DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 24     <-- 24 -->        PDF

i nekih obrađenih, u koliko bi se, u kombinaciju uzela još i jedna blanjalica.
To se i preporučuje, jer ćemo na taj način bolje i krupnije pilanske
otpatke i kratku robu u svakom pogledu bolje i korisnije upotrebiti. Obzirom
na to treba računati s realnim prilikama i mogućnostima sandućare,
a u vezi potreba tržišta plan proizvodnje uvijek usmjeriti tako, da dobijemo
povoljnije rezultate, kako u proizvodnji, tako i u iskorišćenju
sirovina.


DIE ANWENDUNG UND DIE VERTEILUNG DER MASCHINEN


IN KISTENFABRIKEN FÜR DIE ERZEUGUNG DER OBSTKISTEN


Der Verfasser stellt im kurzen Zügen die geschichtliche Entwicklung der Organisation
der Obstkisitenerzeuigung dar und betont, dass die nötige Spezialisierung der
ArbeitsTnaschinen noch nicht erreicht worden ist.


De>m Artickel sind tabellarische Analysen der Kapazität der Maschinen mit
zwei Schemen der Arbeitsmaschincn mit der Erklärung des Erzeugumgprozesses zair
«efügt.


Ing.
Mirko Špiranec (Zagreb):


DIFERENCIJALNA RENTA POLOŽAJA U ŠUMARSTVU


Do nedavna računali smo cijenu drveta na panju deduktivnim putem,
odbijajući od prodajne cijene izrađenog sortimenta sve troškove, koji su
nastali počevši od doznake drveta na panju. Kod takvog načina računanja
cijena drveta na panju nije bila izraz vrijednosti drveta na panju, već je
bila ovisna o tržnoj cijeni drva i o troškovima sječe, izrade i transporta.
Cijena drveta na panju rezultirala je kao diferencija između ovih veličina,
te je u izvjesnim slučajevima mogla biti i negativna. Danas zastupamo
gledište, da cijena drveta na panju ne smije biti ovisna o tržnoj cijeni
gotovog sortimenta, već obratno: cijena drveta na panju jest jedan od
elemenata prodajne cijene sortimenta, dakle tržna prodajna cijena ovisi


o
visini cijene drveta na panju.
Vrijednost drveta na panju jednaka je visini troškova, koji su bili potrebni,
da se za to drvo proizvede. Prema tomu danas računamo vrijednost,
dakle i cijenu, drveta na panju induktivnim putem iz troškova uloženih
u proizvodnju drvne mase.
Upravni i proizvodni troškovi šumskog gospodarstva razdijeljeni sa
proizvedenom drvnom masom daju prosječnu cijenu 1 m3 drveta bez obzira
na vrst drveća i sortimenat. Da" dođemo do konkretnih iznosa, treba
godišnj e proizvodne i upravne troškove podijeliti sa drvnom masom,
proizvedenom u toku jedne godine.


Da li se pod »prozivedenom drvnom masom« ima razumijevati godišnji prirast
ili godišnji etat, mišljenja su podijeljena. Zagovornici prerasta ističu da je jedino
prirast rezultat rada uloženog u šumsku proizvodnju i prema romiu, da bi se vrijednost
toga rada mogla svesti na jedinicu do-bivenog proizvoda, mora se ukupni trošak
podijeliti sa drvnom masom prirasta. Svi naši napori usmjereni su na poveöainjei pi*
ras*a, kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom pogledu. Etat je, naprot´Jv, odraiz


276




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 25     <-- 25 -->        PDF

fđiomentajifli prilika i potreba) tržišta odnosno potrošnje. On može biti jednak prirastu,
ali je obično od njega veća ili manji. Prema tomu ne može etat biti baza za.
računanje prosječne cijene drveta na painju: alko je om veći od prirasta, cijena će
ispasti premalena; ako je manji, cijena će biti previsoka. Etat je rezultat »ranije
«opredmećenog rada« i kao takav nema veze s troškovima, koji se danas ulažu ui šumsku
proizvodnju.


