DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Zna se da se je cijepana dužica i šindra iz Bosne preko Splita, a ona iz Gorskog Kotara
preko Mletaka izvozila u Itaüiju. Najbolji komadi izabirani su i upotrebljavani
kao drvo za rezonanciju. U talijanskoj liuteriji naročito se spominje Šator planina i
Ševarje (Cervarie) u Bosni.


Gornja daščica violine (zvučnica) gradi se uvijek da smrekovine, dolnja (dno) iz
jiävorovine. Javorovina rebraste i ikraste strukture dolazila je u Italiju iz naših krajeva,
Istre, Bosne i Dalmacije,


Pri traženju i odabiranju kvalitetnog drveta stari majstori morali su se služiti
auditivnim načinom i u šumi i u radionici. U šumama su se smrekovi trupo: spušta!»
u nizćnu po drvenim konitiima. Zai vnijome klizanja trupci se tamu o žljeb i proizvode
tonove određenih frekvencija. Po visini tona kod razne dužine trupaca (neovisno o
debljini) moglo se je zaključiti na rezonantnost drveta. Autor je pokazao, ako se
trupac smatra rezonantnim štapom, koliki ton proizvodi kod razne svoje dužine i
Tazne brzine vodljivosti zvuka.


Kad su dobni rezonantni trupci bili izabrani, morali su se više godina sušiti, jer
vlaga umanjuje vodljivost zvuka.


Kod cijepanja diaščica očito su stari majstori morali primjenjivati neku akustičnu
metodu. Kuckanjem zglavkom prsta određivali su visinu tona odnosno zaključivali na
vodljivost zvuka. Predavač je opet tu empirijsku metodu povezao s naučnim formulama
akustike prizmatičkih štapova- Iz tih se formula vidi, da je za ton izvjesne frekvencije
odlučna debljina daščice i dužina, a ne i širina. A pošto je visina tona upravo
proporaonalna brzini zvuka, jatsno je. da si1 stari majstori iz visine trna z.ak!j´´č vali
na uporabivost. Što viši ton daje daščica, to veća je njena brzina zvuka. A pošto je
produkt brzine zvuka i debljine daščice — za određenu frekvenciju — konstantan,
slijedi: ploča za rezonanciju od drveća veće brzine zvuka moral biti tanja nego zvučnica
od drveta manje brzine zvuka^


Stari majstori uzimali su početne debljine veće i postepeno ih smanjivali dok nisu
dobili debljinu, koja odgovara brzini zvuka, dakle gustoći i elasticitetu drveta.


Pošto je brzina zvuka za javorovinu (4Ö00 m na sek.) manja od one za smrekovinu
(5000 m na sek.), dno violine, da bi moglo sprovoditi zvuk jednako kao zvučnica,
mora biti deblje od ove.


Debljina zvučnice starih talijanskih violina kreće se od 2 do 4 mm. Za brzinu
zvuka to odgovara frekvencijama e, f, fis, g. Te se frekvencije mogu utvrditi mate


nnatsiki i akustđčku


Prof. Dr. Ugnenović s matra, da u zaključivanju na brzinu zvuka
iz visine tona još neugrađenih ploča i u podešavanju debljina
ploča vodljivosti smrekovine za zvuk (dakle volumnoj težini i elastioitetu)
leži najvažniji dio t. zv. tajne Stradivarija.


Prošireno je i uipoirno se — naročito po violinistima — podržava mišljenje, da je
po kvalitet gudačkog instrumenta odlučno njegovo starenje, t. j . promjene koje se
odigravaju poslije njegovog izgrađivanja. Te se promjene odnose na anatomsku gradju,
tehnička svojstva (težinu, čvrstoću, elastricitet, boju) i kemizam drveta. Uzročnici
tih promjena su u prvome redu atmosferski! činioci (kisik iz uzduha istraživanja pokazala su, da starenje vjerojatno umanjuje stepen vodljivosti drveta
za zvuk, što bi mogla dai utječe na kvalitet tona. Dali u pozitivnom «li negativnom
smislu to tek treba utvrditi.


Lakovanje površina instrumental važno je iz više razloga, čak se je u laku i lakovaaiju
tražila »tajna« starih majstora. Po izlaganjima rorof. Dr.. Ugrenov:ća najvažnija
funkcija laika je u zaštiti drveta od vlage. Pošto vlaga umanjuje modul elasticiteta a
uvećava volumnu težinu, njen utjecaji na brzinu zvuka je negativan. Za interval vlage
drveta od 8°/o do 12% brzina raspriostiranja zvuka u drvetu smanjuje se najjače — za
170 metara na sekundu. Naročito je velik taj utjecaj kad se radi o prostoriji, koja se
.grije centralno.


Predavač ja! istakao, da u građenju gudačkih instrumenata nema, a ttlje nikad
ni bilo neke »tajne« starih majstora. Ta je tajna upravo onolika,
kolika je bäla tajna ostalih fizičkih, kemijskih i bioloških pojava, dok- nauka nije
utvrdila zakone, koji vladaju u tim pojavama. Sva je »tajna« građenija u određivanju
i ostvarivanju pravilnog odnosa između drveta kao jedine materije za građenje gudačkih
instrumenata i zakona akustike. Ako se Stradivari svojim instrumentima


411