DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 30 <-- 30 --> PDF |
CONTRIBUTO ALLE RICERCE SULLA DISTRIBUZIONE DEL FAGGIO IN DALMAZIA L´Autore descrive im sito in distretto di Sinj i´l quale e interessante come unica; localita in Dailmazia con ceduo misto composto da Fagus silvatica,, Garpinus orientalis, Fratxinus ornus e Quercus lanuginosa. Img. Tomaševski Stanko (Ravna gora) JESENSKA SJETVA ALEPSKOG BORA, CRNOG BORA I ČEMPRESA U RASADNIKU Uobičajeno je da se sjetva; alepskog boira u rasadniku vrši u proljeće., jer su biljke alepskog bora redovito nakomi jedne vegertacione periode dovoljno razvijene i sposobne za pošumljavanje. 1950 godine izvršena je međutim u šumskom rasadniku u Puli j esensk a sjetva alepskog bora. Prvog septembra zasijane su dvije gredice, Gredice, na kojima je izvršena sjetva, svega smo jedamput zalijevali i pokrivene ljesama, da bi se ponik zaštitio od mraza i bure. Tlo šumskog saradnika u Puli je crvenica s nepovoljnim fizikalnokemijskim osobinama siromašna na Ca i na N i P. Teško se obrđuje i prilikom obrade raspada se na velke i teške grude. Za vrijeme suše duboko se raspucava, a poslije zalijevanja kao i poslije kiše obrazuje se pokorica. Prašenje za vriijeme suše vrlo malo koristi. Nešto boilje rezultate dalo je prašenje poslije kiše ili poslije zalijevanja. Posijano sjeme niknulo je za 15—20 dana i već do prekida vegetacije ponik je bio visok 2—3 cm. Zima 1950/51 godmie bila je blaga i kišovita, tako da je do prekida vegetacije došlo istom početkom januara. Početkom; marta biljike su već bile u vegetaciji. Marta 1951 godine, izvršena je i uobičajena proljetn a sjetva alepskog bora, tako da sada u rasadnriku imademo biljaka jesenske i proljetne sjetve. Tokom vegetacije biljke jesenske sjetve nisu zalijevane nego su samo prašene i pljevljene. Biljke proljetne sjetve 3 puta su zalijevane. Između biljaka jesenske i proljetne sjetve opaža se razlika u b o j i i g 1 i c a. Iglice na biljkama: proljetne sjetve imaju modro-zelenu .boju, dok su one jesenske sjetve više žuto zelene. Da bi ustanovili visinu nadzemnih dijelova, i šlto je po našem mišljenju od većeg interesa, dužinu korijenja, a s tim u vezi i mogućnost upotrebe biljaka jesenske sjetve za terenske radove, iskopali smi 741 biljku jesenske i 677 biljaka proljetne sjetve. Kod biljaka proljetne sjeltive uzorke nismo uzimali s gredica koje su u jačoj mjeri bile napadnute od fusariuma, jer su se na tim gredicama prejako razvile. Mjerenje dužine nadzemnih dijelova i korijenja izvršeno je 26 oktobra 1951. godine. Mjerenjem nadzemnih dijelova došlo se je do slijedećih rezultata: Prosječna visina stabljike kod biljaka jesenske sjetve iznosi 7,61 cm, a za biljke proljeftne sjetve iznaša 6,37 cm. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su biljke jesenske sjetve već do prekida vegetacije bile visoke 2—3 cm, onda razlika prosječnih visina stabljika izmieđu biljaka jesensk e 164 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 31 <-- 31 --> PDF |
i proljetn e sjetve koja iznaša 1,24 cm nije velika. Očekivali smo da će biti daleko veća. Osjetljviju razliku očekivali smo u dužini korijenja. Kao što smo već naprijed istakli, biljke jesenske sjetve nisu tokom vegetacije ni jedamput zalijevane, nego> su samo prašene. U vezi s tim smatrali smo da će korijenje biljaka jesenske sjetve biti znatno duže nego ono kod biljaka proljetne sjetve, jer se u potrazi za vlagom razvijali više u dubljinu. Na tu pomisao naveo nas je i članak ing. B e 11 r a m a »Racionalizacija pošumljavanja « u broju 3. Šumarskog lista 1950 g. koji kaže da su jednogodišnje biljke crnoga bora, uzgojene bez zalijevanja, imale korijen dug 30—40 cm. Mjerili smo samo dužinu srčanice, a ne ukupnu dužinu korijenja Mjerenjem dobiveni su slijedeći