DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 36 <-- 36 --> PDF |
je često vrlo evidentno u godini kulminacije kada je na pr. broj jajnih legala vrlo veliki, ali broj jaja je znatno manji u pojedinom leglu nego u prvoj godini progradacije. Drugim riječima u drugoj i osobito u trećoj generaciji kalamiteta dolazi do postepene degeneracije u funkciji spolnih organa ženke. Ta pojava može biti uvjetovana unutarnjim procesima u tijelu samog štetnika, a pored toga mogu na to utjecati i patogeni mikroorganizmi hrane i klimatske prilike. Ova činjenica uz ostale unutarnje i vanjske faktore može nam najbolje poslužiti kao tumač zašto dolazi do periodičkog masovnog pojavljivanja štetnika i do kalamiteta. Kad ne bi ti faktori igrali tako odlučnu ulogu kod stanovitih štetnika i oni bi se pojavljivali svake godine kao i neki drugi. Ovdje smo posve ukratko iznijeli neke poznate i neke manje poznate činjenice, a drugom prilikom postepeno prikazat ćemo kako pojedini faktori utječu na neke kod nas inače vrlo poznate štetnike. To će biti u buduće od važnosti i za samo provađanje mjera suzbijanja, jer uzroci masovne pojave štetnika nisu svuda jednaki, toikovi gradacija su vrlo različiti, a faktori odlučni za pojavljivanje neke vrsti mogu biti značajni za jednu vrstu, ali ne za svaku vrstu, koja se periodički ili stalno na nekom terenu pojavljuje. WARUM KOMMT PERIODISCH ZUM MASSENAUFTRETEN DER SCHÄDLINGE VOR? In diesem kurzem Referate schreibt der Autor im allgemeinen über die Hauptursachem der Massenauftreten einiger Schädlinge. Als wichtigste Ursache für das Ausbrechein einer Kalamität ist die Nahrung und physiologische Konstitution des Schädlings. Zum Aufhören der Gradation führen physiologische Schädlingsschwäche und pathogenische Mikroorganismen zu. Binfluss der verschiedenen Faktoren ist nicht für alle Arten der Schädlinge dergleiche. Ing. Pavle Fukarek (Sarajevo) DENDROLOŠKE MARGINALIZE UZ BOTANIČKI PRIRUČNIK Dr. RADOVANA DOMCA Krajem pretprošle godine izašla je u izdanju Jugoslavenske Akademije u Zagrebu knjiga dr. Radovana Domca pod naslovom »Flora«. To je u stvari ključ za određivanje biljaka, »Flora excursoria«, jedan neobično važan i potreban priručnik svakoga botaničara. Izuzev »Ključa za določanje cvjetnic i praprotnio« Dr. A. Piskernikove (koji je nedavno doživio i svoje drugo revidirano i dopunjeno izdanje), koji je pisan na slovenačkom jeziiku i osim toga ograničen na područje Florae carniolae, mi nismo imali ni jedan priručnik te vrste na srpskom ili hrvatskom jeziku. Prema tome, napore koje je uložio Dr. R. Domac oko obrade materijala za prvo izdanje ovog priručnika treba naročito pohvaliti. Tom dosta opsežnom i detaljnom knjigom ispunjena je, jedna osjetna praznina u našoj botaničkoj literaturi i, umjesto zastarjelog i za cijelo područje FNRJ ne 288 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 37 <-- 37 --> PDF |
potpunog »Fritscha«, mi imamo sada jedan dobar i koristan priručnik, pristupačan više manje svakom praktičaru koji posjeduje osnovno znanje iz botanike. Nažalost, o ovom priručniku naša stručna štampa nije mnogo pisala,. što uostalom nije nikakav izuzetak, jer se to dešava gotovo svakom našem naučnom djelu. Osim nekoliko kratkih prikaza u dnevnoj i stručnoj štampi, izuzev jedino opširnijeg prikaza Dr. E. Mayera u ljubljanskom »Proteusu«, čini mi se, da se još niko nije detaljnije osvrnuo na sadržaj ove korisne knjige. Ni ja također nemam namjeru pisati neku detaljniju i iscrpniju ocjenu, nego samo nekoliko čisto dendrogeografskih napomena u vezi sa materijalom kojeg sadrži Domčeva »Flora«. Moja je namjera da sa nekoliko napomena, koje knjizi ne oduzimlju ni najmanje od njenog značenja, skrenem pažnju autora na neke nedostatke prvog izdanja. Prema tome smatram da će autor, a i ostali, pravilno svatiti dobronamjernost mojeg pisanja i koristiti napomene kod pripremanja drugog izdanja, koje će svakako uslijediti u skorom vremenu. Odmah u početku moram naglasiti da se slažem sa mišljenjem autora, da bi