečeno: opasnost za prodor truleži daju rane koje su nastale otpadanjem jakih živih grana, velike površ´nske rane, rane koje nastaju kod sječe, cd groma ili požara. Ostale manje rane uglavnom ne predstavljaju opasnost za prodor truleži. Daljnji tok truleži različit je kod jedričavih i bakuljavih vrsta. Kod bakuljavih vrsta, brzina toka truleži ili njegova lokalizaci´ja ovise o fiziološkom stanju stabla. Kod jedričavih vrsta naprotiv, ako je gljiva jednom prodrla u srž, trulež će 336 |