rezultati: Prosječna duljina korijena biljaka jesenske sjetve je 28,26 cm. Prosječna duljina korijena biPaka proljetne sjetve je 27,67 cm. Kao sito se iz gornjih podataka vidi, razlika između prosječnih duljina korijena biljaka jesenske i proljetne sjetve je 0.59 cm, dakle više nego za polovinu manja od razlike dužine nadzemnih dijelova. Smatramo da će također biti od interesa prikazati kako raste duljina Ikorijena sa porastom dužine stabljike. Podaci su prikazani u grafikonu. Iz grafikona se vidi da stabljike biljaka jesenske sjetve do duljine cdprilike 7 cm, imaju u prosjeku duže korijenje od biljaka proljetne sjetve, dok je iznad itie visine stabljike situacija obrnuta. Šta je uzrok da su sa porastom visine nadzemnih dijelova iznad odprilike 7 cm, prosječne dužine korijenja biljaka jesenske niže od onih proljetne sjetve? Naše je mišljenje da je uzrok tome zbi t os t tla . (Ne isključujemo mogućnost postojanja i drugih uzroka.) Na gredicama, na kojima je izvršena proljetna sjetva, obrađeno je tlo novembra i decembra prethodne godine odmah nakon što su s tih gredica bile izvađene prošlogodišnje sadnice. Na proljeće, marta mjeseca neposredno pred sjetvu, izvršena je ponovno obrada tla, te je prema tomu tlo na tim gredicama dva puta obrađeno, i razumljivo da je bilo manje zbito, i da korijenju biljaka proljetne sjetve nije stavljalo nikakovih zapreka da se razvija u dubljinu. Radi toga biljke proljetne sjetve imaju 165 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nježnu, tanku i dugu srčanicu, a u većini slučajeva uopće nemaju razvijeno bočno korijenje. Međutim na gredicama, na kojima jie izvršena jesenska sjetva alepskog bora, tlo je obraeđnio saimo jedampu t i \o u augustu, neposredno* pred sjetvu. Tlo se tim gredicama zbilo uslijed znatnih kiša tokom zime i proljeća, prirodnog slijevanja tla, kao i loših fizikalno-kemijskih osobina. Već sirno* spomenuli da su nadzemni dijelovi biljaka, jesenske sjetve imali do prekida vegetacije prosječnu visinu od 2—3 cm. Do tog se vremena njihovo korijenje moglo bez poteškoća razvijati u dubljinu, jer je tlo bilo roanje zbito. Međutim sa nastankom novog vegetacionog perioda, korijen je pri razvitku u dubljinu, nailazio na sve veći otpor usljed toga što je tlo u većoj dubljini bilo sve tvrđe i zbijenije. Radi toga je srčanica tih biljaka bolje razvijena, jača i deblja, a ujedno se je razvilo i bočno korijenje. Da je veća zbitost tla jedan od uzroka sporijeg razvitka; korijenja biljaka jesenske sjetve, ustanovili smo prilikom iskapanja biljaka jesenske sjetve, i prilikom ukljanjanja zemlje sa korijenja. Postavlja se pitanje, da li biljke proljetne ili jesenske sjetve imaju bolji odnos između korijenja i asimilaciomog aparata? Uslijed toiga što je kod biljaka jesenske sjetve razvijeno i bočnio korijenje, kojeg kod biljaka proljetne sjetve uopće nema, ili je veoma slabo razvijeno, naše je mišljenje da je ifiaj odnos povoljniji kod prvih, da će one korijenjem zahvatiti veću masu tla i boije opskrbiti biljku vlagom,. Premda je razlika prosječnih duljina nadzemnih dijelova između biljaka proljetne i jesenske sjetve svega 1,24 cm, ipak ima izvjestan procenat biljaka jesenske sjetve koje su se prejako razvile, te ih ne možemo upotrebiti za poš umiljavanje. U vezi s tim ukazuje nam se kod jesenske sjetve alepsikoig bora već sada problem, da usporim o razvitak biljaka, da se one prejako ne razviju. Kod čempresa i crnog bora, situacija je međutim drukčija. Jednogodišnje biljke crnog bora i čempresa su uglavnom preslabe, da bi njima vršili pošumljavanje. Ipak imtade slučajeva da pošumljavamiO" i jeidnogodišnjim biljkama crnog bora i čempresa. Međutim kod toga dolaze u obzir samo jače i bolje razvijene biljke. Procenat takovih biljaka koje se mogu upotrebiti je malen. Ako već imade slučajeva da pošumljavamo jednogodišnjim biljkama crnog bora i čempresa proljettoe sjetve nema nikakove sumnje, da će se za ta moći sa uspjehom upotrebiti biljke jesenske sjetve, dakle biljke stare godinu i pol. Pokuse sa jesenskom sjetvom crnog bora i čempresa nismo vršili). Prediruoslti jesenske sjetve sjemena spomenutih vrsta su slijedeće: 1. Otpada zalijevanje biljaka (kao što smio spomenuli zalijevanje je izvršeno svega jedamput, neposredno iza sjetve). 