Zastupnici etata ističu, da je prirast nesigurna veličina, koju ne možemo današnjim
metodama, točno izmjeriti- Prirast osim toga izračunavamo unatrag t. j . mjerenjem
i upoređivanjem .drvnih masa staibala ili sastojina prošlih godina- Prema tomu je i
ovako izmjereni, bolje reći izračunani pnirast zapravo rezultat ranije opređmećenog
rada. Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi, da će troškovi, koje danas ulažemo-, proizvesti
baš onaj prirast, na koji mii računamo. Na stvaranje prirasta imaju utjecaji i
razni prirodni faktori, koje mi u našim računima ne možemo unaprijed točno predL
vidjeti. Osim toga razlikujemo više vrsta prirasta (prosječni i tečajni,´ godišnji i
periodični), te bi trebalo znati, s kojim prirastom da se ovdje računa. Troškove, koje
ulažemo u šumsku proizvodnju stanovite godine, ulažemo s tom namjerom, da realiziramo
etat a ne prirast;"oni se dakle odnose na etat a ne na prirast. Praktična prir
injena računanja s prirastom dokazi u sukoštednje siječemo manje od prirasta (ili čak manje od prošlogodišnjeg etata), a prirast
nam je ostao isti, morala bi cijena drvu porasti (zbog smanjene ponude). Međutim
uz računanje cijene s prirastom to se ne će dogoditi, jer je cijena ovisna o prirastu,
Ikoji se nije promijenio. Još očitije dolazi do izražaja neumjesnost primjene prirasta
´kod mladih 30—50 godišnjih sastojina. One imaju velik prirast a mail etat, pa bismo
diobom troškova s masoim prirasta dobili prenisku cijenu- Primijenivši tu nisku cijenu
-na stvarni etat, koji je mallen, ne yemo pokriti troškove. Obratno, kod prezrelih sastojina,
koje malo ili nilkako ne prirašćuju, dobili bismo previsoku cijenu. Ukratko:
budući da se cijena drveta na panju primjenjuje na. drvnu masu, koja se siječe, dakle
«a etat, logično, je, da se i troškovi podijele s drvnom masom etata. Ostaje još otvoreno
pitanje, da li treba u /račun uzeti stvarni godišnji etat (u kom slučaju treba cijene
svake godine izračunavati) i´i racionailni godišnji etatt t. j . onaj etat, koji se dobije
"kao prosjek diobom 10 lili 20-gođišnjeg etata na jednake godišnje dijelove, pretpostavljajući,
da se tai 10 odnosno 20 godišnji etat nalaizi u granicama proizvodnih mogućnosti
šuma. Daljnja komplikacija računanja s pridrastom jest pojavljivanje i
obračunavanje disproporcija u troškovima proizvodnje drveta na panju (2) Kod računanja
s etatom te se disproporcije ne mogu pojaviti.


Pitanje računanja s prirastom ili etatom, trebaloi bi još iscrpno raspraviti u našoj
-stručnoj literaturi, da se dođe do konačnog ispravnog gledišta.


Pošto smo diobom troškova sa proizvedenom drvnom masom došli do
prosječne cijene drveta na panju bez obzira na vrst drveća i sortimenat,
treba tu prosječnu cijenu raspodijeliti na vrste drveća i Sortimente. To se
radi na poznati način ponderiranjem i primjenom vrijednosnih koeficijenata
(1). i


Dobivene vrijednosti predstavljaju cijene drveta na panju za sve sorsimente
i vrsti drveća. Ta cijen a drveta na panju, koja odgovara vri jednost
i drveta na panju, mora biti za istu vrst drveća i za isti sortimenat
jednaka bez obzira, gdje se šuma nalazi. To je teoretski ispravno,
ali je u praksi cijena drvetu u šumi, koja je blizu tržišta, viša od cijene


«drveta u udaljenijoj šumi. Razlika u cijeni nastaje zbog razlike u izvoznim
troškovima, koji su najviše ovisni o udaljenosti šume (a u drugom redu
i o kategoriji puta). Kupac drveta na panju kalkulira deduktivnim putem
i u račun stavlja izvozne troškove, te tako dolazi do različitih cijena za
jednake Sortimente raznih udaljenosti od tržišta. Prodavač, vlasnik šume,
premda u stvari ima jednake troškove uzgoja i uprave bez obzira na udaljenost,
mora se ovoj kalkulaciji kupca prilagoditi i ustanoviti »šumsku


277




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 26     <-- 26 -->        PDF

taksu« t. j. takovu cijenu drvetai na panju, koja vodi računa o fazlikama
u izvoznim troškovima. On raspoređuje svoje šumsko područje u »razrede
izvoznih troškova« ili »vrijednosne razrede«, a cijene istog sortimenta u
pojedinim razredima razlikuju se samo za razliku u izvoznim troškovima.


