DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1951 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Pourte t (1940) taj postupak preporuča uglavnom za hrast. U vezi s tim problemom je i obrezivanje krošanja na sadnicama (L o n č a r 1947) te povećavanje površine korijenovog sistema pomoću dvostrukog korijena na sraslim reznicama (Podhorski 1951). Početni oblik, veličina i razvitak korijenovog sistema vrlo često odlučujući je faktor u preživljavanju i smrti biljaka (Tourne y 1929), napose u onom kratkom i kritičnom periodu, kad ponik iskoristi rezerve sadržane u sjemenu i samostalno počinje sintetizirati hranu (Bake r 1934), Način, kojim podzemni organi biljke u prvoj godini prodiru u tlo, značajan je pogotovo za vrijeme ljetne suše i za vrijeme mraza u slijedećem proljeću. Prema tome mnogi neuspjesi u prirodnom i umjetnom pošumljavanju u našim okolnostima mogli bi se bolje objasniti, kad bi se istražio i korijen uginulih i uvenulih biljaka. Za umjetno pošumljavanje važno je pitanje: dob a mirovanj a kori j ena . Iako se to pitanje u prvi čas čini suvišno, ipak ono ima zasebno značenje. Jer samo na temelju poznavanja mirovanja i aktivnosti nadzemnog dijela biljke ne može se zaključiti i na mirovanje i aktivnost njenog podzemnog dijela. Već pred tri četvrt stoljeća otkrio je Res a (1872), da u razdoblju vegetacije posto je dva perioda aktivnost korijena: proljeće i je:sen, i ujedno je potvrdio rezultate opažanja i straživanja.koja su izvršili Duhamel-du Moaceau (1760) i M o h 1 (1862) o zimskom rastenju korijena. Zatim su Peterse n (1898), Engle r (1903), Gobi (1905), McDougall (1916), Laitakari (1927), Crider (192*8) i Col- li son (1935) potvrdili- teoirijiu o nepotpunom zimskom mirovanju korijenja u nekih vrsta drveća (uglavnom liistaće). Zasebno iist´čemib, da; je i naš Brasii.g objavio (1883), da korijenje liistača i zimi raste, i to tako dugo, dok je toplina tla iznad led išta. Pojedini (malobrojni) rezultati pokusa i istraživanja pokazalii su, da uzrok ugibanju sadnica gdjekad nisu toliko mraz i drugi štetni atoiotski i> biotski utjecaji, koliko zimska suša odnosno zimska t r a nsp i r ac i jl a na nedovoljno vlažnom tlu. Rezultati tih istraživanja upućuje nas, da napose u našima toplijim i suhijim staništima na području Mediterana i uopće u semiaridnim krajevima istražimo period zimskog mirovanja, kao i okolnosti: nije li možda nepotpuno zimsko mirovanje korijena uzrok, da se sadnice, , posađene u pojedinima jesenskim i zimskim mjesecima, bolje ili lošije razvijjaju. Novijim istraživanjima (Steven s 1931, Ree d 1939) utvrđeno je, da ljetni period mirovanja korijena (uglavnom druga polovina augusta i početak septembra) prekida aktivnost rastenja korijena u dva razdoblja; drugi (Ladefoge d 1939) te podatke posve ne potvrđuju. Stoga na temelju stečenih iskustava Pourte t (1946) navodi, da se dvogodišnje jele i smreke mogu presađivati koncem augusta ili početkom septembra, jer u toku jeseni sadnice razviju mnoge korijenove žilice. Općenito je poznato, da na području našega južnog Mediterana postoji, razdoblje ljetnog mirovanja vegetacije (Marinkovi ć 1950). Bilo bi dakle interesantno pokusima otkriti, da li se u klimatskim okolnostima našega Juga i uopće na toplom području Krša i goleti može vršiti ljetna presadnja u rasadnicima i tako skratiti proces stvaranja gušćeg korijenovog sistema na sadnicama i umanjiti potrebnu površinu rasadnika. « 365 |