DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 47 <-- 47 --> PDF |
je, da je u tom arealu prosječno, kako na. kojim mjestima, uginulo 50—99°/o stabala» Prema tome u roku od 50 g. — dakle prosječnog trajanja ljudskog života — izumrla je jedna prirodna vrsta drvcta u svom prirodnom arealu. Dianas je još nalazimo kao izdanačku šumu. Ističe, da su štete od E. p. veće, nego od holandske bolesti brijesta — Ophiostona ulrn! (Bnis.) Schwarz —, jer u SAD činiii kesten u svom prirodnom arealu glavno sastojimsko drvo, dok brijest u Americj A Evropi dolazi pojedinačno u sastoji´nama. 1934. g. konstatirana je bolest i u Kalifornijii na Castanea sativa Mili., koju vrstu tamo uzgajaju talijanski i portugalski doseljenici. Brzim iskrčenjem oboljelih stabala, uspjelo- je bolest svesti na minimum. Autor smatra, da se E. p. razvila u Aziji, nakon što je u tercijaru´ nestao most između Azije i Amerike. Radi toga došlo je u Aziji tokom razvoja kestenovih vrsta do selekcije: razvijale su se i osjemenile samo otporne vrste i varijante, a neotporne su propale. Naprotiv, u Americi vrste kestena, koje su se razvijale u tercijaru ä poslije, nisu bile izvrgnute prirodnoj selekciji, i sada je tu selekciju izvršila sama gljiva u roku od 50 g, mjesto u 10—20 mrilioina godina. To je biološki smisao današnjeg odumiranja kestena u SAD. Ulazna mjesta za spore parazita su rane od mraza, tuče, snijega, kukaca, divljaci ´ i t. d- Gljiva se razvija u kori, kambiju i drvetu vanjskih godova. Simptomi se već opažaju nakon 3—5 nedjelja. Oni su već opisani u jednom ranijem članku u »šum. listu« od referenta. Dijagnoza je potpuno s:,gurna, ako ustanovimo prisustvo karakterističnih fruktifikücionih organa E. p., znači u stadiju, ikad je gljiva ponovno sposobna da šari zarazu. Komedije, koje nastaju u piknidama, prenosi: vjetar, kiša i kukci, a služe uglavnom širenju bolesti unutar same krošnje, a uz to u promjera 100—L00 m oko oboljelog stabla. U jesen (iji kada je substrat istrošen), stvara gljiva peritecije u kojima u proljeće nastaju askospore. Njih prenose vjetar u vjerojatno kukci n,a velike distance. Računa se^ da se u uzdužnom smjeru doKne u godini danai E. p. može proširiti za 40 km. E. p. napada u SAD. ove vrste: Castanea demtata C. pumjla, C. sativa, Quercus alba, Q. borealis, Q. rubra, Q. stellata, te poneke vrste iz rodova Acer, Carpimus, Carya, Liriodendron, Ostrva i Rhus (na većini ovih kao saprofAt, aüa je to stalan izvor zaraza, koji lako izmakne oku) Castanea moilisijma, kineski i C. crenata japanski kesten, su otporni, oni lokaliziraju napad. Potrebno je 3—4 god. da odumre stablo srednje starosti, a 8—10 g. kod stabla 30—40 cm. promjera. 1938. g. otkrivena je bolest u okolici Genove, za koj uautor ističe, da je slična i da ima sličan tok kao u SAD. 1942. zahvaćeno je 50% (37.000 ha) kestenika u pror vinciji Genova. Karta Italije (uzeto dz radnje Biraghi-a, 1950) prikazuje sadašnje stanje raširenja te bolesti, sa glavnim žarištima oko Napulja, Genove, Udina j iznad Milana prema Švicarskoj. U Italiji su još zaraženi Quercus pubescens, Q- sessili-flora, Q-ilex, dok još nije sigurno utvrđeno za Q. robur. Interesantno je, da autor (jedin i do sada) smatra otvorenim pitanjem, da li je E. p. u Italiji identična sa jednom od rasa američke E. p., t. j . da li je E. pimportirama iz Amerike ili je mutacijom iz nedužne Endothia-forme nastala mediteransko visoko virulentna rasa. Ističe, da je sistematika roda Endothsa vrlo komplicirana ; za Evropu još nedovoljno obrađena i objašnjena. Za drugu alternativu govori, i činjenica, da još sa sigurnošću nije utvrđeno, da li infekcije na hrastovima uistinu potječu od iste rase, koja napada i kesten ili su nastale mutacijom istovremeno (cijepanjem) 2 rase, od kojih jedna preferira hrastove, a druga kesten. Prelazi na rašircnje E. p. u Švicarskoj. Otkrivena je 1948. kod sela Soresina u kantonu Tesin. Priložena je skica sadašnjeg raširenja, iz kojeg se vidi, da ih je već više, a autor vjeruje, da će se dobrom pretragom još više naći, « Smatra, da je još potrebno -utvrditi, da li je rasa E. p. iz Tesina identrčna sa onom (ili omima) iz Italije t. j . da li je importiraina iz ItaJije ili ne, ili je u Tessinu mutacijom nastala alpinska na zimu otporna rasa iz nedužnih E.-formi, koje su u podnožju Alpa već odavno poznate. Autor se priklanja drugom mišljenju. Računa, da će, pokaže Li se bolest u Tessinu u istoj oštroj formi kao u SAD, kroz 20—30 g. nestati kestena, aili naglašava opasnost i za hrast te bijeli grab (Ostrya). Otvoreno je pitanje kako će se odnositi bukva. U SAD. ne dolazi na bukvama, ali autor smatra (na temelju svog mišljenja, da američka iskustva ne možemo bez rezerve prenijeti u Tessin, pa čak ni talijanska. Posve teoretski naglašava autor, nije isključeno da daljom mutacijom nastane mova rasa, ikoja će u istoj mjeri napasti 299 |