Nastaje pitanje, na koju udaljenost šume treba primijeniti cijenu
drveta na panju, dobivenu diobom troškova sa proizvedenom drvnom
masom. Pošto se tu radi o prosječnoj cijeni, posve je prirodno, da je treba
primijeniti na jednu prosječnu, srednju udaljenost. Međutim postoji drugo
mišljenje, koje smatra, da bi u tom slučaju došlo do gubitka u onim udaljenijim
predjelima t. j . do t. zv. negativne šumske takse, koja se pojavljivala
kod deduktivnog načina računanja cijene drveta na panju (3). Međutim
to nije ispravno stanovište, Rekli smo, da su proizvodni i upravni
troškovi u šumama različitih udaljenosti jednaki ili gotovo jednaki. Budući
da u kalkulaciju troškova proizvodnje ulazi i dobit, koja je sadržana u
akumulaciji (5), ne može doći do negativne šumske takse. Šumsko gospodarstvo,
koje sastavlja cjenik za svoje područje, ima redovito šumske
komplekse, koji pripadaju raznim »vrijednosnim razredima«. Budu li u
bližim razredima cijene iznad prosjeka, a u daljima ispod prosjeka (za
razliku u izvoznim troškovima), to će ukupni efekat realizirane prodaje
na panju odgovarati izračunanom prosjeku. Prilikom primjene prosječne
cijene na »srednju« udaljenost ne smije se, dakako, postupati šablonskii,


t. j . ako smo područje šumskog gospodarstva podjielili u pet vrijednosnih
razreda, srednju cijenu automatski primijeniti na III. razred. Kod toga
moramo voditi računa o količinama sortimenata, koji su zastupani u pojedinim
Tazredima, te će u konkretnom slučaju srednja cijena pasti možda
u II. ili u IV., a ne u III. razred. Svakako treba prije primjene načiniti
obračun sa konkretnim masama, koje dolaze na red za sječu u periodu,
za koji se postavlja cjenik.
Stanovište, koje zastupa mišljenje, da se prosječna cijena ima primijeniti
na najudaljenije šume, smatra, da sve šume, koje su bliže od najnepovoljnijeg
razreda izvoza, moraju dati diferencijalnu rentu položaja t. j .
cijena drveta na panju u tim šumama mora biti uvećana za razliku u troškovima
izvoza sa najudaljenijom šumom (1, 3). Polazi se od pretpostavke,
da šumsko zemljište, kao i poljoprivredno, treba da odbacuje rentu, kao
naknadu za upotrebu zemljišta u proizvodnji (3). Osim toga, sva poljo privredn
a zemljišta osim onih najlošijih, daju i diferencijalnu zemljišnu
rentu, pod kojom se razumijeva razlika između produktivnosti rada
na boljim i najlošijim zemljištima. Kod poljoprivrede radi se pretežno
dakle o diferencijalnoj zemljišnoj renti boniteta, jer je produktivnost rada
na boljim bonitetima veća. No protegnuti to na šumarstvo i uvesti diferencijalnu
rentu položaja (jer bonitet tla u šumarstvu nije od tolike važnosti
kao udaljenost od tržišta), nije pravilno. Stoga opravdano ističe
ing. Šurić (4), da je pojam diferencijalne rente položaja u šumarstvo uvejden
pogrješnom analogijom prema diferencijalnoj renti boniteta u poljoprivredi.
Između šumske i poljoprivredne proizvodnje postoje velike razlike
obzirom na strukturu vlasništva zemljišta. U poljoprivredi još uvijek prevladava
velik broj malih posjeda privatnika. Proizvodnja na lošijim
zemljištima je skuplja i cijena se na tržištu formira prema troškovima.


278




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 27     <-- 27 -->        PDF

lošijeg boniteta; stoga je razumljivo, da vlasnici zemljišta boljih boniteta
uživaju i diferencijalnu rentu boniteta. U koliko bude na tržištu izazvan
pad cijena kakovim vanjskim utjecajem, produkcija na lošim bonitetima
postaje pasivna. Posjednik radi s gubitkom ili prestaje obrađivati zemlju.


Šumarstvo ima — barem kod nas — posve druge uslove. Posjedi su
ponajviše u velikim kompleksima i u rukama jednog vlasnika: državenema bojazni od konkurencije. Proizvađae — šumsko gospodarstvo —
raspolaže sa šumama, koje dolaze na red za sječu, u raznim udaljenostima
od tržišta i on uvijek može, da unutar svoga gospodarstva izravnava
pozitivne i negativne razlike u troškovima izvoza. Nema opasnosti od
poslovanja sa gubitkom^ jer se radi u velikim razmjerima. Može čak postojati
i čitavo šumsko gospodarstvo, koje stalno radi sa gubitkom, jer
nema sječivih masa, a iz širih općenarodnih interesa treba da postoji
(na pr. šumsko gospodarstvo na Kršu, kojemu jiei glavni zadatak pošum´ljavanje).
I ako se poslovanje takovog gospodarstva ne rentira, ono ne
ide u likvidaciju, već se izdržava iz viška prihoda drugih, aktivnih, gospodarstava
unutar Republike.


