DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1951 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Iako problem upoznavanja i istraživanja podzemnog dijela drveća u kompleksu ostalih šumsko-uzgojnih problema sačinjava razmjerno malen detalj, ipak u šumskom gospodarenju ni on se ne smije ispustiti iz vida. To zahtijevaju naročito potrebe na podizanju kvalitete umjetnog a i prirodnog pošumljavanja, a zatim i njega i održavanje pojedinih sastojina. Stoga je svrha ovog prikaza, da našu stručnu javnost ukratko upozori na stečena iskustva i na novije tekovine istraživanja, izvršenih na korijenovom sistemu. Korijenov sistem mladih biljaka i sadnica ´ \ Poznavanje korijena i njegovog razvitka na pomlatku i sadnicama vrlo je važno pri radovima pošumljavanja. Uz pretpostavku, da je manipulacija sa sadnicama bila ispravna te da je prirodno i umjetno pošumliavanje tehničko dobro izvedeno, najteži problem u daljnjem razvitku biljke jest borb a za ´ vlagu . Zato ponik najprije razvije korijen okomito u tlo, a zatim razgranjuje bočne korijenčiće i potom postrane i površinske ogranke; u toku toga razvitka pojavljuju se korijenove dlačice ili (prema njihovoj funkciji) korijenove crpaijke, koje sačinjavaju glavni dio fiziološki djelatnog korijena. (Na korijenu mnogih vrsta šumskog drveća razvija se simbioza s gljivinim hifama — mikoriza, koja je do danas malo istražena.) Ponik i pomladak u šumama jake oplodne i preborne-sječe često nestaje ne samo zbog mraza i prejakog svijetla nego još više zbog pomanjkanja vlage u tlu -— pod utjecajem prejakog isparivanja tla, a i povećane transpiracije odraslijeg drveća. Opažanja, pokusi i istraživanja su naime pokazali, da je općenito vlaga pretežno onaj faktor, koji je u minimumu, a manje je to toplina i svijetlo ili kemijski i mikrobiološki sastav tla. Za pošumljavanje napose suhih staništa te pogotovo na području gologa i degradiranog krša uzgajivači nastoje, da u rasadnicima uzgoje takav oblik i sustav korijena, koji će biljci omogućiti da barem u prve dvije godine svlada loše ekološke (napose higrološke) okolnosti. Pri tome nije dovoljno imati u vidu samo dužinu, širinu i razgranjenost korijenovog sistema nego i odnos veličine korijena i asimilacionog aparata odnosno površinu kojom biljka prima vlagu i rastopljene mineralne, tvari i površinu kojom transpirira. Taj odnos na području našega golog krša općenito treba da je donekle povoljniji za veličinu korijenovog sistema, jer tada on zahvaća veću masu tla i prema tome postoji mogućnost da više dođe1 u vezu sa vlagom i tako u biljci nadoknadi vodu, istranspiriranu pod jakim utjecajem topline i bure; taj problem nešto više su kod nas obradili Holl (1901) i Oraš (1940). U svrhu stvaranja što boljeg odnosa između krošnje i korijenja , zbog održavanja dobrog režima vode u sadnicama, već pred nekoliko decenija nastojalo se pronaći način, kako da se na neiskopanim biljkama u rasadniku stvori što veći broj korijenčića. Često se to postizavalo prostim presijecanjem korijena pomoću oštre lopate na izvjesnoj dubini; u novije doba izrađene su i prikladne naprave (Swart , B a uschery ) za lakše obavljanje te operacije- na zakorijenjenim biljkama, 364 |