ilustraoije-dobri crteži rađeni vještom rukom po prirodnom objektu (kao na primjer u Atlasu Thommena, u već spomenutom ključu Dr. Piskernikove, ili u Ikonografiji talijanske i mađarske Flore) — otežavali početniku rad kod determiniranja biljaka i navikli ga da se oslanja više na sliku, nego na pravilno uočavanje morfoloških razlika. Ako se smatra da bi ortež bio u tom slučaju samo kontrola, a tekst opisa putovođa, onda se jedno sa drugim odlično nadopunjuje. Prema tome preporučio bih da se za slijedeće izdanje pripreme i dobri crteži — bilo uz tekst, bio na kraju knjige kao tabele. Time će sigurno izostati i neki, možda opravdani prigovori zbog nedovoljno detaljnih opisa nekih biiljnjih vrsta. Kod obrade materijala o rasprostranjenju pojedinih biljnih vrsta na našem području, autor je morao naići na prilične poteškoće. Vrlo je teško dati neke kratke, a ujedno i jasne podatke o tome, kako je pojedina biljna vrsta zastupljena na šarolikom području FNRJ. Autor se je kod toga morao poslužiti literaturom, koja mu je često i sama davala pogrešne podatke. On se je morao zadovoljiti neprirodnim granicama, više manje administrativne podjele našeg područja, na osnovu koje su i pisane ranije naše Flore. Tako je uzeo kao oznake rasprostranjenja cjelokupna područja Slovenije, Hrvatske (uključujući tu i Slavoniju i Dalmaciju, Istru i otoke), Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije. Kod vrsta koje pretežno ili isključivo rastu u Mediteranu dao je oznaku »sredozemno područje « i time nastojao ispraviti previše široko obuhvaćeno područje Hrvatske. Međutim, možda bi bilo točnije i korisnije, da se područje FNRJ podjeli u nekoliko manjih suvislih flocnih oblasti. Svakako bi bilo bolje, da se je područje Hrvatske raščlanilo na Istru, Slavoniju, Hrvatsku (možda i posebno Hrv. Primorje) i Dalmaciju. Isto to važi i za Bosnu i Hercegovinu, jer se na tom području — ograničenom neprirodnim granicama — nalaze različite biljne oblasti (Sjev. Bosna, koja je sličnija Slavoniji, Dinarske planine sa florom sličnom Velebitu i Južna Hercegovina, koja se gotovo ničim ne razlikuje od područja Dalmacije). Za područje Srbije ova stvar je još očiglednija. Tu imamo s jedne strane Vojvodinu sa stepskom florom, zatim Sumadiju i konačno područje Kosmeta sa visokim planinama i prelazima 289 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 38 <-- 38 --> PDF |
k aridnom području Makedonije. Razmatrajući ovaj problem jasno proizlazi, da bi se tek nakon preispitivanja svakog pojedinog podatka o lokalitetu neke biljne vrste mogla dobiti točna slika njezinog geografskog raširenja. Na osnovici onog što nam pruža dosadašnja literatura, gotovo je nemoguće postići mnogo bolju i detaljniju preglednost rasprostranjenja pojedinih biljnih vrsta od one, koju nam je dao autor »Flore«. Do sličnog zaključka dolazimo i kod razmatranja o narodnim nazivima pojedinih biljnih vrsta. Nema sumnje da bi narodni naziv uz svaku biljku bio dragocjen podatak, (i tu bi se mogla učiniti formalna zamjerka autoru)r ali kad uzmemo u obzir, da jedna ista biljka u raznim krajevima ima različite nazive, da postoje za jednu biljku često desetine različitih, a za drugu niti jedan poseban naziv, onda vidimo, da je i ovaj problem za naše prilike vrlo komplikovan. Možda bi bilo korisno da se pokuša sa upotrebom najboljih, najraširenijih naziva za one vrste za koje takvi nazivi postoje, a za ostale pronaći takve nazive, koji im najbolje odgovaraju. Mislim, da je prof. Dr. I. Horvat ukazao na način, kako se mogu pronaći i dobri »kombinovani« nazivi za one naše biljne vrste, za koje nema odgovarajućih narodnih naziva. Što se tiče ostalih mojih napomena u pogledu samog materijala obuhvaćenog u »Flori«, one bi se sastojale u slijedećem: Od Ginkgoaceae, trebalo je možda spomenuti živu fosil-vrstu Ginkgo bilob a L., visoko drvo porijeklom iz Kine i Japana, ali dosta često kultivirano i u našim parkovima. Ako su već izostavljene Araucariacea e (što je opravdano zbog toga, jer se vrste iz te porodice rijetko gdje nalaze čak i u parkovima našega Primorja), trebalo je iz porodice Cephalotaxaceae uzeti bar vrstu C. drupacea S. et Z.