Neopraivdanost diferencijalne rente položaja u šumorstvu pokazuje očito ovaj
primjer:


Prosječni godišnji etat državnih šuma Ot. j ; korisna ´drvna masa za prodaju") u
NFR Hrvatskoj iznosi prema 10-godiišnjoj osnovi sječa okruglo 4 miilijiuna m3. Prosječna
cijena iznosi Dim 630 po 1 m3 drvne mase bez obzira na vrst drveća i sortimenat.
Ukupni bruto proiizvod (bit će dakle 630 X 4 = 2.520 miillijiuna dinara. U tom
bruto prodiuiktu sadržani su svi uipravni i proizvodni ´troškovi ka©, j akumulacija po
grani 311. Uzmimo., da je drvna masa etata jednoliko zastuipana u pet vrijednosnih
razreda (znači da nam je III. razred srednji) i da između tih pet razreda iznosi
razlika iznose: (


Razlika u trošku


Trošak


Razred izvoza prema III. Prosječna cijena


izvoza


razredu


I. 130 + 400 630 + 400 = 1.030
II. 330 + 200 630 + 200 = 830
III. 530 630+ 0 =» 630
IV. 730 — 200 630 — 200 = 430
V. 930 — 400 630—400= 230
Unovčenjem ovih drvnih masa doibit ćemo:


I. razred 800.000 m3 po 1.030 «= 824,000.000 Dan
II. razred 800000 m3 po 830 = 664,000.000 »
III. razred 800.000 m3 po 630 = 504,000-000 »
IV» razred 800.000 m3 po 430 = 344,000.0CO »
. V. razred 800.000 m3 po 230 = 184,000.000 »


Ukupno: 4,000.000 m3 2.52C00O.OOO Din


Dobit ćemo dakile naš bruto produkt, koji pokriva; proizvodne troškove.


Računajući na bazi diferencijalne rente položaja, rnii ćemo prosječnu čijemu od
630 dinara primijeniti na V. vrijednosni razred i svakom dailjnjem razredu pribrojiti.


279




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 28     <-- 28 -->        PDF

razliku u troškovima izvoza prema V. razredni, te ćemo dobiti ove cijene, odnosno
bruto produkt: I


Cijena + razlika Šumska a


Razred
mBruto produkt


troika izvoza taksa


I. 630+ 0 630 800.000 504,000.000
II. 630 + 200 830 800.000 664,000.000
III. 630+400 1030 800.000 824,000.000
IV. 630 + 600 1230 800.000 984,000.000
V. 630+800 . = 1430 800.000 1144,000.000
Ukupno
4,000.000 4120,000.000


Kako vidimo, pojavljuje se razlika od 4120 — 2520 = 1.600 milijiuna dinara (iB
400 dinara po 1 mS), kao- višak preko utvrđenih troškova proizvodnje. Toliku svotu
potrošači nepravedno plaćaju kod primjene diferencijalne rente položaja, čime se


slat» njihova kupovna moć na drugoj strani. Nema nikakve potrebe, da se diferencir
jlama renta uplaćuje u opći društveni fond akumulacije (1), JCT je akumulacija po
.grani 311 već sadržana u strukturi cijene t. j . u troškovima proizvodnje (5). Pribrar
janjem još i diferencijalne rente dobila, bi se suviše velika akumulacija, koja se nikako
ne može opravdati. Visoka je akumulacija opravdana za luksuzne proizvode, a nikako
ine za drvo, koje je jedna od osnovnih sirovina, potrebnih u svakodnevnom životu (4).


Prema tomu šumska taksa fcijena drveta na panju) po formuli Solovjeva
(1), koja glasi


T
= -" + (Imai — Ikon)


izlazi neopravdano velika. Ispravna je formula:


T = — + (Isređ Ikon)
E


gdje je Isrcd = izvozni troškovi srednjeg vrijednosnog razreda. U koliko
je izraz u zagradi negativan, on se odbija od S . Na tom su principu
E
izrađeni i novi cjenici drveta na panju u NR Hrvatskoj za 19512. godinu.


