DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 21     <-- 21 -->        PDF

sigurno ukazuje na loš proces, koji se tu razvija i koji u interesu šume
treba lokalizirati i suzbiti.


Mlade sastojine, naročito čiste hrastovine, iako su dobrog obrasta,
sadrže vrlo mali postotak vrijednih stabala; ako i sačuvaju normalan
obrast neće imati izgled i vrijednost današnje prosječne 60-godišnje hrastove
šume. Dakle, njihov je progresivni razvitak otežan izvjesnim nepovoljnim
stanišnim faktorima, kojih u mnogim današnjim srednjodobnirm i
starim šumama u mladosti nije bilo.


Pokušat ćemo ovdje ukratko, na osnovu novijeg historijata bosutsikog
područja, naći osnovne uzroke, koji su razvitak šuma usmjerili današnjem
stanju.


Srednja starost cijelog područja je oko 50 godina. Negdje između g.
1890 i 1920. u roku od 30 godina veći dio površine bio je posječen oplodnom
i čistom sječom. Ta sječa širokih razmjera morala je nepovoljno da se
odrazi u razvitku nastalih miladika, jer ranije povoljne ravnoteže u kompleksu
ekoloških činilaca nije više bilo. Osim toga dobra konjuktura za
hrastovinu bila je uzrokom, da su na velikom dijelu tih sje čina podignute
hrastove monokulture. Izmjenom klimatskih i hidrografskih prilika u toku
zadnjih 40 godina (Vajda 1948) javljaju se duža sušna razdoblja, koja su,
udružena s ostalim, za slavonsku šumu nepovoljnim agensima, stvorila
posve druge životne uslove u kojima su morali da vegetiraju ti prostrani
mladici. Jasno je, da u takvim okolnostima njihova vitalnost nije mogla
biti dovoljna protuteža destrukciji. Počelo je opće slabljenje sastojina
(naročito čistih hrastovih), koje je zbog još tada jake reproduktivne snage
tla isprva neprimjetno raslo.


Intenzivnijom njegom i pravilnim gospodarenjem mogle su biti spriječene
kasnije katastrofe, koje je pojačao gubar i ostali sekundarni štetnici.
Ali nikakovi preventivni postupci nisu poduzimani, jer im nije pridavana
dovoljna važnost. Ne zbog neznanja nego više zbog nedovoljnog opreza
razvila se konačno današnja situacija u bosutskoim području. Mi ne bismo
smjeli dopustiti, da naši nasljednici sličnom konstatacijom okarakteriziraju
našu djelatnost u ovoj fazi degradacije sastojina.


Mnoge tadašnje mlade branjevina (naročito hrastove) počele su bujno
rasti u veoma gustom sklopu, s većim obrastom nego što je normalno u
sadašnjim okolnostima, a uz isti pa čak i veći individualni (stablimični)
prirast. Takav razvitak bio je omogućen zbog odličnog kvaliteta, tla,
bogatog organskim i anorganskim hranivima. (I danas se još ovdje mogu
naći manje površine takovih sastojinskih oblika i tla.) Ali postepenom
izmjenom nekih klimatskih i hidrografskih faktora i o njima ovisnih faktora
tla, pomalo se usporavao taj bujni rast. Sušna vegetacijska razdoblja
s malo oborinske vode, neredovite i kasnije nikakve poplave Save — sve
to stvorilo je ubrzo gotovo potpuno suha tla i na mjestu nekadašnjih
vlažnih depresija. Izazvani fizikalno-kemijski i biološki poremećaji u
dinamici tla doveli su do njegove strukturne izmjene, na koju su naročito
hrast i jasen nepovoljno reagirali. Promjena ekoloških činilaca uzrokovala
je slabljenje vitalnosti sastojina i omogućila širenje raznih štetnika. Svake
pete do šeste godine ove šume u početku vegetacije ostaju bez lista zbog
brštenija gusjenica. Prevelika gustoća sastojine onemogućivala je regene


155