-patisu, koja se, osobito u posljednje vrijeme, mnogo uzgaja po našim parkovima. Kod potrodice P i n a c e a e isto tako je trebalo uizeti bar jednu vrs^u sjeverno-američko- azij&kog roda T s u g a Carr. (T, c a n a d e n s i s (L). Carr), a rod Pseudotsuga Carr., bar sa vrstom P. Menziessii (Mir Franco (P. taxifolia Britt.,) — Dugilasija, (bez razrade varieteta), jer se ta dragocjena vrsta šumskog drveća Sjeverne Amerike nalazi kod nas vrlo često kultivirana u cijelim sastojinama (Pohorje, Gorski Kotar, Istra), ili se tu ,j tamo po šumama i parkovima1 nalaze pojedina odrasla stabla (BiH). Isto to važi i za rod Cedrus Lk. od kojeg vrstu C. libanensis Mirb. vrlo često nalazimo u našim primorskim parkovima. Kod roda, Abie s Mill, trebalo je svakako dodati i vrstu A. cephalonic a Loud. — grčku jelu — koja izgleda da osim u kulturama (Istra, Dalmacija) raste i spontano ma nekim najjužnijim planinama Makedonije. (Podaci B. Pejoskog). Evropski ariš (Larj x decidu a Mili.) označen je sa raširenjem »SHBH´r» (kult.)«. To znači; nailazimo- ga autohtonog (ili spontanog) u Sloveniji i Hrvatskoj, a pitanje je dali raste od prirode i u BiH. Pitanje rasprostranjenja ariša u našim krajevima vrlo je zanimljivo i još uvijek možda nešto nejasno Nema sumnje da ova srednje-evropska vrsta drveća raste u visokim planinama Slovenije. Što se, međutim, tiče Hrvatske — noviji podaci govore da toga drveta tamo nema od prirode. Postoje, doduše, lijepe sastojine u okolini Varaždina, ali su one bez sumnje nastale kulturom. Stairi podaci Schloisser-Vukotinovića iz 1869, koji u pogledu ariša i njegovog rasprostranjenja govore i »In sylivis montanis ad Trakostajn, frequentuis in sylvis alpinris tractus montium Velebit«, a isto tako i Neilreicha iz iste godine »Auf den Voralpen des Velebit häufinger als in nördlichen Gebiete«,* moraju se odbaciti kao netočni U okolini Trakoštana ariša sigurno nema, od prirode, a isto tako podaci o Velebitu nisu se pokazali točni, jer ilh kasnije nije potvrdio ni jedan od brojnih bota * Na ovaj podatak Neilreicha ne možemo se osloniti već i zbog toga, što kod njega nalazimo navedenu i limbu (P. C em. bra ) — »Auf den Gipfeln des Karst bei Čabar«. 290 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 39 <-- 39 --> PDF |
H JU u i min i um win m m i m^mmmmmmmmmm* ničaira, koji su izučavali to područje. Rossi navodi ariš samo: »u dolinu Rječin« kod Ratulja po vrtovima«, prema Hircu, dakle u kulturama, zatim: i u šumama Benkovac« prema Lorenzu, što se isto tako može odnositi samo na kultivisane primjerke, a ukoliko se taj podatak odnosi na Benkovac u Ravnim Kotarima, onda je pogreška van svake sumnje. (Ili je možda zamjena sa kojom vrstom iz roda Cedrus?). Prema tome se i za Hrvatsku može ariš označavati samo kao »kult.«. Isto to vrijedi i za »BH«. Ova vrsta drveća (odrasla ,i dosta stara stabla) nalazi se na nekoliko mjesta u šumama i kulturama oko Vareša, Busovače, a naročito na padinama Trebev:´t5a kod Sarajeva, a!ii je svagdje tu dospjela iz šumskih rasadnika, još za vrijeme austrougarske okupacije (a i kasnije). Međutim,, ima ipak jedan podatak u literaturi, koji govori o spontanom arišu u BiH. Taj podatak nalazimo kod Malv-a i odnosi se zapravo na Hercegovinu, točnije na stanište: 60—70 m. postrance od puta između Gradine i Šipačnoig na zapadnoj strani Bjelašnice kod Gacka« gdje je W- Hawelka još 1922 godine našao tri mlada, svega »4 m. visoka drvca«. Po njegovom znanju »najmanje 20 godina u tom predjelu nije ariš kultiviran« pošto je točno i dobro poznavao stare šumske rasadnike. Po njegovom mšiljenju »ipak je skoro po svemu isključeno, da bi se ariš ovdje zaista dešavao divlji«. To svakako potvrđuje i broj 1 visina nađen:h primjeraka. Prema visini, to su ´bili vrlo mladi primjerci, a koliko je meni poznato, nigdje u okolini nema ni jednog odraslijeg stabla. Nije isključeno da su šumari iz susjednog