DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
veoma visoki procenti šumske površine u privatnim rukama, na pr. u Americi 78°/t svih šuma:, u Njemačkoj 48%, Engleskoj 88°/o, Francuskoj! 62°/o, Italiji 53°/o, to nije nikakvo čudo, da se šumarski stručnjaci lome izmišljanjem svih mogućih načina, kako da pojačaju svoju proizvodnju. Međutim ni u državnim šumskim posjedima nije stanje u pogledu ove orijentacije mnOigo povoljnije. Dok su uglavnom državne šume ušeuvanije, bolje uređivane, urednije eksploatirane i iskorištavane, oslanjajući se na zakonske propise, liipak su i te šume na udaru ekonomskih pa i političkih kretanja. Osim uglavnom državnog šumarskog aparata,, pitanjima proizvodnje >u šumarstvu još se donekle bave samo drvni industrijalci, doik se vlade muče pitanjima ravnoteže budžeta, te šumarstvo ne dolazi gotovo nikad do dovoljnih financijskih sredstava. Subjektivni uzroci leže u orijentaciji šumarskog djelovanja, dobrim dijetom kao posljedica visokoškolske nastave. Na fakultetima u teoretskoj nastavi usvojeni su principi o mormeflnoj´ šumi, i potrajnosti prihoda. Stvarnost međutim uporno pobija ove principe. Zbog toga su -svi uzročnici ovakovog djelovanja redom postojali i teoretski i praktički »neprijatelji « šumarstva. Da se u suštini tog neprijateljstva antropogenog fakora prema šumarstvu ustvari krije ekonomska stihija razvitka ljudskog društva, nastava o tome mije vodila računa. Šuma nije .saimo biosooiološka pojava, ona je gospodarski objekat u prvom redu, što dalje sve to više. Ekonomski postulati su osnov i cilj ljudskog djelovanja, a biološka li tehnlička dostignuća treba da budu ´instrument za postizanje ekonomskog cilja Proučavanje biosocioloških i ekoloških faktora, nosi stanovit prizvuk takvih ideoloških koncepcija, koje vode u sferu konzervatizma, statičnosti, u krajnjoj liniji u metafiziku. U posljednje se vrijeme ipak Si ovđe zapaža .kretanje unapred. Uvidjelo se, da se i u dosadašnjem okviru prirođnr´h uvjeta nisu ni izdaleka iskoristile sve mogućnosti, i da se konkretno za sve šume dade postaviti ekonomski cilj koji je uravnotežen i s prirodnim mogućnostima. Međutim, na zapadu ipaik glavnu smetnju tome čtine društveni odnosi, odnosno kapitalistički sistem proizvodnje. Zbog toga se ni šumarstvo ne može razviti, miti se može drvna industrija sa šumarstvom planski pretvoriti u jedan jedinstveni privredni organski sistem. |Iz ovog općeg kretanja u šumskoj privredi stranih, industrijski razvijenih zemalja, mogu se povući one linije, kofje su opće, te prema tome nose karakter neke zakonitosti razvitka šumske privrede. Te opće linije jesu: a) Drvna industrija: 1. Snažan i nezadrživ razvoj kemijske prerade d´rveta 2. Korištenje otpadaka u ploče drvnih vlakanaca 3. Daljnji kvantitativni porast industrije šperploča 4. Opadanje pilanske prerade drveta b) Šumarstvo: 1. Pronalaženje šumslko-političkm mjera za povisivanje prirasta 2. Sve veća orijentacija na drveće brzog rasta naročito na meke lišćare . - 3. Napuštanje općeg oblika gospodarenje u dugim ophodnjama za proizvodnju tehničkih pilanskih sortimenata, kao idealnog oblika za sve šumske površine. 4. Diferenciranje ekonomskih zadataka u obliku proizvodnje određenih sortimemata i određivanja takvog ekonomskog c´lja pojedinim šumskim rajonima, područjima, sasltlojinama, ili čaik grupama uz takav oblik gospodarenja i takvu visinu ophodnje, koja osigurava ekonomski cilj. Iliz karaktera ovih općih linija lako razabiramo, da se u šumarstvu kapitalističkog zapada nailaze sve više elementi zadovoljenja društvenih potreba u konkretnom obliku, a ne samo u dotadašnjem, apstraktno po 142 |