DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 20     <-- 20 -->        PDF

osnovane g. 1947. u manje degradiranoj 80-godišnjoj sastojim´ drugog tipa
u šum. predjelu Istočna Spačva, Prema tim podacima tekući plošni prirast
u razdoblju g. 1947—1951. iznosi za hrast l,36°/o i za jasen 1,25% godišnje,
a tekući gromadni prirast ukupne mase iznosi oko 4 m3 godišnje po hektaru
(obrast oko 285 ..3 po ha). Međutim ukupna sastojinska masa neprestanose
umanjuje, jer se godišnje osuši prosječno 5,0 m3 po ha.


Pomlatka u ovaJkvim sastojinama uopće nema, ili ga ima tek mjestimično,
ali nigdje toliko> i u takovom stanju, da bi od njega mogli očekivati
buduću šumu.


Podržavati ovakove sastojine bez intervencije, značilo bi pripravljati
teren budućim šikarama, a likvidiranje tih sastojina bez prethodne regeneracije
tla, značilo bi odmah stvarati šikaru. Pošto nije u pitanju samo
tehnika melioracije nego još više i spašavanje većih šumskih površina u
bosutskom području od daljnje fiziološke degradacije, smatramo ovo problemom,
koji zahtijeva najhitnije rješenje i neodgodivu intervenciju šumarskih
stručnjaka. Da se taj problem može rješavati,, treba prije svega
odrediti cilj gospodarenja na temelju prirodnih i gospodarskih faktora
šumske poizvodnje*, imajući u vidu sadašnje stanje i degradacioni proces
tih šuma te gospodarski neophodan budući razvitak tih šuma. Na temelju
ovih postavki treba odrediti tehniku uzgajanja odnosno za prvu fazu:
tehniku melioracije tih šuma.


Sadašnje stanje i uzroci sadašnjeg stanja


Bosutsko područje se još od prvih dana naše novije historije šumarstva
smatralo optimalnim područjem lužnjakovih šuma, pa je to mišljenje još
i danas u stručnim krugovima prilično čvrsto. Takvo mišljenje oslanja se
na još svježu tradiciju i ugled, koji su proizvodi ovog područja ostavili u
našoj zemlji i u inozemstvu. Međutim danas se to mišljenje ne bi moglo
prihvatiti bez ispravke za znatan dio sastojina hrasta lužnjaka, jer nam
problem, o kojemu je ovdje riječ, to ne dopušta. Dijalektičko promatranje,
problema dovodi nas do uvjerenja, da bosutsko područje ulazi u takovu
razvojnu fazu, gdje će pojam optimalnog biti zamijenjen pojmom »relativno
povoljnog« staništa lužnjakovih šuma, u kojemu je potrebna neprestana
intervencija šumarskih stručnjaka u cilju održavanja i restauracije
kvaliteta sastojina, a time i tla.


Ne tvrdimo, da danas u navedenom području nema kvalitetnih sastojina
s velikim i dobrim prirastom. Ali se sve više prirmjećuju i takve sastojine,
koje u fiziološkom smislu već na prvi pogled nemaju karakter
normalne šume. Mladici, podignuti iza sječe ovakovih progaljenih sastojna,
pokazuju da neposrednu sječu ne možemo prihvatiti kao rješenje i izlaz
iz situacije. Branjevine nastale takvom sječom u Orljaku, Imovinskoj
Kragujni, Zap. Kusari, Dubovici, Južnom Boljkovu i druge, ne će pretstavljati
gospodarsku šumu, unatoč našeg popunjavanja, sječe trnja,
čišćenja i drugih oblika naknadne intervencije. Izgled tih branjevina danas


* Š afa r J.: O utjecaju proizvodnih faktora na određivanje cilja gospodarenja
u uzgajanju šuma, Šumarski´ list 1950.
154