Nevesinja, gdje je ibio- svojevremeno veliki rasadnik, pro-< ilzvodili i ariševe sadnice, koje su otuda na neki način prenesene na ovo udaljeno mjesto. Još jedem podatak o arišu zaslužuje pažnju. To je navod Rohlene za Crnu Goru: — «In, Silva ad ped. in Kom versus vallarn Peručica ;in declivibus supra Konjiuhe raro, forsam culta (Ro)«. Nažalost, osim Rohlene niko« nije ni prije n,i kasnije vidio ovaj ariš ispod Komova, koji je bez sumnje jedino »forsam culta«. Vjerovatno je taj podatak uzet na osnovu »pr´povjedamja mještana«, i treba da se odnosi na neku drugu četinarsku vrstu, što kod Rohlene nebi bio prvi i uzetnij slučaj. Za ostale predjele nemamo podataka, osim onih koji izričito govore, da ariša tamo nema. Tako na pr. već ii Pančić navodi, za Srbiju: »u nas nije još nađena, a teško da je divlje i 5ma«. Premai tome uz Larix decidua Mili tsreba pisati: »S. (H. BH. CG? kult.)«. Za Pi n us H e 1 d r ei c h i i Crist. — navedemo je područje rasprostranjen ja »H. BH. CG.«. U NR Hrvatskoj jedino stanište nalaz,; se ma staroj »tromeđi Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore« — «n& Orijenu. Prema novim granicama stanište izgleda da je pripalio NR Crnoj Gori. no i pakraj toga treba svakako istaknuti, da je ta vrsta rasprostranjena u čitavoj NR Hrvatskoj samo «tu, jer bi je neko možda mogao tražiti i na Velebitu. Međutim, kao područje raširen ja treba dodati i Srbiju (Murtenica i brojna staništa u Kosmetu), te Makedoniju, Prema töme uz Pinus Heldreich a i Crist, treba pisati: »H, (Orjen); BH. Sb. CG; Ma«, Pinu s nigr a Arnold. Što se tiče točnog ii važećeg naučnog naziva za ovu važnu vrstu naših domaćih borova, još je mnogo toga «spornog. U literaturi nalazimo je označenu i kao P. L a r i t i o Po«ir., P. maritima Mill.. P. C 1 u s i a n a Clem. i t. d . ali po svoj pnilici izgleda, da će se mo/rati prihvatiti naziv P. nigrican s Host., jer je jedini koji odgovara prav:lno. Za ovu vrstu u «pogledu rasprostranjen ja stoji: »Ras. (i kult.)«. Međutim, bilo bi bolje jj, točno navesti« pretežno na vapnencima«, dolomitima i serpentinu centralnog područja BH. Sb Cg., — pojedinačno i «u S i H-, — u Ma., varietet Pallasiana« . Iako je autor izbjegavao navođenje podvrsta i varieteta kod pojedinih vrsta, možda bi ovdje ipak bilo svrsishodno otstupiti od, toga i označiti: »ssp. austriaca (Höss) (var. nigra Ron.) S. H. BH. CG. Sb. (i kult.) f, dalmatica (Vis.) H. (Dalmacija) ssp. Pallasiana (Lamb.) Sb. Ma. ssp. calabrica (Dal m.) i . kult. {Istra, Priuioirje)«. » 291 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Potpuno je izostavljena porodica Taxodiacea e od koje je trebailo obraditi možda samo rodove Sequoia Endl. i Ta xo d Lu>m Rieh, (vrste česte u parkovima), ukoliko isu već, obzirom ina rjeđu zastupljenost u našima kulturairrua, izostavljene vrste rodova S ci a dop y ti» .S et Z., C ry p t om eria Don. i Cun ningh ami a R. Br. Potpuno je izostavljena porodica Taxodiacea e od koje je trebalo obraditi možda samo rodove Sequoia Endl. j Taxodium Rich, (vrste česte u parkovima), ukoliko su već, obzirom na rjeđu zastupljenost u našim kulturaona, izostavljene vrste rodova Sciadopytjis S. et Z-, Cryptomeria Don. i Cunningham i a R. Br. U porodici Cupressacea e izostavljeni su neki manje značajni rodovi, ali se je ipak rod Chamaecyparisi Sp. — pačeimpresi, — sa vrstama C- Lawsoniana Pari., C. nu tik ae nsd s Sp., C. thyoid.es Brlitt., C. obtusa S. et z. i C. p i s i f e r a s et Z. trebao obraditi. Ako bi se odustalo od obrade svih navedenih vrsta, onda b] trebailo bezuvjetno dati bar najkraće karakteristike za vrstu C. L awso nian a Pari., koja je tako česta u našim parkovima, da je postala tamo sasvim obično drvo. ´ Kod vrste Cupressus s emp e r vir e n s L. treba u rasprostranjen ju dodati i »BH«, jer se ta vrsta isto tako kultivira na području Južne Hercegovine. (Vjerovatno to važi i za Makedoniju.) Kod roda Juniperus L., izostale su vrste J. excels sa M. B. i J. foetidissim a Willd., oibje .spontano rasprostranjene u