DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Također treba napomenuti da je naša divljač živa i ustreljena toliko tražena na vanjskom tržištu radi svoje kvalitete i specijalno tražene arome mesa. A tu kvalitetu i aromu mesa daju nam naši prirodni prehranbeni, klimatski i drugi faktori, pa ih treba još jače iskoristiti. Ako se gornjim prihodima koji se mogu postići samo na području NRH od utrška mesa divljači, pribroje još i prihodi od krzna i koža divljači, te ako se pribroje i svi indirektni prihodi, koji su u uskoj i tijesnoj vezi sa izvršenjem lova (takse na lovne karte, oružne listove, zakupnina lovišta i dr.) može se mirne duše uzeti da se prihodi lova povećavaju najmanje za 50%, te bi izraženi u novčanoj vrijednosti iznosili samo za NRH 204,000.000 dinara. Kada se to sve uoči i kada je tome tako, šta slijedi? Slijedi da treba smjesta mobilisati sve snage za što brži napredak i razvoj lovne privrede. Jeli kod nas danas već tako? Nažalost nije. Danas je rad na unapređenju lovne privrede pored stručnog državnog rukovodstva (Glavne uprave za šumarstvo Uprave lovstva u republikama) najvećim dijelom prepušten lovačkim organizacijama (Lovačkim savezima, Lovačkim društvima i samim lovcima), koji na dobrovoljnoj bazi iz prirodnog nagona i ljubavi za lovom, iz čisto idealističkih pobuda učestvuju u tom radu, jer vole prirodu, jer vole divljač. Tko je u prvom redu pored čisto stručnog vrhovnog državnog rukovodstva pozvan da se bori za razvoj i napredak lovne privrede, za postizanje normalnog brojnog stanja divljači, a time i maksimalno mogućih prihoda od lovne privrede? U prvom redu zato su pozvani svi organi šumske struke bez obzira na školske kvalifikacije (fakultet, srednja i niža šumarska škola), bez obzira na mjesta i položaje koje u šumarskoj struci i praksi.zauzimaju. Svi organi šumarske struke, treba da se založe do maksimuma u radu 11a podizanju i unapređenju lovne privrede, treba da se založe na tome radu isto toliko, kao i na svim ostalim radovima šumarske struke (pošumljavamje, uzgoj i uređenje šuma, zaštita šuma, iskorištavanje šuma i dr.). Svi su ti radovi vrlo važni i jednako važni, te se nesmije ni jedan zanemarivati. Kao lovac mogao bi tvrditi, da bi momentane lovnoj privredi trebalo dati izvjesni prioritet, jer je najviše zanemarena i zapuštena. Da li je u našoj šumarskoj praksi tako? Nažalost nije. Sami šumari u najvećem procentu ne shvaćaju dovoljno značenje i važnost lovne privrede, a samim tim nepravilno se i odnose prema njoj, i ne zalažu se dovoljno na radovima po pitanju lovne privrede. Danas je obično u šumarskoj praksi svaki drugi rad iz područja šumarstva važniji, dok lovstvo i lovna privreda obično dolazi na toj ljestvici šumarskih poslova na zadnje mjesto. Takav je stav vrlo velikog broja šumara iz temelja pogrešan. Kada se govori o intenzivnijem radu i zalaganju po pitanju lovne privrede, uvijek se nalazi stotinu raznih izgovora, kao preopterećenost poslom, pomanjkanje pomoćnog osoblja i si. Glavni razlog takovom stanju je baš to, što među šumarima i svim organima šumarske struke ima premalo onih koji shvaćaju veliku važnost lovne privrede po narodno gospodarstvo (pravih lovaca, koji su lovci po krvi), kojima je rad na podizanju lovne privrede i rad na njenom unapređenju isto tako važan kao d svaki drugi rad u šumarskoj struci i praksi. 61 |