DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 33 <-- 33 --> PDF |
na njihove ograničetie površine, ne prestavijaju neki osobiti interes za Industrisko smolarenje. Na drugoj strani, budući da su njihove smole neobično kvalitetne, potrebno je vršiti i nadalje naučna istraživanja u ovom smislu, radi. upoznavanja istih te njihove odgovarajuće primene naročito u tebnlici (zamena za Kanada balsam i dr,). Prve tri vrste i do sada su činile osnov industriskog smolarenja kod nas. Tu će ulogu verovatnou buduće zadržati. Najveće površine naših borovih šuma koje dolaze u obzir za smolarenje u velikom stepenu su jednodobne sastojine, U nekim slučajevima to su stare sastojine. Privođenje ovih sastojina za smolarsku proizvodnju, s obzirom na potrebe zemlje u smoili, bilo je većinom suviše naglo, naročito u onim narodnim republikama koje za to nisu imale pripremljene najosnovnije privredne planove. Čak i kod dugoročnog smolarenja koje bi se U najidealnijem slučaju moglo prodt^žiti i do 30 godina kod stanovitih metoda i uslova rada, nisu napravljeni odgovarajući planovi za postepeno otvaranje odnosnih površina borovih šuma. Već damas postoje indicije; na pr, da će u zahvaćenim već borovim šumama sa smolarenjem, nastati vakuum u proizvodnji posle perioda od 20 ili 30 godina. Proizvodnja će opasti usled nedoistatka mlađih debljinskih razreda koji u intervalu öd 20 do 30 godina r^e će Mti u stanju da zamene ona stabla koja mi danas smolarimo a koja posle tog vremena moraju otpasti od daljneg smolarenja. To znači da.se smolariska privreda u principu ne može, imajući u vidu trajnost produkcije, oslanjati na jednodobne borove sastojine, kakve su većim de´Iom naše prirodne borove svane. Postoji opasnost u pogledu kontinuiteta proizvodnje smole, ako se ne bi blagovremeno ipreduzele potrebne mere i izradili planovi za trajnu proizvodnju smole pa makar ona i ne dostigla «voju maksimalnu visinu. Klasičan primer za ovakvu sliku pruža nam i naše staro smolarsko područje u Kapini u slivu Treske. Tamo je smolarenje započelo u toku 1934 godine- Broj belenica se iz godine u godinu povećavao (od 60.000 do 130.000 koliko ih je bilo 1940 godine). Smolari se primenom modifikovane francuske metode (kapinska metoda) na dugoročnoj osnovi od 20 godina. Tu bi već od 1954 godine počela da otpadajti iz proizvodnje stabla, koja su prošla ovaj turnus od 20 godina. Prvo bi otpalo 60.000 belenica a iza njih posle nekoliko godina î ostala koja su tretirana do 1940 godine. Brof stabala koji će: otpasti od smolarenja bio bi veći no kori će pridoći, uzimajući u vidu stabla sa prečniikom od 30 sm na prsnoj visini pa na više. Faktično vakuum ne će potpuno nastupiti ni u Kapini, budući da su posle rata privedene smolarenju i one površine koje do tog vremena nisu smolarene (Kopanje, Patiška Reka i druga]. No unutar starih smolarenih površina, pošto su znatni delovi pod jednodobnim sastojinama, to Kapinu očekuje u skoro vreme. Ovakvi slučajevi pojaviće se i na drugim mestima. Jedno od najizrazitijih s obzirom na svoj kapacitet je nesumljivo sliv reke Krivaje (N. R. Bosna i Hercegovina) gdje je smolarenje počelo posle rata. Nastaje pitanje šta da se radi sa već smolarenim stablima? Kod kratkoročnog smolarenja, na pr. kod beloga bora, koje traje 4 do 5 godina obično se smolarena stabla seku. 31 |