Makedoniji. Kod vrsta J. macro carpa Sb. et Sm. i J. phoenicea L. treba dodati rasprostranjenje i u »CG«. (Crnogorsko. Primorje), Kod An g i os per ma uz M on oco t y le dona e, (koje su u »ključu« iza Die o ty le donae), ne bi se imalo što primjetatt, jer je onaj mali broj grmolikih vrsta i povijuša, koje ovamo spadaju, doibro obrađen. Obuhvaćene su sve vrste — naravno — izuzev nekih stranih, koje nemaju za naše područje većeg značaja. Kod Dlcotyledona e postoje izvjesni manji propusti i izostavljan ja na koja ćemo ovdje kratko upozoritii autora. Kod vrste Alnus v i rid i s (Chalix) DC. moglo bi se uz podatak o njenom rasprostranjenju u Bosni i Hercegovini izričito označiti »Vranića planina«, jer je to jedüno njeno nalazište na tome cijelom području. Isto bjjj tako bilo vrijedno´ preispitati mjesta na kojima je nađena u Hrvatskoj. Za vrste Alnus inča na (L.) Mnch. i A. gl u tin os a (L.) Gaerto. trebalo bi dati nešto detaljniji podatak i to za prvu: »uz brdske potoke«, a za d.rugu »uz riječne obale«. Kod roda Co rylus L. trebalo bi dodati i vrstu C: maxima Mill. (C. tubulos a Willd.), koja se kod nas .mnogo uzgaja osobito na rJbđručju Istarskog krša. Pitanje raisprostranjenja balkanske bukve, koju neki noviji autoiri označuju kao Fagu s moesiac a (Domim) Czeezot (i bez razloiga pripisuju i ime K. Maly-a), dakle kao vrstu koja b.j stajala na prelazu između kavkaske F. oriental! » Lipsky, (obuhvatajući i F. t auri c a Poplavska) i srednje-evropske F. s&lvatic a L., nije još potpuno jasno, i sigurno određeno. Neki su autori opisivali i F. orien t a lis Lipsky za Makedoniju, obzirom da je ta vrsta utvrđena u šumama Bugarske. Međutim. ispostavilo se ja da je to ipak samo. F. mo es ilea (Domin) Czeczott. Ovu vrstu^ za čije je razlikovanje od F. silvatic a L. značajan broj parova rebara u listu i listolike stipule na ženskom cvjetu i kupoli, trebalo bi unijeti u rod Fagus, i to, obzirom na rasprostranjenje, označiti je za Srbiju i Makedoniju (eventualno i Crnu Goru), dok .bi za ostala područja trebalo sačekati sigurnije podatke. (Vlidi o tome radove P. Cernjavskoig i B. Jovanovića). Kod vrste Quere us macedonica DC, treba možda kao sinonim dodati naiziv Q. troiam a Wlb., jer je on izgleda stariji (ali hi njegova upotreba izazvala zbrku i prema tome nebi trebalo preporučavati upotrebu ovog naziva drugačije nego samo kao sinonima). Kod vrste Que reus pseud os über Santi treba uz podatak o rasprostranjenju u Hrvatskoj dodati »kult«, jer, koliko je meni poznato, primjerci u šumi. Dundo na Rabu, i na drugim mjestima nisu spontanog porijekla. Za vrstu Q. eocedf era L. treba dodati rasprostranjenje i u Makedoniji, jer je ona tu dosta česta i poznata pod narodnim nazivom-prnar. Odi vrsta hrastova izostala su: Q. A eg il op s Lt, za kojeg Anić navodi, raširenje i u Makedoniji; Q. apennin a Larn. iz Dalmacije i Hrvatskog Primar jag te Q. pedunculi flora Koch., koji kao. var. rhodopaea K. Maty raste u Makedoniji, a kao var. scutariensi s Černjavski oko Skadarskog jezera u Crnoj Gori. 292 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 41 <-- 41 --> PDF |
mmi.i*wm itu $wm[^mMmmmmmwmmmmm Za vrstu Q. comi er ta Kit., ne ,bi na odmet bilo dodati sanomime Q. hungarice Hub. i Q. For a ine to Tnore^ jer se i pod tim nazivima često spominje. Posljednji naziv još k tome ima prioritet ispred ostalih. (Od stranih vrsta hrastova trebalo bü obraditi bar Q. boirealis Sairg. (Q. rubr a Duroi non L.) — crveni hrast, brzorastuću vrstu koju virio često susrećemo u našim parkovima.) (Kod roda Juiglaims L. trebat* Ibi možda ob rađati i strane vrste koje se kod nas dosta često sreću J. cinerea L. — sivi orah. Rodovi Carya Nutt. i Pterocarya Kunth. su potpuno izostali, a moglo bi s© diskutovatii, da li je to dobro) i korisno. Vrste fe ova dva. roda su neobično rijetke i u našim parkovima, a gotovo dai ih izuzev Slovenije, i nema u šumskim kulturama, gdje im je pravo mjesto. Obzirom na svrhu zat koju je pisana »Flora excursoria«, možda je potpuno opravdano fcostavl jam