2 .Jesenska sjetva je najbolja preventivna mjera protiv fusariuma, jer su biljčice do vremena kada fusarhim počinje napadati već dovoljno ojačale i odrvenile.. 3. Već se u rasadniku biljke privikavaju na, sušu. 4. Kod crnog bora i čempresa smanjuje se potrebna površina rasadnika, jer nam biljke ne ostaju u rasadniku dvije godine, nego godinu i pol. 5. Otvaraju nam se široke mogućnosti za osnivanje malih lokalnih; rasadnika sa, spomenutim vrstama, jer nam za osnivanje takovih rasadnika nije potrebna blizina vode. 166 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Još bi htjeli na nešto skrenuti pažnju. Poznato je da većina našeg; šumskog drveća živi u simbiozi sa mikoriznim gljivicama. Prilikom iskapanja vidjeli smo da i biljčice allepskog bora imaju na bočnim žilicama bijele prevlake mikorizni h gljivica. Ing. B. Jovković kaže u članku »Šta se ne srne zaboraviti prilikom izvođenja radova u rasadniku« u broju 5—6 »Narodnog Šumara« iz 1948, da se zemlja koja ositiane na korijenju biljaka prilikom iskapanja »jednostavno strese«. Šta se međutim događa kada se stresa zemlja koja ostane na korijenju nakon iskapanja? (Ovakovu praksu grubog stresanja zemlje sa žilica nije zaveo ing. Jovković, nego je ona uobičajena ,a i sami smo hiili svjedoci takovog rada). Zajedno sa zemljom otpadaju nam i bočne žilice, na kojima se nalaze mdkorizine gljivice. Često smo se u našim stručnim časopisima bavili problemom neuspjeha radova na pošumljavanju našeg krša. Međuitim smo posve izgubili iz vida činjenicu, da je pored suše i lošeg kvaliteta radova, i nedo statak mikoriznih gljivica na korijenju sadnica jedan od: uzroka da nam biljčice ugibaju, ili ako se i prime, da se prvih godina slabo razvijaju. Ne pretendujemo na ifliS da smo izveli egzaktan pokus i svijesini snio da bi za pravilnu ocjenu razvitka biljaka jesenske sjetve, kao i za mogućnost upotrebe biljaka jesenske sjefttve za terenske radove bila potrebna dugogodišnja opažanja, istovremen pokus na nekoliko mjesta:, u više rasadnika i t. d. Cilj nam je međuiidmi da ovim prikazom podstaknemio, da se započne sa pokusima jesenske sjetve, jer su prednosti takovog macina rada jasno- vidljive. Razumljivo da sert.fi pokusi mogu vršiti u našim mediteranskim i submediteranskim krajevima. Ing. Nikola Eić (Sarajevo) PROBLEMI NAŠE TAKSACIJE 2elk> bih ukratko iznijeti kako danas stoji sa našom itaksaciiJQmr koji su njeni problemi i čim, se ona danas najviše bori. Ne bismo mogli reći, da se u njoj danas nalaze naši najbolji visokokvalifikovani stručnjaci. Nebismo mogli reći, ni da je ona danas dovoljno snabdjevena sa najnužnijim priborom, (prostorijama i dovoljnim razumijevanjem od strane mjerodavnih. Ona danas preživljava teške rane koje su u glavnom posljedica prostog rata. Pored foga ima i drugih objektivnih i subjektivnih razloiga zašto ona danas stoji relativno slabo. Prije oslobođenja 1945 g. — drvna industrija naše zemlje bila je gotovo isključivo u rukama privatnika. Orna je praktično apsorbirala vrlo malo šumarskih stručnjaika. Oni joj nisu bili toliko ni poltrebmi, a i sami šumari nerado su išli u privatna preduzeća drvne industrije. Možda je ttlu jedan od glavnih razloga — osjećaj da bi tu morao uporno raditi na uništavanju svoje šume — i kako narod kaže — morao bi sam sjeći granu na kojoj sjedi. 167 |