DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Ova je pojava nenormalna a ovakovo deziirteresovanje za svoju struk«
mora na kraju krajeva dobiti odgovarajuću ocjenu. Ali napredak se ne
može suzbiti nd piešutkivanjem ni bacanjem u birokratske ladice*.


Schnellwachsende Wälder


In dem Bestreben unser unbewaldetes Waldgebiet je früher möt Grün zu bedecken,
hat der Verfasser tin den Jahren 1937—1941 Versuche zur Aufforstung unternommen.
Zu diesem Zwecke benutzte er spezielle Agrotehniik und Auxin. Die Ergebnisse dieser
Versuche sind in unserer Zeitschrift vom Jahre 1938 und 1939 beschrieben. In dierem
Artikel ha- der Veriasser nur kurz die Entwicklung, den heutigen Stand der Versuche
und einige Ergebnässe veröffentlicht (s. T. der jährliche Höhenzuwachs u. Foto), ~-
Eine ausfürhliche Publikation über schnellwachsende Wälder ward bald erscheinen.


* Ministarstvo šumarstva NR BiH (sada Glavna Uprava za šumarstvo) omogućilo
je izdanje knjige »Ekspresne šume« u kojoj su detaljno navedeni rezultati rada i sve
najnov.je metode za podizanje brzorastućih šuma na svimal terenima, kao i postojeće
stanje ekspresnih Suma. Prema ocjeni stručne komisije ovaj rad ima elemente novatorstva
i koristan je kako za praksu tako i na naiućno isiiraživačkam polju. Knjiga.
Uf.koro izlazi; iz štampe u izdanju Zadružnog štamparskog izdavačkog preduzeća u
Sarajevu; dlustrovana je i snabdjevena praktičnim uputama.
Ing. Horvat August (Split):


O VAŽNOSTI UZGOJA LOVORA*


Naše obalno područje i neposredno zalede obiluje mediteranskim flornim
elementima, među kojima lovor (Lauru s nobili s L.) zauzima
vidno mjesto. Lovor je drvo ili krupniji grm,iz velike porodice Lauraceae,
koja obuhvata 30 rodova sa nekih 900 vrsta. U Europi živi autohtono samo
obični lovor. Sve druge vrste žive u tropskim i suibtropskim krajevima,
a ntßke su ponešto rasprostranjene ul Sjevernoj Americi. Paleontološka su
istraživanja pokazala, da je u tercijaru Laurus nobilis imao uz L. canadensis
veći areal rasprostranjenja u Europi. Danas nailazimo na lovor
u Maloj Aziji, zatim uz obale Crnog mora te u Sredozemlju: Grčkoj, Macedoniji,
uz našu obalu, u Italiji, Španiji te nešto u Maroku.


Nemamo tačnih podataka gdje sve i na kolikoj površini dolazi lovor
kod nas. U manjim skupinama ga ima u Istri, na Brionskim otocima, na
otocima i kopnu Kvarnerskog zaljeva. Kod Opatije i Lovrane dolazi u
većoj količini te tvori i sastojane. Nalazi se u okolini Rijeke, Crikvenice
Rabu, Pagu i otočju, oko Zadra. *Uz more ga nalazimo između Trogira
i Splita, zatim na otocima Braču, Hvaru, Mljetu i poluotoku Pelješcu,
U Dubrovniku i okolici, Sutorini, Herceg-Novom i Bold Kotorskoj.
Ukratko on nigdje ne dolazi obilnije, ali pridolazi duž cijele naše obale»
Visinska zona njegova rasprostranjenja, kao i rasprostranjenost u kopnenom
dijelu nije još dovoljno istražena. Dolazi na pr. u Dalmaciji do Maf


* Izrađeno u Institutu za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Direkcijama krš Split,
392




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 9     <-- 9 -->        PDF

kova, Osojnika, Vrgorca, Sinja. Možemo uzeti da ide do 225 m nadmorske
visine. Prema italijanskim podacima dolazi na strani Tirenskog mora do
visine od 300—500 m nad morem.