je ovih rodova.) Kod roda P opuII1 us L. izostala je naša domaća vrsto: Poptulus canescens. Sm. — križanac između bijele topole i trepetljike. Naziv za vrstu P. virginiana Fouig. možda nije dobro odabran. To je opće poznata kanadska topola — koja pod tim, nazivom obuhvata čitav niz različitih euroameričkilh križanaca, od kojih su neki postali vrlo rado uzgajane brzorastuće vrste za pošumljavanje i drvorede. Bolji bi naziv bio P. m oni li f era Ailt. (kojj je uzet kao sinonim), a kao sinonime označiti »(P. canadensis Mich, i P. del to i des Marsch.) Međutim, po pitanju sistematske klasifikacije mnogobrojnih euro-američkih križanaca topola nije još ni danas postignut sporazum, te ´bi možda trebalo: opisati ne jednu, nego nekoliko vrsta koje ae kod nas uzgajaju. U pogledu tretiranja P. italic a (Duroi) Mnch. (j= P. pyramidalis L.) — jaiblana, kao posebne vrste, potrebno! je naglasiti, da se u novijoj literaturi ne smatra posebnom vrstom, nego varietetom ome topole (P. nigra var. pyramid a lis Spach.) U porodici Moraceae izostao je rod B rous some t i a L. Her., sa vrstom B papyri f er a L´Her., — dudovac, koju bi trebalo» obraditi jednako tako kao što je obrađena i M a c 1 u T ai a u r a m t i a c a Nutt. Kod roda Celtfis L. treba dodati i vrstu C. Ton rm ef or tii Lam. (sa listom pustenim sa donje strane i pri osnovi nešto sfcoliko urezanim, te sa žutim plodovima), koja se kod nas od prirode nalazi u Dalmacijii i Hercegovini, a možda i u´ primorju Crne Gore. Isto tako treba dodati i treću vrstu C. oc ci den talis L., koja je porijeklom iz sjeverne Amerike i kod nas se uzgaja u drvoredima´ (Mirogoj u Zagrebu, okolina Beograda, Vojvodina). Kod roda Ar c eu t hob li u m M. Blieb., odnosno kod vrste A. oxy cedri (DC) M. Bieb., kao i kod vrste Viscum album L. i V. laxuim Boiss. treba dodati raeprostranjenje i u Crnoj Gori. Kod roda Plata n us L. trebalo b,i možda dodati i vrstu P. ac er if oll a Willd. za koju mnogi smatraju da je križanac između aizjijske i "američke platane. To je doduše učinjeno u primjedbi, ali bi bilo bolje dati i opis križanaca. Kod vrste P. Oriente lis L. treba svakako označitii, da je domaća u Makedoniji (i da se kultivira na ostalom području). Kod vrste Euphorbia dendroides L. treba dodat; i rasprostranjenje i u »BiH«, jer je ima na stijenama uz morsku obalu između Neuma i Kleka, a to područje, kao što je poznato, obuhvaćeno je i; o Beck-ovoj »Flori Bosne j Hercegovine«. Vrsta Buxus sempervirens L. nije samo »kultivirana i podivljala« na našem području, nego raste i od prirode na području Makedonije, (Prije porodice Lauraceae trebalo bi unijeti porodicu Magno li ac e a e. i to možda me toliko zbog roda M a g n o I i aj L., koji obuhvata niz vrsta parkovnog drveća, koliko zbog roda Llir iod e nd ron L., sa sjeverno-aimeričkom vrstom L. tulipitcra L. koja je vrioi česta u parkovima i nasadima, a lima i veće šumarsko značenje. (Bar je toliko značajna kaoi i Mahonia.) Kod roda Tamarix L. izostala je pontska vrsta T. tetiandra Pali. koja kod nas raste u Makedoniji. Izostao je i rod Myricari a Desv., kojeg bi trebalo uspostavitin zbog vrste M. germanica Desv. (Tamarix germanica I».)» raširene kod nas u Sloveniji i Hrvatskoj (okolina Samobora). Posebno pitanje pretstavlja rod T i H a L. Od vrsta koje su utvrđene u Bosni i Hercegovini (vidi Maly-eve radove) treba još pribrojati i sledeće: T. caucasic a Rupr., T. rubra DC, T. ps endo rubra C K. Schneider i možda T. vulgaris Hayne, (T, corinthiac a Bose . — prema1 Bormiilleru — raširena u Makedoniji) 293 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 42 <-- 42 --> PDF |