LITERATURA:


1.
Pr ok opi j e vi ć ing. Nenad: Prilog pitanju strukture cijene drveta na panjuv
Šumarstvo br. 6/1950. Beograd.
2-Prokopljevi ć
ing. Nenad : Disproporcije u troškovima proizvodnje drveta
na panju. Šumarski list bn, 7/1951. Zagreb. i


3.
Plavši ć dr. Miilenko : O određivanju šumske talkse (cijene drveta´ na panju).
Glasnik za šumske pokuse br. 9. Zagreb 1948.
-4. Šuri ć ing. Stjepan : Primjedbe na nacrt Uredbe o strukturi cijene drveta na
panju. Zagreb 1952. (rukopis).


5.
Rješenje o obaveznoj kalkulacija i obračunu troškova proizvodnje drveta na panju
kod šum. gospodarstava. Službeni list FNRJ br. 5/52.
280




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 29     <-- 29 -->        PDF

LA RENTE DIFFßRENTIELLE DANS L´ĆCONOMIE FORESTIERE


Cet article traite la question de la »rente differentieMe de La position« dan»
VoconomJe forestiere. L´auteur irndique qu´il faut appl.quer le prix moyen du bok
sur pied ä la foret d´eloignement moyen. L´aipplication de ce prix moyen ä la foret de
oircomstances du trainsport les plus mauvaises (pour gagner la rente dif ferentielle)
Ihsaiusse le prix moyen plus de 60%. Les acheteurs du bois sont obliges de payer cette
augmentaton samis un raison legitime. Le prix moyen, applique ä la forčt d´eloignäment
moyen, exclut l´aipparctioin de La rente differen´ticKe et l´economie forestiere
recoit — par la taxe forestiere — toius les frais de production restitues avec u»
gain modere.


Ing. Oskar Piškorić (Split)


PRILOG K RJEŠENJU EKONOMSKO-SOCIJALNOG PROBLEMA
KRAŠKOG PODRUČJA


Ma konferenciji, koja je, inicijativom Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo
Vlade N. R. H., održana dne 2. VI. 1952. g. u Splitu, postignuta
je suglasnost o nužnosti zajedničkog rada poljoprivrednih i šumarskih
stručnjaka na obnovi i poboljšanju i poljoprivredne i šumarske privrede
na kršu. Ovaj zajednički rad ima se ostvariti preko posebnog tijela —
Stručnog savjeta za krš.


Tokom diskusije očitovala se dva shvaćanja o početnoj i prethodnoj,
fazi rada na obnovi t. j . o veličini područja za koja bi se izrađivale osnove
ili planovi poljoprivredno-šumarske privrede. Po jednom shvaćanju ove
osnove trebale bi se izrađivati za manje površine (2.000 do 3.000 ha), ali
na više mjesta (u više kotareva), dakle da se uređenje izvrši nizom ra»
dova — osnova malog opsega. Po drugom shvaćanju radom treba započeti
sa šireg stanovišta formuliranog u obliku generalne osnove. Kako o ovome
nije na ovoj konferenciji pala konačna riječ, a kako je to pitanje od šireg
interesa t. j . ne samo za dalmatinske nego i za ostale dijelove kraškog
područja, smatram korisnim pozabaviti se njime i putem štampe.


Danas je privredni život i gospodarski napredak i za manja i za veća


područja uvjetovan nizom privrednih grana, od kojih u jednom kraju pre


vladava jedna, u drugom druga ili druge, formirajući tako stanovite pri


vredne cjeline sa posebnim značajkama. Za kraško područje, a osobito za


njegov degradirani dio posebna je i osnovna značajka, da ima malo obra


divog zemljišta (u prosjeku 20%), a nepovoljne klimatske prilike (pomanj


kanje oborina u ljetnom dijelu godine uz visoke temperature). Prema


tome su prihodi poljoprivrednih usjeva, kako obzirom na prostorne mo


gućnosti tako uslijed klime, maleni i ne mogu osigurati potrebnu hramu


za današnje stanovništvo. Slično je i sa stočnom proizvodnjom na bazi


pašarenja, jer i tu dolaze do izražaja negativnosti klimatskih uslova, jeit


je i travna proizvodnja, koja je gotovo isključivo pašnjačka, uprkos /veli


kih površina »pašnjaka«, mala.


U suvremenoj ekonomici kao baza poljoprivredne proizvodnje uzima


se obradiva površina t. j . površina na kojoj čovjek može poduzeti razno


281