DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 9 <-- 9 --> PDF |
kova, Osojnika, Vrgorca, Sinja. Možemo uzeti da ide do 225 m nadmorske visine. Prema italijanskim podacima dolazi na strani Tirenskog mora do visine od 300—500 m nad morem. Lovor uspijeva u predjelima s obilno topline i vlage što je razumljivo, ako se uzme u obzir da je ostatak iz tercijarne flore, koja se razvijala u humidno toploj klimi. Prema Adamoviću naročito se pojavljuje u većim ili manjim grupama u najtoplijem dijelu područja hrasta medunca i crnog jasena. U tog prelaznoj zoni, između sasvim kserofilne1 mediteranske i najtoplijeg dijela suhmediteranske oblasti, on traži vlažnije položaje i svježije terene. Prema tome njegova zona rasprostranjenja su tereni na gornjoj granici zimzelenog područja, gdje nestaje osjetljivijih mediteranskih elemenata kao mirte, rogača i t. d. a počinju listopadne submediteranske šume. Time nije rečeno da uopće ne dolazi u zimzelenoj zoni. Uf tim predjelima on pridolazi u šumama crnike i alepskog bora na plodnijim zemljištima, u uvalama, vrtovima, uz ograde i t. d. U makiji rjeđe dolazi. Lovor općenito traži dobro stanište. Bolje uspijeva na svježim silikatnim tlima, ali uspijeva i na krečnjačkim terenima. On je siguran indikator progresivne sukcesije, kao i crnika. Iako traži povoljnije životne uslove, može, kad se jednom zakorijeni, uspijevati i na lošem tlu čak i u oporijim primorskim predjelima. Radi tih svojstava se do danas održao na mnogim mjestima, gdje su uslijed djelovanja čovjeka, izmijenjeni ekološki uslovi. Lovor izbjegava hladne struje, a prijaju mu sjeverozapadne i zaklonjene sjevero-istočne expozicije. Prema niskim temperaturama dosta je otporan, premda mu već i temperatura od —3°C smeta. Za velike zime godine 1928/1929 stradao je, prema opažanjima prof. A. Kaudersa; no grmovi, koji su stavljeni rano u proljeće na panj, izbili su tečajem ljeta mladice duge do 2 m. Prema Rubbii do 100 m nadmorske visine tvori čiste sastojine, a u višim predjelima dolazi u skupinama. U tim visinama dolazi sa hrastom. On je eminentno zasjenu podnoseća vrsta. To pokazuje prirodni pomladak iz sjemena. Ponik ne ugiba ni u najjačem hladu, što više, u punoj sjeni pokazuje daleko brži i intenzivniji razvitak nego na svijetlu. To je važan momenat pri gospodarenju. Činjenica, da je lovor kroz vijekove obilno iskorišćavan te da se unatoč tome održao, upućuje na njegovu izvanrednu životnu sposobnost, koja naročito dolazi do izražaja u velikoj izbojnoj snazi. Lovor se nakon kljaštrenja veoma brzo obnavlja. Najbolje uspijeva, ako se kljaštri redovito u određenim vremenskim razmacima. Pošto lovor u prirodnom stanju tvori sastojine gustog obrasta, to valja odrasla stabalca ili strukove proređivati u jesen svake druge, treće ili četvrte godine. Iza kljaštrenja ostavljeni strukovi daju jači urod. Lovor možemo razmnožiti sjemenom i sadnicama. Sjeme počinje dozrijevati koncem novembra. U Arboretumu Trsteno utvrđeno je, da u 1 kg ima oko 780—800 sjemenki, a bez mesnatog ovoja oko 1400 komada. Za sjetvu u rasadniku ili na terenu u Italiji ne trese se sjeme sa stabala, već se bere rukom i smjesta oprezno otprema na mjesto rada. Razlog tom postupku je činjenica, da u plodu na udarenom mjestu nastupa fermentacija, koja nepovoljno* djeluje na klijanje. Pri pokusu, koji je radi provjeravanja te tvrdnje proveden sa 1600 sjemenki u Trstenom, zasijano je 15. XII. 1949. 800 sjemenki skinutih rukom sa stabla, a 31. I. 1950. 800 sjemenki 393 |