DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 22 <-- 22 --> PDF |
raciju u vrijeme latence gubara te je započelo masovno prirodno prorjedivanje sušenjem. Da je ranije započeto sistematsko prorjeđivanje razmicanjem krošanja, masovnog sušenja vjerojatno ne bi bilo. Ali uobičajena niska proreda, još je više pogoršala stanje sastojina, jer su uklanjanjem podstojnog sloja uglavnom skiofilnih vrsta, fizikalno-kemijski procesi u tlu (naročito humifikacija) dobili drugi smjer. Pojačanim provjetravanjem, naročito rubnih dijelova sastojine, izmijenjena je smjesa zraka .. sastojim smanjenjem postotka C02, počelo je također isušivanje površinskog sloja u tlu, a time i proces, zbog kojeg se razvio problem koji je predmet ovog izlaganja. Gotovo sve šume bivše Brodske imovne opčine primjer su za ilustraciju utjecaja niske prorede na daljnji razvoj hrastovih sastojina. Masovnog sušenja bilo je samo u hrasticima bez podstojnog sloja. I danas imamo u bosutskomi području mlađih šuma, koje nisu njegovane i koje su preguste, ali do danas nisu degradirane. Ne mislimo time reći, da ih nije potrebno prorijedivati. Naprotiv, mi ih, ttiaročito obzirom na sadašnje okolnosti, moramo prorijedivati, da im pomognemo u očuvanju vitalnosti i sposobnosti i da se tako razviju u kvalitetne sastojine. Ali želimo istaknuti to, da je sačuvan podstojni sloj u njima održao pravilan tok fizikalnokemijskih procesa u tlu, a time i njihovu sadašnju strukturu. Fiziološka degradacija i njene posljedice Kako je ranije prikazano, u degradiranim sastojinama obrast je sveden na 0,5—0,3, a negdje i na pojedinačna stabla. Umatoč obilnog osvjetljenja i dovoljne zrelosti preostalih stabala, pomlatka na tim površinama nema, bar ne toliko i u takvom obliku, da bi mogao stvarati nove sastojine. Umjesto kvalitativnih sastojina bujno tu rastu trnje i drugi korov, pa su te površine primamljiv obiekt za pašu, a taj biotski faktor je naročiti stimulans za destrukciju tla. Pomladak koji event, niče, ne može dugo vremena da se održi u stanišnim uslovima, koji ovdje vladaju. Tlo nema potrebnog poroziteta; humifikaciia u površinskom sloju tla, zbog insolacije i prejakog provjetravanja (isušivanja), nepravilno se razvija i ne ostavlja u tlu dovoljnu količinu razrađenih spojeva potrebnih mladoj biljci. Zbog zbijanja, preiakog osvjetljenja i isušivanja tla, mikroorganizmi iščezavaju, a time tlo gubi još jednu važnu komponentu, nužnu u daljnjem razvoju preostalih stabala i pomlatka. Destrukcija se sve oštrije ispoljava u neprestanom smanjivanju obrasta, što opet pospješuje pogoršanje stanišnih faktora. Asimilacioni aparat sastojine spušta se prema tlu u obliku izbijanja živica na deblima, uz istovremeno sušen´e vrhova krošanja. Fiziološki procesi u stablima su, kako se može okularno ocijeniti, poremećeni toiliko, da bez intervencije ne možemo očekivati oporavljanje. Ali isto tako ne bi se smjeli zavaravati mogućnošću prirodnog pomlađenja stavljanjem sastojine u predzabranu i čekanjem. Preostala stabla često predstavljaju samo kostur nekadašnje šume, a nikako sjemenjake za rađanje nove! Ne tvrdimo da je njihovo sjeme sterilno, ili da čak u svojoj klici nema i pozitivnih osobina roditelja koji su najuspješnije izdržali izmijenjene životne uslove, ali razviti se u mladu biljku može samo sjeme koje je zasijano u tlo povoljnih kvaliteta. To se međutim ne može dogoditi pod 156 |