DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 38     <-- 38 -->        PDF

navu, u Srbiji i na Balkanu. Wagner iznosi mišljenje da je Deliblatska
Bahofenova topola, Populus Backofen! Wierzb kibrid između bele topole i
trepetljike (Wagner 1914). Važno je istaći pri tome dve činjenice. Prva je
da se dijagnoza za vrste Populus Babofeni Rckb. kao i dijagnoza podvrste
bele topole ssp. Babofeni Wierzb ne mogu u potpunosti primeniti na Bahofenovu
topolu sa Deliblatskog Peska. Druga činjenica je da su primerci
topole koji se danas na Deiiblatskom pesku nazivaju imenom Bahofenove
topole međusobno različiti, tako da daju utisak da ne pripadaju istoj sistematskoj
jedinici. Prema tome pitanje sistematske pripadnosti Bahofenove
topole na Deiiblatskom pesku nije jasno i njemu treba posvetiti veću pažnju.


Ekologija Bahofenove topole


Kako je Bahofenova topola u Vojvodini ograničena na Deliblatski
pesak, klimski faktori koji ulaze u sklop njenih spoljnih delova su oni koji
važe za Daliblaitski pesak u celini.


Temperaturni odnosi Deliblatskog peska su ovi: prosečna godišnja
temperatura 11,3°C, prosečna temperatura vegetacionog perioda 18,2°C,
meseca januara iznad —2°iC, meseca aprila iznad 12°C, meseca jula iznad
23°C i meseca oktobra iznad 12°C, Suma temperature za vegetacioni period
je 3.354°C. Minimalna prosečna srednja temperatura meseca januara je
—14°C, a apsolutna maksimalna srednja temperatura meseca jula oko 38°C.
Poslednji mrazevi su u mesecu aprilu, a prvi u ranu jesen.


Pluviometrijski režim Deliblatskog peska ima odlike karakteristične za
jug Vojvodine. Prosečna suma ´godišnjih oborina je između 600 i 700 mm,
za vreme vegetacionog perioda 300—400 mm.


Pored godišnjeg maximuma oborina u periodu maj—juni, koji je karakterističan
za ćelu Vojvodinu treba istaći i t. zv. drugi godišnji maximum
u mesecu oktobru, koji je na Deiiblatskom pesku izrazit. Pored ova dva
maximuma oborina ima i dva perioda suše, jedan zimski i jedan letnji. Ovaj
poslednji ne održava se na vegetaciji Deliblatskog peska onako jako kao u
drugim delovima Vojvodine zbog specifične osobine peska da kondezuje
vlagu. Vlažnost vazduha je leti oko 40%, a zimi oko 90°/o.


Specifična klimska osobina Deliblatskog peska je istočni vetar košava
koji se u ovom kraju oseća mnogo jače nego u ostalim krajevima Vojvodine
(Stojković, 1949).


Svetlosni odnosi na Deiiblatskom pesku su uglavnom isti kao i u ostalim
delovima Vojvodine. Meseci maj, juni, juli i august imaju dugi dan,
njegova dužina se kreće između 14 i 15h. Meseci mart, april, septembar i
oktobar imaju kratki dan s prosečnom vrednošću od llh—13h 30´. Prosečna
dužina dana u ćelom vegetacionom periodu je oko 14h, a suma svetlosnih
časova istog perioda je oko 2.144 časa.


. Za fenologiju Bahofenove topole važni su toplotni i svetlosni faktori
naročito za izvesne faze u vegetacionom periodu. Kako Bahofenova topola
cveta krajem marta i početkom aprila mogu se za njenu preflorajnu fazu
uzeti prve tri nedelje meseca marta, za fazu cvetanja kraj marta i prva
polovina aprila, a za fazu listanja druga polovina aprila i početak maja.


36