DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
. Zagrebu. Drugi period (1898 do 1919) traje do osnivanja samostalnog gospodarsko- šumarskog fakulteta. Treći period (1919 do 1945) obuhvata razdoblje do oslobođenja a četvrti od oslobođenja do danas. Prvi period, koji je trajao 37 godina, odigravao se u vrijeme, dok je teritorij današnje NRH bio pod Austro-Ugarskom. Iako se politički pritisak strane vlasti živo osjećao u čitavom životu naroda, ipak je snaga narodnih ljudi koji su se — počevši od preporoda — okupljali u Hrvatskom gospodarskom društvu u Zagrebu, uspjela da savlada taj pritisak i da ostvari osnivanje stručne škole u Križevcima. Pored općeg političkog pritiska Austro-Augarska imala je u ruci još dvije snažne poluge svoje prosvjetne i privredne politike: xVisoku školu za kulturu tla u Beču i Šumarsko- rudarsku visoku školu u Šćavnici, koje su imale za sobom tradiciju dužu od pola vijeka i uživale podršku velikih posjednika. Pritisak vlasti nešto je popustio poslije sklapanja ugarsko-hrvatske nagodbe, no on nije prestao. Rad Učilišta u Križevcima, koje je imalo rang srednje škole, bio je čedan po opsegu no pozitivan po uspjehu. Snagu tom radu davale su činjenice: da su u jednu cjelinu bile ujedinjenje poljoprivreda i šumarstvo te da je škola — kao jedina na Balkanu — privlačila i okupljala nemalo četiri decenija Hrvate, Srbe i Bugare. Za kvalitet nastavničkog kadra vrijedno je istaći da su pored šumarskih stručnjaka kao nastavnici u Križevcima djelovali i nešumari, kasniji profesori univerziteta: akademik dr. Miso Kišpatić i prof. dr. Vladimir Njegovan. Na stručno formiranje šumarskoga kadra »Križevčana« korisno je utjecala i činjenica, da je zavod raspolagao sa vlastitom — iako malenom — zavodskom šumom u neposrednoj blizini. Drugom periodu prethodila je žestoka načelna borba za bolje uslove razvoja šumarske nastave. Ta borba je pokrenuta u šumarskim redovima. Njen inicijator i nosilac bio je prof. Franjo Kesterčanek. Isprva se borba kretala oko osnovnog pitanja: da li treba šumarsku nastavu organski vezati o univerzitet ili je bolje podržavati je na samostalnoj visokoj školi. Pobijedila je prva teza, koju je živo branio Kesterčanek. Godine 1898 šumarska se nastava prenosi na zagrebačko sveučilište i veže o filozofski fakultet. No tim prenošenjem položaj šumarske nastave otežao se u tri smjera. Predstavnici t. zv. čiste nauke — au ono vrijeme postojala su samo tri fakulteta (pravnički, filozofski i teološki) — zauzimaju negativan stav u pitanju prenošenja šumarske nastave na sveučilište. Rezultat toga stava bila je činjenica, da šumarska nauka kao tobože primijenjena nije mogla biti inkorporirana univerzitetu već samo prislonjena o filozofski fakultet pod imenom Šumarske akademije. Upravo klasičan primjer nekadašnjega aristokratskoga načina gledanja t. zv. čiste na demokratsku t. j . primijenjenu nauku. Na osnovu naročitoga zakona, donesenoga po Saboru, dobro Božjakovina trebalo je da pomaže razvoj Šumarske akademije i da omogući praktično obrazovanje šumarskih stručnjaka. Nažalost se po toj liniji nije moglo doći do praktičnih rezultata. Kao posljedica toga Šumarska akademija bila je visoka škola za čuvanje zdravlja šuma — no bez klinike. Treća vrlo ozbiljnaravnopravnosti Zagreba, teškoća bila je u tome, što vlast nije Beča i Šćavnice. Apsolventi zagrebačke priznavala šumarske 2 |