* kod T. flava Wolny trebalo je označiti da je onia križanac od T. pscii dorn b r a. var. corinthiaca T. cordata. (Prema tome, kad smo već imali križanca onda bi morali tražiti i njegove roditelje). T. pseudorubr a C. K. Schneider sigurno nije raširena samo u BiH , nego će imati vjerovatno isto raširenje kao i T. flav a Wolny, dakle: »H. BH. Sb. CG.«? Iza roda A i 1 a n t h u s Desf. treba dodat; ii rod M e 1 i a L. sa vrstom M. azedarac h L. — očenašica —, koja se često nalazi u drvoredima i parkovima (pa i podivljala) na našem Pdmorjiu. Iza roda Rhus L. treba umetniutj; porodicu Sapindaceae, rod Ko el reute H a Laxm. sa vrstom K. paniculata Laxm., za koju vrijedi isto ono što je naprijed rečeno za Liriodendro n ili koju drugu stranu dekorativnu vrstu. Od važnijih stranih vrsta iz roda Acer izostao je A. dasvcarpum Ehrh-, « od domaćih A. hyrcanum Mey., a zaj A. Heldreichij triba dodati raiprostranjenje i u Makedoniji. Za vrstu Aesculus hippocastamum L. treba brisati spontano pridolar žcnje u Crnoj Gori. Čičimak ili žižulja — Zizyphus jujuba Mili. kod nas je na području Primorja samo kultivisan ili podivljao, te mu se ne bi mogla dati oznaka rasprostranjenja: «H. CG. (i kult.)« nego »kultiviran i podivljao u sredozemnom području — H. CG.«. Vrsta PoiHurus aculeatu s Lam. — čalija — raširena je i u Makedonjii, 4L da li je ima samonikle i u Srbiji nije sigurno. Jovanova´ć spominje samo- kultivirane primjerke. Iza roda Amelanchier Med. trebalo bi dodati d rod Eriobotrya Lind. 8a vrstom E. japonic a Lind. (Mespilus japonica Thunb.) — japanska mušmula, — koja se kod nas u primorskim krajevima mnogo uzgaja kao voćka. (Poslije roda Ribes L. treba možda dodati; i porodicu Pittosporaceae i rod P ii 11 o s p o r u m Banks, sa vrstom P. T o b i r a. Dryand.) , Kod vrste Prunus laurocerasus L. treba označiti kao prirodno rasprostranjenje »Sb (Oštrozub)«, dok za ostalo područje može važiti podatak »kult.«. Kod roda G 1 e d it s c h i a L, treba ispravit; »lapsus« slagara za vrstu »p s e- u d o a c a c i a«, a staviti »t r i a c a n t h o s« L. »Ovde je izostao važan rod S o p h o r a L sa vrstom S. japonic a L. iz Istočne Azije, koja se kod nas susreće mnogo češće, nsgo neke druge vrste koje su navedene. Za vrstu Cere is siliquastrum L. — judimo drvce — stavljeno je rasprostramjenje »sredoz. podr. H.« Ona je međutim vrsta kultura i parkova, (premda na pr. kod M. Rikli-ai nalazimo podatak da joj se zapadna granica rasprostranjenja nalazi ma Jdranskim obalama) , a osim toga kultiviiše se i na području Hercegovine i Crnogorskog Primorja. Prema tome trebalo bi izmijeniti podatak i stavitj »kult. na sdeoz. podr. H. BH. i CG.« Ovdje bi trebalo dodati i rod An a gy ris L. sa vrstom A» fo e t i d a L., koja prema Aniću raste na dalmatinskom otoku Čiovu i po makedonskim kamenjarama. Kod roda Colu tea L. uz našu pucalinu i grohotušu C. arbor esc ens L., — koja raste po primorskom i kontinentalnom kršu, u šikarama toplijih prisojnih strana, treba dodati i vrstu C, melanocali x Boiss. et Heldr., koja, prema Aniću raste u visokoplan´inskim predjelima Makedonije. Vrsta Sarothamnus seopariu s Koch, obuhvaćena je u rodu Cytisus L. kao C. seopariu s (L.) Lk. Za nju je označeno rasprostranjenje i u BiH. Koliko je namai poznato, ona raste u okolini Sarajeva na pad´mama Trebevića i Igmana, gdje je međutim bila nekada zasađena (slično kao i UII e x e ur o p a e u 3 L.), kao hrana za divljač i sada raste podivljala. Da li je ima i spontanog porijekla, to ne bi mogao tvrditi. (Vidi i Beck: Flora BiH. III. 1923.) Ovdje je izostao važan rod Calycotom e Lk. — kaipinike — -sa vrstama Cinfestai Guss. i C. villosa Lk., koje su raširene u Dalmaciji i od kojih prva u proljeće svojim intenzivno žutim cvjetovima, daje poseban ukras padinama Srđa kod Dubrovnika. Kod rasprostranjenja vrste Petteria ramentacea (Sieb) Presi, treba .brisati podatak »SB«, jer je nema na tome području, a dodati podatak »sredozemno područje«, iako ona svojim arealom ulazi i nešto dublje u kopno. Od vrsta roda Daphne L. trebalo bi (prema Aniću) dodati D. gnidium L. sa rasprostranjenjem u južnoj Dalmaciji, a prema Bečku i Daphn e devide a Schreb. sa rasprostranjenjem u Hercegovini. 