Lovor uspijeva u predjelima s obilno topline i vlage što je razumljivo,
ako se uzme u obzir da je ostatak iz tercijarne flore, koja se razvijala u humidno
toploj klimi. Prema Adamoviću naročito se pojavljuje u većim ili
manjim grupama u najtoplijem dijelu područja hrasta medunca i crnog
jasena. U tog prelaznoj zoni, između sasvim kserofilne1 mediteranske i najtoplijeg
dijela suhmediteranske oblasti, on traži vlažnije položaje i svježije
terene. Prema tome njegova zona rasprostranjenja su tereni na gornjoj
granici zimzelenog područja, gdje nestaje osjetljivijih mediteranskih elemenata
kao mirte, rogača i t. d. a počinju listopadne submediteranske
šume. Time nije rečeno da uopće ne dolazi u zimzelenoj zoni. Uf tim predjelima
on pridolazi u šumama crnike i alepskog bora na plodnijim zemljištima,
u uvalama, vrtovima, uz ograde i t. d. U makiji rjeđe dolazi. Lovor
općenito traži dobro stanište. Bolje uspijeva na svježim silikatnim tlima,
ali uspijeva i na krečnjačkim terenima. On je siguran indikator progresivne
sukcesije, kao i crnika. Iako traži povoljnije životne uslove, može,
kad se jednom zakorijeni, uspijevati i na lošem tlu čak i u oporijim primorskim
predjelima. Radi tih svojstava se do danas održao na mnogim
mjestima, gdje su uslijed djelovanja čovjeka, izmijenjeni ekološki uslovi.
Lovor izbjegava hladne struje, a prijaju mu sjeverozapadne i zaklonjene
sjevero-istočne expozicije. Prema niskim temperaturama dosta je otporan,
premda mu već i temperatura od —3°C smeta. Za velike zime godine
1928/1929 stradao je, prema opažanjima prof. A. Kaudersa; no grmovi,
koji su stavljeni rano u proljeće na panj, izbili su tečajem ljeta mladice
duge do 2 m.


Prema Rubbii do 100 m nadmorske visine tvori čiste sastojine, a u višim
predjelima dolazi u skupinama. U tim visinama dolazi sa hrastom. On
je eminentno zasjenu podnoseća vrsta. To pokazuje prirodni pomladak iz
sjemena. Ponik ne ugiba ni u najjačem hladu, što više, u punoj sjeni pokazuje
daleko brži i intenzivniji razvitak nego na svijetlu. To je važan
momenat pri gospodarenju.


Činjenica, da je lovor kroz vijekove obilno iskorišćavan te da se
unatoč tome održao, upućuje na njegovu izvanrednu životnu sposobnost,
koja naročito dolazi do izražaja u velikoj izbojnoj snazi. Lovor se nakon
kljaštrenja veoma brzo obnavlja. Najbolje uspijeva, ako se kljaštri redovito
u određenim vremenskim razmacima. Pošto lovor u prirodnom stanju tvori
sastojine gustog obrasta, to valja odrasla stabalca ili strukove proređivati
u jesen svake druge, treće ili četvrte godine. Iza kljaštrenja ostavljeni
strukovi daju jači urod.


Lovor možemo razmnožiti sjemenom i sadnicama. Sjeme počinje dozrijevati
koncem novembra. U Arboretumu Trsteno utvrđeno je, da u
1 kg ima oko 780—800 sjemenki, a bez mesnatog ovoja oko 1400 komada.
Za sjetvu u rasadniku ili na terenu u Italiji ne trese se sjeme sa stabala,
već se bere rukom i smjesta oprezno otprema na mjesto rada. Razlog tom
postupku je činjenica, da u plodu na udarenom mjestu nastupa fermentacija,
koja nepovoljno* djeluje na klijanje. Pri pokusu, koji je radi provjeravanja
te tvrdnje proveden sa 1600 sjemenki u Trstenom, zasijano je 15. XII.
1949. 800 sjemenki skinutih rukom sa stabla, a 31. I. 1950. 800 sjemenki


393




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 10     <-- 10 -->        PDF

sabranih sa tla. Od sjemenki skinutih rukom nabrojeno je 18. XII. 1950.


640 komada biljaka visine 23 cm, a od sjemenki skupljenih sa tla ostalo je


280 biljaka visine 10 cm. Iako jedan pokus nije mjerodavan, on je ipak


karakterističan za gornju tvrdnju. Neki preporučuju i tvrde, da sjeme


lakše niče ako se prije sjetve skine vanjski ovoj. To preporuča i rimski


pisac Plinije.


