DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 26 <-- 26 --> PDF |
taksu« t. j. takovu cijenu drvetai na panju, koja vodi računa o fazlikama u izvoznim troškovima. On raspoređuje svoje šumsko područje u »razrede izvoznih troškova« ili »vrijednosne razrede«, a cijene istog sortimenta u pojedinim razredima razlikuju se samo za razliku u izvoznim troškovima. Nastaje pitanje, na koju udaljenost šume treba primijeniti cijenu drveta na panju, dobivenu diobom troškova sa proizvedenom drvnom masom. Pošto se tu radi o prosječnoj cijeni, posve je prirodno, da je treba primijeniti na jednu prosječnu, srednju udaljenost. Međutim postoji drugo mišljenje, koje smatra, da bi u tom slučaju došlo do gubitka u onim udaljenijim predjelima t. j . do t. zv. negativne šumske takse, koja se pojavljivala kod deduktivnog načina računanja cijene drveta na panju (3). Međutim to nije ispravno stanovište, Rekli smo, da su proizvodni i upravni troškovi u šumama različitih udaljenosti jednaki ili gotovo jednaki. Budući da u kalkulaciju troškova proizvodnje ulazi i dobit, koja je sadržana u akumulaciji (5), ne može doći do negativne šumske takse. Šumsko gospodarstvo, koje sastavlja cjenik za svoje područje, ima redovito šumske komplekse, koji pripadaju raznim »vrijednosnim razredima«. Budu li u bližim razredima cijene iznad prosjeka, a u daljima ispod prosjeka (za razliku u izvoznim troškovima), to će ukupni efekat realizirane prodaje na panju odgovarati izračunanom prosjeku. Prilikom primjene prosječne cijene na »srednju« udaljenost ne smije se, dakako, postupati šablonskii, t. j . ako smo područje šumskog gospodarstva podjielili u pet vrijednosnih razreda, srednju cijenu automatski primijeniti na III. razred. Kod toga moramo voditi računa o količinama sortimenata, koji su zastupani u pojedinim Tazredima, te će u konkretnom slučaju srednja cijena pasti možda u II. ili u IV., a ne u III. razred. Svakako treba prije primjene načiniti obračun sa konkretnim masama, koje dolaze na red za sječu u periodu, za koji se postavlja cjenik. Stanovište, koje zastupa mišljenje, da se prosječna cijena ima primijeniti na najudaljenije šume, smatra, da sve šume, koje su bliže od najnepovoljnijeg razreda izvoza, moraju dati diferencijalnu rentu položaja t. j . cijena drveta na panju u tim šumama mora biti uvećana za razliku u troškovima izvoza sa najudaljenijom šumom (1, 3). Polazi se od pretpostavke, da šumsko zemljište, kao i poljoprivredno, treba da odbacuje rentu, kao naknadu za upotrebu zemljišta u proizvodnji (3). Osim toga, sva poljo privredn a zemljišta osim onih najlošijih, daju i diferencijalnu zemljišnu rentu, pod kojom se razumijeva razlika između produktivnosti rada na boljim i najlošijim zemljištima. Kod poljoprivrede radi se pretežno dakle o diferencijalnoj zemljišnoj renti boniteta, jer je produktivnost rada na boljim bonitetima veća. No protegnuti to na šumarstvo i uvesti diferencijalnu rentu položaja (jer bonitet tla u šumarstvu nije od tolike važnosti kao udaljenost od tržišta), nije pravilno. Stoga opravdano ističe ing. Šurić (4), da je pojam diferencijalne rente položaja u šumarstvo uvejden pogrješnom analogijom prema diferencijalnoj renti boniteta u poljoprivredi. Između šumske i poljoprivredne proizvodnje postoje velike razlike obzirom na strukturu vlasništva zemljišta. U poljoprivredi još uvijek prevladava velik broj malih posjeda privatnika. Proizvodnja na lošijim zemljištima je skuplja i cijena se na tržištu formira prema troškovima. 278 |