DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Jačanje feudalnih odnosa u srednjem vijeku vršilo je jak utjecaj na poznavanje Sume. Da zaštite svoje interese, feudalci izdavali su statute, propise, pravilnike o postupanju sa šumama. Interesantno je, da se je u prvim tim statutima određivalo vrlo kratko vrijeme zrelosti šume za sječu, kraće od spolne zrelosti stabala» Odatle na pr. velika rasprostranjenost niskih šuma u Francuskoj, I baš važno pitanje zrelosti za sječu bilo je prvo, s kojim je šumarska nauka izašla pred francusku akademiju nauka» Poznati fizičar Reaumur održao je g. 1721. referat o tome. Izložio je, kako treba utvrditi vrijeme, u kome kulminira prirast, da se odgovori na pitanje: koja je starost najpogodnija da bi šuma mogla trajno davati najveću drvnu masu. Dr. Ugrenović je zatim ocrtao Tazvoj šum. nauke u Francuskoj i Njemačkoj. Kod prve je taj razvoj tekao više na ´biološkoj, a kod druge vise na računskoj osnovi. U Njemačkoj se je forsirala smreka s teškim posljedicama. U Rusiji je razvoj isprva bio uplivisan njemačkim šumarstvom, da se brzo emancipira i krene putem originalnih i bioloških istraživanja. Na prvome mjestu tamo nije bilo ispitivanje najvećeg financijskog prihoda nego problem vraćanja stepe i neplodnih tala vegetaciji uopće. Odatle na pr. važnost pedoloških istraživanja u vezi s geobotaraikoim, hidrologijom i klimatologijom. Složeno pitanje odnosa tla i vegetacije nije mogla riješiti ni kemija ni mineralogija. Rođena je posebna nauka t. j . pedologija. Zasluga je naročito Dokučajeva, da je osnovana genetska pedologija. Originalno je 5 rusko gledanje na šumu kao vegetacijsku formu kao cjelinu, što je Sini pedosfera, biosfera, atmosfera i hidrosfera. Suma je asocijacija, koja može da stvara i da mijenja i ekološke uvjete. Ona živi svojim naročitim životom statičkim i dinamičkim. Šuma je neobično složen objekat naučno istraživačkog rada. U njemu su ujedinjene tri kategorije naučnih elemenata: biološka, ekonomska i tehnološka. Cilj šumarske nauke) nije slijepo prenošenje i stavljanje bioloških spoznaja službu ekonomike i tehnologije. Šum. nauka proučava ekonomska i tehnička pitanja kroz prizmu biologije d obrnuto biološke pojave kroz prizmu ekonomike i tehnologije, Predavač je ocrtao razlike između istraživanja prošlosti i budućnostri i među ostalim rekao: »Proučavanje biološkog aspekta šume postat će u budućnosti sve važnije, što manje bude šuma na zemlji. To iz razloga, jer sve više sebi krči put saznanje o povezanosti šume kao vegetacijske forme s tlom i s hidrološkim, klimatskim, higijenskim i t. d. djelovanjem šume. Nairočito´ u zemljama s velikim procentom apsolutnog šumskog tla, u zemljama s razvijenom poljoprivredom, u zemljama s razvijenim socijalističkim uređenjem, koje su prošle kapitalističku eksploataciju, doći će biološki aspekti u obliku zaštitnih šuma na prvo mjesto.« »Proučavanje socijalno-ekonomskog aspekta pomjeriit će se u dva smjera. Prvo, nestajanjem privatnog sektora otpast će mogućnost podređivanja bioloških ciljeva financijskim, za koje smo već rekli da jei toliko štetno djelovato u Njemačkoj. Drugo, misao kontinuiteta (trajnosti) produkcije, ta centralna) osovina šum. nauke, sve će se jače afirmirati s obzirom na potrebu kontinuiteta industrije i privrede. Potreba toga kontinuiteta nedjeljiva je od hidroloških zadataka,, O´ kojima je bila riječ.« »Proučavanje tehnološkoga aspekta šume dobit će vjerojatno novi smisao. Mehanička prerada drveta, koja je do sada igrala primarnu ulogu, počet će da sve više ustupa mjesto kemijskom iskorišćavanju) drveta. To će za sobom povući i novo biološko tretiranje šume.« Nakon toga prof. Dr. Ugrenović je ocrtao složenost naših specifičnih šum. naučnih problema. Napose se je zadržao na problematici krša i problematici šum. štetnika kod nas. Predavač je završio apelom na Jug. akademiju da pomogne šum. naučna ispitivanja il iznio prijedloge za što veće njihovo) unapređenje. Drvo za rezonanciju — od Stradivarija do danas — u svijetlu nauke. Italija je koliijevka gudačkih instrumenata). Violina se tamo razvila iz viole. Proslavljeni majstori gradnje bili su Kremonjani Amati, Stradivari Guameri i drugi. Kroz dva stoljeća t-j. od polovine šestnaestoga do polovine osamnaestoga izgradnja je evala. Slijedilo je 200 godina salaženja. Na početku XIX. vijeka muzički svijet je već\ malo znao o pravoj vrijednosti starih kremoinskih instrumenata. Tu vrijednost su mu otkrili slavni virtuozi Viotti, Paganini i t. đ. Nakon toga stadoše graditelji violina širom svijeta kopirati oblik i veličinu starih violina. Ali uspjeh je izostao. Usprkos točno´ istih 409 |