DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 42     <-- 42 -->        PDF

vatna lovišta. Naročitu pažnju posvetio je uzgoju visoke divljači u izlučenom državniom
lovištu Bilogora. Neumoran, iako slabijeg zdravlja, uvijek veseo, pun zdravog humora,.
vrlo taktiičan, nesebičan i nezavidan, bio je među lovskim drugovima uvijek rado
priman voljen i poštovan.


. Drugi svjetski rat, fašističku okupaciju 1941—1945 proveo je drug Ilić u Srbiji,


sve do oslobođenja od domaćih fedajniika i fašista. Za sve to vrijeme drug Ilić bio


je na strani» oslobodilačke bo;be, a kao takav, ostao do svoje smrti. Po oslobođenju


stavio je sve svoje snage, znanje i stručnost oko podizanja i obnove porušene zemlje


i izgradnje bolje budućnosti naših; naroda. On je sve do smrti,´iako bolestan i naru


šenog zdravlja, obavljao razne odgovorne dužnosti piri Ministarstvu poljoprivrede


šumarstva FNRJ i u Privrednom savjetu FNRJ,


Kada je poslije oslobođenja trebalo pristupiti obnovi opustošenih lovišta i organizaciji
lovstva i lovne privrede na čitavom području FNRJ, pao je izbor na druga
Ilica, kao prvoklasnog lovnog stručnjaka i lovca. Njemu je bila povjerena Savezna
uprava za lov Mininstairstva šumarstva FNRJ, a poslije i uprava Saveznih lovišta.
Sve ove odgovorne zadatke i dužnosti drug Ilić ´izvršio je na zadovoljstvo naših rukovodilaca.
Kao odličan lovni stručnjak bio je posljednje dvije godine honorarni profesor
lovstva na Šumarskom fakultetu u Zemunu, a osim toga i biran za člana uprave
Glavnog lovačkog saveza FNRJ.
zadovoljstvo naših rukovodilaca. Kao odličan lovni stručnjak bio je posljednje dvije
godine honorarni profesor lovstva na Šumarskom fakultetu u Zemunu, a osim toga
i biran za člana uprave Glavnog lovačkog saveza FNRJ.


Smrću druga Ilica nestalo je iz naših redova dobrog stručnjaka, iskrenog druga
i saradnika, voljenog i poštovanog kako od šumarskih inžinćra tako i od tehničkog
i od lugarskog osoblja.


Drug Ilić će ostati nama u trajnoj uspomeni i sjećanju.


Ing. P. Dragišić


Ing. EUGEN ZAVODNIK f


Pri naučnoj ekskurziji u Kočevju dne 25. travnja 1951. nesretnim slučajem smrtno


je nastradao Ing. Eugen Zavodnik, šef drvno-industrijskog odsjeka Srednje tehničke


škole u Ljubljani.


Rođen je 5. ožujka 1907. u Velikim Laščama, a maturirao je u Kočevju 1928.


godine. Studirao je na Šumarskom faikultetu u Zagrebu, gdje je 1935. god. i diplomirao.


Iste godine stupa u službu kod Šumarsko-mdustrijskog poduzeća »Š1PAD« Tu rad»


najprije na taksacionim radovima u predjelima Bosanske krajine. Kasnije, godine 1937.»


prelazi po vlastitoj želji pilani u Dobrijin, gdje se posvećuje pilanarstvu kao svojoj


užoj specijalnosti. Od 1939. do 1942. radi u Drvaru na jednoj od najvećih pilana ta


dašnje Jugoslavije ,a do 1945. godine na Šipadovoj pilani u Zavidovićima.


Koncem godine 1945. vraća se u Sloveniju u Ministarstvo šumarstva. Godine 1947.


odlazi u Savezno Ministarstvo šumarstva u Beograd. Tu radi u planskom odsjeku na


planskoj preradi u pilanarstvu, nia sastavu katastra pilana u FNRJ, te na normama.


Nakon reorganizacije saveznih ustanova 1950. godine vraća, se opet u Ljubljanu, gdje


dolazi u Biro za unapređenje proizvodnje Generalne direkcije drvne industrije. Ovdje


radi uspješno na organizaciji rada u drvnoj industriji i na investicionom programu no


vogradnje u Kočevju. Od rujna 1950. nalazio se na dužnosti šefa drvno-industrijskog


odsjeka Srednje tehničke škole u Ljubljani.


Bio je skroman, ustrajan u svom radu i s velikom marljivošću doviinuo se do


solidnog i opsežnog stručnog znanja. Svuda i na svakom mjestu nesebično je i pre


dano radio koristeći svakome svojim znanjem i iskustvom. I kao stručnjak u pilanskim


pogonima i kao rukovodilac u drvnoj industriji i kao pedagog u tehničkoj školi poka


zao je veliko zalaganje tako, da uspjesi nisu izostali. Povremeno sarađivao je i u


stručnim časopisima. — Upravo na djelu, kada je nastojao svojim đacima pružiti


novija tehnička saznanja na novom stroju, dogodila se nesreća. Neumoljiva smrt otela


ga je iz kruga drugova, saradnika i đaka, te zauvijek prekinula njegov koristonosan


rad. F. &


426