DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
akademije nisu bili primani u državnu službu, ni na teritoriju tadanje male Hrvatske. Njihovo primanje bilo je ograničeno samo na službu kod Imovnih općina i Zemljišnih zajednica. Kraj takovog stanja stvari javila se na kraju misao i o njoj počelo ozbiljno raspravljati (190516) sa strane tadanje autonomne vlade u Hrvatskoj, ne bi li bilo ekonomičnije dokinuti Šumarsku akademiju a šumarske stručnjake obrazovati u inostranstvu po sistemu stipendija. Treći period počinje godine 1919. On je okarakterisan osnivanjem samostalnog poljoprivredno-šumarskog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu. Poljoprivredna nastava, koja je do toga časa bila u Križevcima, prenosi se u Zagreb, i ponovo ujedinjava sa šumarskom. Nema više naslanjanja na filozofski fakultet; gospodarsko-šumarski fakultet se osovljava na vlastite noge. Čista nauka ne može da iznese ni formalnih prigovora, jer predstavnici šumarske nastave ulaze u sklop univerziteta sa punom naučnom kvalifikacijom. Nastava se tijesno povezuje sa naukom. Jedna oplodava drugu. U fakultetu se osniva centralni naučno istraživački institut (Zavod za šumske pokuse), koji počinje izdavati svoj naučni organ (Glasnik za šumske pokuse). Uspostavlja se toliko potreban kontakt sa pretstavnicima svjetske naročito evropske šumarske nastave i nauke: ekskurzije u inostranstvo i sa studentima, učestvovanje na internacionalnim kongresima i konferencijama, izmjena publikacija. Proširuju se horizonti i produbljuje znanje nastavnika. Na domu je situacija bila teža. Kapitalističko uređenje stare Jugoslavije nije davalo mogućnosti razvoju nastave i nauke. Nije bilo u interesu kapitalističkog načina iskorišćavanje šuma, da šumarski kadar bude što potpunije obrazovan, da po širini i dubljini toga obrazovanja gleda na šumu kao opće narodno dobro, koje će biti od koristi pokoljenjima budućnosti. Eksploatator je držao u vidu samo svoje koristi, a vlast je favorizirala njega ne mareći za šume kao opće dobro. Najsudbonosnija postaje činjenica, što fakultet u 26 godina trećeg perioda ne može da dođe do potrebnog fakultetskog objekta (šuma). Ono malo šumske površine, koja je bila vezana o poljoprivredno dobro Maksimir, nije nabavila država već ih je — kao i ostali dio fakultetskog dobra — pribavio fakultet zajmovima, što su ih dale Imovne općine. Šumarska praksa stojeći pod jakim utjecajem vlasti i kapitalističkih potreba gleda u tom periodu nauku i nastavu kao nešto, što je samo na smetnju zajedničkoj sprezi vlasti i industrijalca-kapitaliste. Što jače podvezati krvne žile organizmu, koji se zove nauka i nastava, značilo je -— u jeziku tadašnje šumarske politike — jačati ingerenciju vlasti i industrijalca. U to vrijeme nije bilo ni konzultacija ni zajedničkog rada sa operativom. Naprotiv, prilike su bile toliko nemoguće, da nastavi i nauci nije preostalo drugo već da se povuče u. sebe samu. Iz toga stava rezerviranosti one istupaju tek kad treba otvoreno zauzeti stav za spas šuma i njihovu budućnost. O tom istupanju ostao je u analima našeg šumarstva vidan i pisani trag. O položaju nastave za vrijeme okupacije ne treba ni govoriti; on je i suviše poznat. Četvrti period, koji počinje poslije oslobođenja, donosi sa sobom niz dubokih promjena u šumarskoj nastavi. Iz temelja se mijenja osnovica 3 |