DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 30     <-- 30 -->        PDF

vrsne meliorativne mjere te ne samo održati nivo proizvodnje, nego ga
i podići. Na kraškom području, na; bazi statističkih podataka iz 1931. god.,
na 100 ha poljoprivredne površine dolazi 114 stanovnika prema 63—72
stanovnika u Srijemu ili 35—40 u nekim zapadnoevropskim državama.
Kratko rečeno, poljoprivredna proizvodnja ne može osigurati životnu
egzistenciju poljoprivrednog dijela (a to je cea 80%) stanovništva na Kršu.
Ta konstatacija nije nova, ona je poznata i po tome, što su ti krajevi
s jakon emigracijom radne snage (trajnom ili povremenom, tuzemnom ili
inozemnom), koja radom izvan svog područja osigurava ne samo sebi nego
i svojima životnu egzistenciju. Po toj činjenici kraško je područje i steklo
naziv »pasivnog kraja«, pa pristupajući uređenju privrede za kraško područje
mora se poći od te osnovice.


Nema sumnje, da je danas anahronizam promatrati kraško područje
samo s poljoprivrednog stajališta, ali se čovjek ne može oteti dojmu, da
se uređenje malih, sitnih područja bazira na tom gledištu. Uređenje područja
od nekoliko hiljada ha ne može se vršiti drugačije nego da se
interesentima tog područja osigura životna egzistencija na bazi poljoprivrede
u kojoj će u pojedinim slučajevima pretezati stočarstvo, To Iznaći,
da će se pod svaku cijenu tražiti ne samo održavanje postojećeg broja
stoke, ngeo i njezino povećanje bez obzira na stvarne mogućnosti ikrmne
baze ili stvarnih mogućnosti povećanja te baze. Takvo stanje imat će
teške posljedice ne samo za progres prirodne biljne zajednice (šume kao
najviše u ovom području) nego i samog njezinog održavanja. Ne poričem
mogućnost uspostave i ravnoteže i progresa u izrađenim osnovama, na
papiru, ali sumnjam, da će se ona u stvarnosti i postići imajući u vidu
životnu stvarnost i činjenicu, da je prosječnom čovjeku bliža sadašnjica
od budućnosti. Za tako malo područja ne može se govoriti o uređenju
privrede, nego o propisivanju većeg ili manjeg broja raznih (tehničkih)
mjera, kojima bi se postojeće stanje trebalo popraviti. A to ne znači rješavanje
»kraškog pitanja« ili točnije rečeno rješavanje po dosadašnjoj
praksi. Zar rme ovakav rad analogan na pr. radu na trasiranju i gradnjli
jedne ceste ili željezničke pruge, koja bi se istodobno počela trasirati i
graditi na više mjesta (u svakom kotaru kroz koji treba proći), a bez prethodne
generalne, pa i detaljne, trase cijele pruge?


Kako je već naprijed rečeno, polazna baza ti rješavanju privredne
proizvodnje na kršu trebaju biti činjenice: ograničene mogućnosti poljoprivredne
proizvodnje i agrarna prenapučenost. Ta. prenapučenost nije
od danas i ona se svakim danom povećava. Prirodni porast pučanstva
na kraškom području iznosi 10%o ali uz porod od 40%o. To znači, da se
prirodni porast može i znatno povećati bez obzira na to, što se »civilizacijom
« broj poroda smanjuje. Ekonomsko-socijalno uređenje kraškog
područja znači svesti broj agrarnog stanovništva na onu mjeru, koja odgovara
prirodnim uslovima t. j. proizvodnim mogućnostima poljoprivrede
i stočarstva, a za sav višak potrebno je osigurati životnu egzistenciju u
drugim privrednim granama i na samom kraškom području i izvan tog
područ´a. Razumije se samo sobom, da se kod toga treba uzeti u obzir
i mogućnostipovećania te proizvodnje uz odgovarajuće meliorativne mjere.
Aid to povećanje teško da će biti veće od porasta agrarnog stanovništva
koje je ostalo u djedovskom zanimanju, na domaćem ognjištu, a osobito


282