DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nježnu, tanku i dugu srčanicu, a u većini slučajeva uopće nemaju razvijeno
bočno korijenje.


Međutim na gredicama, na kojima jie izvršena jesenska sjetva alepskog
bora, tlo je obraeđnio saimo jedampu t i \o u augustu, neposredno*
pred sjetvu. Tlo se tim gredicama zbilo uslijed znatnih kiša tokom zime
i proljeća, prirodnog slijevanja tla, kao i loših fizikalno-kemijskih osobina.
Već sirno* spomenuli da su nadzemni dijelovi biljaka, jesenske sjetve imali


do prekida vegetacije prosječnu visinu od 2—3 cm. Do tog se vremena
njihovo korijenje moglo bez poteškoća razvijati u dubljinu, jer je tlo bilo
roanje zbito. Međutim sa nastankom novog vegetacionog perioda, korijen
je pri razvitku u dubljinu, nailazio na sve veći otpor usljed toga što je tlo
u većoj dubljini bilo sve tvrđe i zbijenije. Radi toga je srčanica tih biljaka
bolje razvijena, jača i deblja, a ujedno se je razvilo i bočno korijenje.


Da je veća zbitost tla jedan od uzroka sporijeg razvitka; korijenja
biljaka jesenske sjetve, ustanovili smo prilikom iskapanja biljaka jesenske
sjetve, i prilikom ukljanjanja zemlje sa korijenja.


Postavlja se pitanje, da li biljke proljetne ili jesenske sjetve imaju
bolji odnos između korijenja i asimilaciomog aparata? Uslijed toiga što
je kod biljaka jesenske sjetve razvijeno i bočnio korijenje, kojeg kod biljaka
proljetne sjetve uopće nema, ili je veoma slabo razvijeno, naše je
mišljenje da je ifiaj odnos povoljniji kod prvih, da će one korijenjem zahvatiti
veću masu tla i boije opskrbiti biljku vlagom,.


Premda je razlika prosječnih duljina nadzemnih dijelova između biljaka
proljetne i jesenske sjetve svega 1,24 cm, ipak ima izvjestan procenat
biljaka jesenske sjetve koje su se prejako razvile, te ih ne možemo
upotrebiti za poš umiljavanje. U vezi s tim ukazuje nam se kod jesenske
sjetve alepsikoig bora već sada problem, da usporim o razvitak
biljaka, da se one prejako ne razviju. Kod čempresa i crnog bora, situacija
je međutim drukčija. Jednogodišnje biljke crnog bora i čempresa
su uglavnom preslabe, da bi njima vršili pošumljavanje. Ipak imtade slučajeva
da pošumljavamiO" i jeidnogodišnjim biljkama crnog bora i čempresa.
Međutim kod toga dolaze u obzir samo jače i bolje razvijene
biljke. Procenat takovih biljaka koje se mogu upotrebiti je malen.


Ako već imade slučajeva da pošumljavamo jednogodišnjim biljkama
crnog bora i čempresa proljettoe sjetve nema nikakove sumnje, da će
se za ta moći sa uspjehom upotrebiti biljke jesenske sjetve, dakle biljke
stare godinu i pol. Pokuse sa jesenskom sjetvom crnog bora i čempresa
nismo vršili).


Prediruoslti jesenske sjetve sjemena spomenutih vrsta su slijedeće:


1. Otpada zalijevanje biljaka (kao što smio spomenuli zalijevanje
je izvršeno svega jedamput, neposredno iza sjetve). 2 .Jesenska sjetva
je najbolja preventivna mjera protiv fusariuma, jer su biljčice do vremena
kada fusarhim počinje napadati već dovoljno ojačale i odrvenile..
3. Već se u rasadniku biljke privikavaju na, sušu.
4. Kod crnog bora i čempresa smanjuje se potrebna površina rasadnika,
jer nam biljke ne ostaju u rasadniku dvije godine, nego godinu
i pol. 5. Otvaraju nam se široke mogućnosti za osnivanje malih lokalnih;
rasadnika sa, spomenutim vrstama, jer nam za osnivanje takovih rasadnika
nije potrebna blizina vode.
166