294 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Vrsta Hippophae r h a m n od des L. — p jcščeni trn< — raširena je i na »padinama Dunava«, pa treba pripisati rasprostranjenje u Srbiji, a da li raste i u Sloveniji nlije mi poznato. Međutim nije isključeno i stvar treba provjeriti. Vrsta Eleagnus angustifolia. L. — dafina, igda, nije kod nas samo »kult. i podivljala« nego je ima »od prirode na vlažnim mjestima u Makedoniji« (AniJć D. Petrovu). Rasprostranjenje u Makedoniji važi ,j za vrstu Punic a gran a tu m L. (kojoj bi možda u primjedbi trebalo dodati podatak, da postoji var. spontaineu m K. Maly —i divlja odluka, i var. sativu m K. Maly — vrtna odlika — pitomi mogranj ili mar). (Iza roda Cornu s trebalo fy; možda dodati i rod A u cu b a Thunb. sa vrstom A. japonic a Thunb-, koja se češće sreće u našim primorskim nasadima.) Kod roda Rhododendron L. za vrstu R- hir su tum L. treiha uz podatak »BH« označiti u zagradi »(Vranića)«, jer je to jedina plan/na na cijelom području na kojoj je nađen sleć (kao i A Inu s ´vo ri dds (L) Chaix.) Za vrstu R. ferrugineu m L., nije mi poznato ni jedno stanište sa područja Hrvatska pa bj trebalo možda 4 ovaj podatak provjeriti. Kod roda Arbutus L. treba kod vrste A. unedo L. planika — pripisati i rasprostranjenje u Crnoj Gori., a dodati vrstu A. andraichn e L. — gol čovjek, — koja samonikla raste i u šikarama Makedonije. Rodtu´ Arctostaphylos Adans. treba dodati vrstu A. alpina Spr., koja raste na viy&kim planinama našega područja (p´ramjerOce na planinama Bjelašnici, Treskavici i t. d.). Kod roda Eric a L. ifzostala je vrsta E. m ul tiiif lo rai L., a E. arborea L. raširena je d u Hercegovini, dok L. c a r n e a L. nije t´skl.;tučivo vezana na vapne* oačku podlogu, jer se nalazi ,} na srepentinima kao potstojna vrsta borovih šuma. Također je izostao rod Bruckenthalia Rchb. sa vrstom B. spaculifolia Kchb., koja je raširena u Srbiji i Makedoniji, — njen se preal nastavlja na tstok od od areala Erica carnea L. Kod roda Vaccinium L. izostala je vrsta V. oxycoccos L, C*= Oxycoccos , palustri s Presi.), koja dcüaai i na nek´im cretovima Slovenije (Pohorje). Izostala je i porodica Stryracaceae — rod Sty rax L. sa vrstom S. officinali s L. — dlivuza, — ikoju je .Aniić našao u prirodi na otoku Braču » susjednom kopnu. Kod vrste Per i ploča graeca L. treba dodati rasprostranjenje i u »BH« jer tu raste na Hutovom Blatu i u priobalnim šumama oko TreKtžata kod Čapline. Kod vrste Fraxinus oxycarpa Willd, treba izmjenitii naziv u F. r. augustifoli a Vahl (prvi staviti kao sinonim u zagradu). Inače treba ispraviti" i podatak »sredoz. područje« i dopuniti ga sa »panonske nizine«, a za vrstu F r. excelsio r L. označiti »brdske i planinske šume (često d u kult.)«. Od stran&h vrsta trebatto bi uvrstiti bar F. american a L. (Failbia Marsh), koja se vrlo mnogo uzgaja u Vojvodini i na drugim mjestima. Isto tako bilo bi vrijedno unijeta u »ključ« i dvije strane vrste parkovnog i drvorednog drveća, koje su kod nas dosta česte, a to su Paulownlia tomentosa S. et Z. i Catalpa spec i osa Warder. Za »vrste« roda P h i 11 y r e a L., po mom mišljenju trebalo bi upotrebljavati zajednički naziv P. variabilis Camel, a vrste P. latifolda L., P. media L. d P. am g u s trif oli a L. označavati kao varietete, jer su im morfološke razlike toliko male (— naizubljene i oblik listova) — da se na osnovu samo njih ne bi moglo formirati posebne vrste. Taj razlog je opravdan tim više, što se katkad i na jednom primjerku naCaze različiti listovi. Inače (uiko´iko se nebi prihvatio, zajednički naziv) — potrebno je u »ključu« dodati i vrstu P. angustif olia L. (Kod roda Lig u stru m L., treba možda dodati i poluziimzelenu vrstu L. o v ar lif o Hu m Hass., koja se kod nas mnogo uzgaja u parkovima i živicama* pa također i vrstu L. japonicu m Willd., koja je toüJko česta i obična u našim primorskim parkovima i nasadima.) Kod porodice Rubiaceae izostao je rod Putoria Pers. sa vrstom P. celabric a DC„ koja je kao nizak razgranat grm raširena u Hercegovini i Dalmaciji. | Kod roda Viburnu m L. treba vrsti V, tin us L. pripisati1 rasprostranjenje i IU »BH i CG;«, kao i dodati vrstu V. imaculatu m Pantoz. poznatu iz Bosne i Hercegovine (Orjen). 295 |