DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 26 <-- 26 --> PDF |
dimenzija kopije nisu «male sadržaja. Manjkao je t. zv. »talijanski ton«. Odatle uvjerenje kao da je sa starim kremonsk:m majstorima pokopanaLif »tajna« izgradnje. Kod nas su se naročito Cetini čovjeka bavXa tim potanjem: dr. med, Franjo Kre snik na Rijeci, prof. dr. Bogdan Milaniković u Sarajevu, Miilan Košutić u Zagrebu i Karlo Paržik u Beogradu. Sva četvorica kao amateri. Dr. Kresnik je ostavio rukopis o starotalijanskoj liuteriji t. j . gradnji instrumenata. Rukopis je sada pripremljen za, štampu. Izdati će ga Jug. Akademija u redakciji prof. Dr. Ugrenovića. Sređivanje posmrtne ostavštine dr. Kresnika potaklo je potonjeg, da se pitanjem pozabavi s drugog gledišta, t. j . gledišta tehnologij e drvet a ii naučnog istraživanja drveta kao materije, iz koje se grade violine. Ono, što naročito biie u oči, jest prividna suprotnost između upotrebljivosti drveta da posluži akustičkim zadacima i njegove organske strukture. Osnovno svojstvo materije, kojoj je zadatak da ´titra i da provodi titraje, treba da je njena homogenost (izotrapnoist). Divo kao organska materija nehomogeno je u kemijskom i anatomskom a anizotroipno u fizičkom smislu. No stupanj te nehomogenosti i aniizotropnoisti nije jednak za sve vrste drveta. Te raiziiike isprva niisu očito bile dovoljno -poznate empirriji. U prvi´m počecima upotrebljavale «u se za gradnju violina različite vrste drveta listača: kruškovina, četrunovina, jasenovima. Ali ubrzo je empirija utvrdila, da je homogenost d izotropnost najveća kod drva četinjača naročito kod smrekoviine. I stvarno sva tehnika građenja gudačkih instrumenata četiri stotine godina sve do dana« upotrebljava smrekovinoj (Picea excelsa Lnk). Ako se ponekad spominje jelovina (Abies pectkiata DC) to je po Trrsljeniu Ugrenovićevom ili pogrešna determinacija ili! nepravilno prenošenje sa stranih jezika naročito sa talijanskog, gdje aibete znači i jelu (abete bianco) i smreku (abete rosso). Najvažnija tehnološka osobina1 smirekovine, odlučna po niemu upotrebljivost kao drveta za rezonanciju, jest njena provodljivost za valove zvuka. Brzina, kojom z´ak rasprostire valove zvuka iznosi samo 340 m u sekundi, srebro 2600 m, a smrekovina 5000 m. Brz´na zvuka je funkciia elasticiteta i volumne težine. Predavač je to prikazao s grafikonima i formulama. Što uži godovi, naročito što veće učešće kasnoga drveta, to veća volumna težina, to veći elasticitet, to- veća brzina zvuka i broj frekvencija (to vii5ii ton smrekovine). Smrekovina za rezonanciju može se naćii samo u njenoj prirodnoj bilino-geografskoj regiji i pod prirodnim ekološkim uslovima u šumskim masivima 1100 do 1500 metara nadmorske vVne, koji nisu poremećeni zahvaćanjem čovjeka. Njena je domena planinska nrašvima u starosta 150 do 200 godina. No sva planinska smreka nipošto nije podesna. Najviše se ciijemi t. zv. smreka lještairka, koja pofcaizuje neobičnu uleknutost godova u smjeru radijalnom, jasno uočljivu na periferiji i poprečnom pTesjeku. Pošto je takova smreka vio rijetka, proći će jöS dugo vremena, dok nauka u pitanju te smreke rekne svoju posljednju riječ. Najzse´mivi´i dio Ugrenovićevih istraživanja je onaj o metodama, po kojima su stari graditel´ii violina vjerojatno birali drvo. Njihov a primitivn a sredstva nisu daleko od naučne istine. Odabirali su sta.bla šz velikih nad morskih vis:na, pravilne cilindrične forme, kružnog presjeka, centralnog srca, praviln´h godova, pravne žice, zdrava, Širina godova dosizala je do 2 mm. Učešće zone kasnog drveta nije premašivalo 25%. Talijanski majstori´ upotrebljavali su drvo širih godova (1 do 2 mim) nego tirolski! i bavarski (uže od 1 mm). Stradivari je prvri počeo upotrebljava*" d´vo užih godova za desnu (r>pod žica a i e) a Sirah za lijevu stranu (ispod žica g i dl. Širinal godova i učešće zone kasnoga drvetai najbolje su imakroskopsko mjerilo za volumnu težinu a po njoj za elasticitet i brzinu zvuka. Gustoća (težina) drveta i debljina zvučnice od najveće važnosti su po kvalitet tona. Daščice za gradnju dobivale su se samo cijepanjem nipošto pilenjem- Smrekovine dobrog kvaliteta i odgovarajućih dimenzija bilo je za vrijeme Stra^ diivairija u Italiji malo. Ona se nabavljala u prvome redu iz južnog Tirola, Bavarske i Švajcarske. Smrekovina za talijansku liuteriju kretala se jie u glavnom po staroj trgovačkoj cesti, koja iz Aussburga vodi u Italiju, Tržišta, na kojima se trgovalo drvetom za rezonanciju, bila su Mantua, Breša, Miffiano, Kremona ä Mleci. i Drvo za rezonanciju dolazilo je u Italiju iiz naši h krajeva. U Sloveniji živi tradicija, da su talijanski graditeljii dobivali smrekovinu i iz tadašnjih prašuma. 410 |