DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Der dritte Standort ist ein Fraxitaeto-Ulmetum effuisae, Fazies mit Alnus glustinosa, Birke und Populus Baohofenii. Der Bodan ist ein sekr leichter sandlehmiger .Moorboden; die Überflutung dauert verhältnismässig kurz. Die Vitelität der Art ist gross. Der vierte Standort is ein Eichen-Limder-Wald, ausserhalb der Überschwemmung; der Boden ist ein feinkörniger Sand mit einer dünnen Humusschicht. Populus Bachofeni kommt nur in Beständen dm Dunnenzwischeruraum vor. Die Vitalität dar Art ist nicht gross, die Baume sind technisch aber tadellos. Auserdem werde die Licht und Temperatur — Venhältn´sse während der Vorblüte- und Blute-Zeit und während der Fruchtbildung besprochen. Ing. Drago Radimir (Zagreb) : SMOLARENJE STIMULACIJOM Već deeenijama poznat je postupak povećanja proizvodnje smole iz četinjara upotrebom raznih kemijskih srestava. Nanašanjem (premazivanjem, kapanjem, prskanjem) rastvora kiselina ili alkalija na svježe rane (žlijebove) bjelenica nastojalo se spriječiti bubrenje tkiva smolnih kanala četinjara i zadržati ukrućivanje smole u dodiru sa vazduhom (zbog kristalizacije odnosno isparivanja terpentinskog ulja iz smole), da bi se produžilo curenje smole iz obnovljene rane. Dr. Hessenland, profesor Visoke škole za trgovinu u Königsbergu, zasnovao je pokusna istraživanja po ovom predmetu još $. 1933. sa 10.000 bjelenica običnog bora na području šumarije Kobelbude (Samland). Smolarenjë sa stimulacijom postepeno je prošireno na područja Meseritz, Schönlanke i Bütow sa ukupno 350.392 bjelenice. — Prema izvještajima nie^ovih saradnika Kubluna (1936), Splittera (1937) a naročito Loyckea (Forstarchiv Hannover 1938) ova istraživanja dala su za praktično smolarenje pozitivne rezultate. Nanašanje izvjesne količine kiselina ili alkalija na svježa zarezivanja bijeli borovih stabala povoljno je djelovalo na proizvodnju smole. Curenje smole se produžilo toliko, da nije bilo potrebno obnavljati rane nego samo svakih 14 dana (mjesto do tada uobičajenih 5—7 dana kod normalnog smolarenja). Time se mnogo uštedilo na radnoj snazi. Najveći uspjeh postignut je primjenom 25°/o-sumporne kiseline. Prskanjem svježe zarezanih žlijebova kiselinom mjesto dotadanjeg močenja i premazivanja rana povećao se prinos smole za 30% po zarezu, laka su time prinosi po zarezu i bjelenici prilično povećani, ipak konačni sezonski prinos nije mnogo varirao od onog pri normalnom smolarenju obzirom na reduciran broj obnavljanja rana (12—15 mjesto normalno 24— 35 zareza). Međutim uspoređivanjem proizvodnje smole narmalno smola- Tenih sastojina s onima, u kojima se smolarilo primjenom kemijskih srestava, — pri jednakoj širini bjelenica i s jednakim vremenskim razmacima između dva uzastopna zarezivanja — ustanovljeno je da se povećanje prinosa smole po pojedinom zarezu kretalo između 200 do 250°/o bez obzira na stanišne i sastojinske prilike. Djelovanje stimulacije pokazalo se efikasnim pri smolarenju sastojina boljeg i lošijeg boniteta kao i pri višegodišnjem smolarenju jednog te istog stabla. 42 |