DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1951 str. 17     <-- 17 -->        PDF

podloge razmjerno dobro odupire udarcima vjetra, dok na silikatnim tlima
nije toliko otporna. U vezi se time nije bez važnosti ni srašćivanje korijena
istih i različitih vrsta drveća, jer se time svakako povećava otpornost
drveća prema vjetru.


Struktura podzemnih organa drveća u izvjesnim okolnostima može
posredno utjecati na prirast i kvalitet str.bla, kao i na oblik i
razvitak krošnje. Na pr. sušne godine utječu da se (prema evropskim
autorima) prirast više umanjuje na smfreki nego na jeli; razlog je tome
uglavnom taj, što smreka ima pliće korijenje i ne nalazi dovoljno vlage i
rastopljenih mineralnih tvari u onom horizontu, koijti zbog suše isparivanjem
gubi mnogo vode. U Sloveniji, kako je pokazao Wrabe r (1948),
u nekim predjelima smreka u mladosti razvija dobro deblo i krošnju; u
starijoj dobi znatno joj se umanjuje prirast, vitalnost postaje naglo manja,
napada je rak i imela, oblik njenog debla je loš, krošnje se pri vrhu naglo
zaobljuju; razlog je tome nepropusna dolomitna podloga, nad kojom se
podzemni organi smreke nenormalno razvijaju. Nerijetko se događa da
truljenje debla ili sušenja stabala započinje od korijenja i to zbog djelovanja
biotskih faktora (gljive) ili zbog utjecaja nekih negativnih fizioloških
pojava uzrokovanih stanjem tla ili izmjenom pedogenetskih procesa
(trajno visoka donja voda, umanjeno disanje korijenja odnosno pomanjkanje
kisika napose u zamočvarenim tlima, kanalizacija, jaki podzol, konkrecije).


Općenito može se ustvrditi, da je veliki utjecaj tla na korijenov sistem
i obratno, kao i utjecaj korijena na oblik i kvalitet debla i krošnje. Stoga
bi nas predaleko1 odvelo, kad bi iznosili sve ispitane i opažene pojedinosti
iz tih odnosa.


Vlastita opažanja. Ova razmatranja navela su nas, da započnemo
istraživanja podzemnih organa na nekima vrstama našega drveća u svrhu
utvrđivan-a nekih nerazjašnjenih pojava u biologiji i gospodarenju u našima
čistim i mješovitim šumama. Ovdje priopćujemo opažanja uglavnom
za hrast lužnjak i jelu. Napominjemo, da su istraživanja izvršena (zbog
sticaja izvjesnih okolnosti) aproksimativno.


U našima poplavnim šumama na području Posavine kod Lipovljana
u predjelima Zabarski Bok, Vel. Đol i Opeka (koji su dijelom u
posjedu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu) vihor je ove godine
oborio´ znatan broj stabala hrasta, topole, jasena i manje lipe, brijesta,
klena, graba i johe. Korijenov sistem istražen je (bez iskapanja) na 35
stabala hrasta lužnjaka te djelomično na 34 jasena, 26 topola i pojedinačno
na ostalim vrstama drveća.


Već na temelju opažanja moglo se otkriti, da odrasla stabala .svih
naprijed spomenutih vrsta drveća nemaju žilu srčanicu, a tek na vrlo
malom broju primjeraka srčaniica je samo djelomično ili neznatno razvijena.
Korijenov sistem hrasta nije mnogo rasprostranjen, ali ima vrlo gust
splet tanjih ogranaka s mnogo sitnog korijenja i korijenčića, koji rijetko
prelaze dubinu 1,8—-2 m. Sa debljinom odnosno sa starošću stabla mnogo
se više produžuju horizontalni ogranci korijena negoli dubinski, kako se
razabire iz prosjeka prikupljenih podataka u pril. tabeli. No ipak ni dužina


Debljin. razreddubina korijenaširina korijana
cm
m
m
20—30
1,2
3,—
31—40
1,3
3,7
41—50
1,5
4,—
51—60
1,6
4,6
61—70
1,7
5,4
71—80
1,9
5,R
369