Sjetvu na terenu treba izvršiti sa dosta pažnje. U pripremljene jamice
(gnijezda) zasije se lovorovo sjeme i malko se pokrije mješavinom od lišća
i zemlje. Zbog velike osjetljivosti klica, zaštićuje se ponik od izravne insoilaoLje,
bilo kamenjem bilo kakovim grmom. Za slučaj da se zaštita ne može
osigurati na pomenuti način i da je zasijano mjesto izloženo prejakom
suncu, ispomažemo si tako da ga pokrijemo granama borovice. Takovu
zaštitu dajemo mu sve do četvrte godine. Sjetva se u svakom slučaju treba
izvršiti u jesen. Dobar uspjeh daje sadnja dvogodišnjih sadnica sa hljebom
uz potrebnu zaštitu.


Da bi se povećao prinos ploda, navrću u Italiji lovor varijetetom L.
nobilis v. pallidus.Za podlogu se uzima trogodišnji lovor, a primjenjuje se
metoda navrtanja prstenom. Navrtanje se vrši tako, da se sa plemke skine
prsten, koji nosi uspavani pup i odmah aplicira na podlogu, sa koje je
skinut isto takav prsten. Kod starijih primjeraka može se primijeniti navrtanje
na oko na panju podloge sa pupom plemke. Obično se navrću po
2 oka u istoj visini. Navrtanje se vrši krajem maja. Tako navrnute podloge
daju plodove nakon 3 godine. Prinos je prosječno daleko veći od uroda
nekalemljenog lovora.


Iako lovor može u dobi od 25 godina postići prsni promjer od 15 cm
i visinu od 6 m, a stabla od 10—12 m visine i 25—30 cm promjera nisu
rijetkost, ipak se ne preporuča uzgoj visoke šume. Radi neobično jake
izbojne snage, zatim crvene truleži, koja napada stabla iza dvadesete
godine, kao i obzirom na upotrebu njegovih produkata, bolji je nisk i
uzgoj uz 20 godišnju ophodnju. S obzirom na odnos lovora
prema svjetlosti, odnosno zasjeni, izvode se sječe u lovorovim sastojinama
redovito na malim površinama, odnosno iskorišćavanje se vrš i pra vilnim
prebiranjem.


Po raznolikosti upotrebe zauzima lovor važno mjesto u nizu grmlja i drveća
naše zimzelene i prelazne regije. Mnogostrana je primjena lovora kao mirodije, dekorativne
i ljekovite biljke. U savremenom životu primjena mu se proširila i u industrijskoj
preradi. Ljekoviti su plodovi Fructuš Lauri (Baccae Lauri) i lišće (Foliae Lauri).
Po Wittsteinu osušen plod lovora ima: 0.8°/o eteričnog ulja, l°/o laurina, 13°/o zelenog
masnog ulja, 7°/olaurostearina, 1,6% smole, škroba 17°/o, gume 6,4%, te 0,4°/o šećera.
Iz ploda (Baccae Lauri) priređuje se prašak (Pharm, germ, et Austr.), koji se rabi kao
Stomathicum, Diuretikum, a u obliku masti pri liječenju hemerroida. Osim toga imade
široku primjenu u veterini. Iz plodova dobiva se lovorovo ulje (Oleum Lauri), (Pharm,
germ. Austr. et Helv,). Ovo ulje vadi se iz samljevenih zrelih boba, koje kuhamo koji
sat u mnogo vrele vode. Hlađenjem tekućine odvaja se masna masa, koja sadrži
0.8% do l°/o eteričnog ulja. Ekstrahiranih masnoća ima u plodu do 31.5%>. Masnoća
se nešto upotrebljava u medicini, a mnogo u fabrikaciji likera i sapuna. Iz lišća se
pomoću vodene pare dobiva eterično ulje. (Oleum Lauri foliarum). Njega ima u Ušću
oko 3%. Lišće se upotrebljava za oblog pri otpremi voća, kao začin, sredstvo protiv
insekata i t. d. Drvo spec, težine 0.70—0,75 upotrebljava se u tokartstvu, drvorezbarstvu
i kao gorivo.
Iffes ´"


Na području N. R. H. je u godini 1949.—50. (kampanja septembarmart)
poduzeće »Biljana« otkupilo 12 vagona lišća i jedan vagon plodova.


394




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Zeleno lišće plaćano je po vezanim cijenama kg po 10.5 din, suho lišće po


31.5 din., zeleni plod 7,2 din., suhi plod 15,0 din. U godini 1951. povišena je
cijena za suho lišće na 42.-^— dinara po kg.
Od interesa je da znamo, koiu količinu lovorovog lišća i ploda možemo
približno dobiti po ha te koji bi bio novčani efekat pri pravilnom uzgoju
lovorovih kultura. U tu svrhu izvršena su opažanja u Trstenu. Utvrđeno je
višekratnim mjerenjem da 2 do 4 grančice duljine 0,5—0,8 m imaju prosječno
oko 100 g svježeg lišća. Na grmu konusnog oblika, promjera 4 m
visine 5 m ocijenjeno je, na osnovu količine lišća dobivenog sa raznih grančica,
da ima oko 50 kg svježeg lišća. Kako po ha može biti oko 600 ovakovih
grmova, to bi Uz predpostavku 20 godišnje ophodnje dolazilo godišnje
na sječu 30 grmova sa oko 1500 kg lišća u vrijednosti od 15.750
dinara. Prosječan urod plodova ocijenjen je 1950. godine sa 2.5 kg po grmu
ili sa 75 kg po ha u vrijednosti od 1.125 din. Prema tome bi bila ukupna
novčana vrijednost prihoda po ha oko 17.000 dinara. Kaiko je tlo gdje su
vršena opažanja veoma dobro, jasno je da će kulture na lošijim tlima
davati manje prihode.


Iz izloženoga slijedi, da je važnost lovora značajna te da joj moramo
pridavati potrebnu pažnju. Da lovor, obzirom na njegovu uporabljivost
i uzgojna svojstva, treba primjenjivati pri pošumljavanju, upozoravao je
već 80-tih godina XIX vijeka Rubbia, a 1911. botaničar Adamović. Dosada
se međutim uzgoju lovora i osnivanju sastojina nije pridavala potrebna
pažnja. Pošurmljavalo se sjemenom lovora, no taj se rad provodio bez neke
naročite pažnje. Lovor se sijao uz ostale vrste, pri čemu se nije išlo za
podizanjem sastojina lovora sa određenim ciljem. Kod registrovanja uspjeha
pošumljavanje osvrtalo se na ukupni procenat a ne po zasijanim vrstama.
Uslijed toga nemamo podataka o uspjehu sjetve lovora. Međutim lovor
zavrijeđuje mnogo veću pažnju, to više, što njega možemo proširiti na velikim
površinama svagdje gdje danas sporadično dolazi.


Kao vrsta, koja daje industrijski vrijedne produkte, lovor treba da
zauzme sve terene, gdje postoje uslovi za njegov uzgoj.


Literatura: 1. Adamović L.: Führer durch die Natur der Nördl´chen
Adiria, Wien und Leipzig 1915. 2. Adamovi ć L.: Die Pflanzenwelt Dalmatiens,
Leipzig 1911. 3. L´A I p e rivrista forestale irtaliana XI—XII—1932. 4. Alpe V. Nuovai
enciklopedija agraria, parte primo, Botanica, Tor´no 18D0. 5. Aniić M.: Dendrologija,
šum. priručnik, I. dio, Zagreb. 6. Baien J.: Prilog poznavanju naših med^ermskih
šuma. Š. L. 1935. 7. C h a v e - C al is to: Coltivaziene della piamte aroma´iche da
diisiflleria, U. Hoepli, Milano 1928. 8. Castold i A.: II liquorista, U. Hoepli, Milano
1910. 9. G. H e g i: Ilustrierte flora von Mittel-Europa IV-1. 10. d´Herrer a G. A,:
Della agricoltura. Venezia 1608. 11. Köhlers: Medicinal Pflanzen Band I. Gera-
Unermhaus 1887. 12. F r. K u š a n: Ljekovito bilje, Zagreb 1938, 13. P a g I i a n s
Luigi: Le pknte aromatiche. 14. Pokorny—Fritesh—Gjurašin: Prrrrodopis
bilja, Zagreb 1915. 15. K. Rubbia: Der Lorbeer als Waldbaium und seine Kultur.
Oestereichische Forst-Zeitung 1888.


Süll importanza della coltivatione dell Lauro


L´au´tore da un breve criassunto dei caratteri oolturali del laurro (Lauras nobilis L.)
e l´oportuinita del´ allevamento i» riguarda al suo mo.


395