DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 48     <-- 48 -->        PDF

bukvu, koja pripada istoj sistematskoj grupi kojoj hrast i bijeli gmb. Drži tu mo


gućnost vrlo važnom.


Za operativu su najinteresantnije mjere obrane, koje je predložila komisija,,
sastavljena od dr. Gäumann-a, dr. Fischera, dr. Etter-a<. Istaknuto je, da su mjere
obrane u SAD poduzete prekasno i da iz toga treba, da izvučemo pouku, jer su,
obzirom na momentalno .raširenje u Tessinu, sve mjere, pravilno, provedene u mogućnosti,
da postignu bitan upsjeh t. j . sprečavanje proširenja zaraze. Stoga donosom
te mjere nešto opširnije.


1. Mjere za usporavanje širenja. Dijele ih u mjesno (a) ii regionalne
(b). a) Treba pozvati šumare i vlasti u kantonima, gdje se uzgaja kesten, na suradnju»
upoznati iih predavanjim« { plakatima sa izgledom i opasnošću bolesti. Svaika općina
da osnuje _ komisiju, koja treba, da dvaput godišnje za vrijeme vegetacije pregleda
sve kestenike, označiti sumnjiva stabla i javiti o njima šumariji. Sva dosad utvrđena
žarišta tokom zime 50/51 posjeći., i to, sva bolesna stabla, bez obzira na stanje bolesti.
Srušena ise stabla moraju u roku od 7 dana odstraniti (jer gljiva još jače sporuiffa
na oboreraim stablima). Budući da će to privatne posjednike dosta koštati, preporučuju
malu odštetu. Dozvoljavaju prevoz vozom ili kamionom materijal do 10 em
promjera, do tvoirnice tanina ali ovu treba obvezati, da taj materijal drži odijeljeno
od ostalog ii da ga preradi u roku od 7 danai i da plati odštetu za skidanje, i spaljivanje
kore na stovarištu tvornice (a, nikako u samoj šumi). Teže je riješiti pitanje gorivog;
drva (grama), i predlažu da vlasnici u koliko ih ne pole u ugljen, sve graine pažljivo
saberu, odmah odvezu i spreme pod krov (jer se tada drvo osuši i /gljiva ne može
fruktifioirati) i da sarv ostali neuporabljivi materijal na licu mjesta .spale. Radi
. tehničkih poteškoća
(opasnost požara!) ostavljaju pojedinim općinama odluku, da li
će one pamjeve, .gdje zaraza ide do razine tla, polijevati petrolejom i paliti (gljiva
se .nalazi samo. u perifernim dijelovima i tako je vatra uništi). Sve te mjere ne će
-iskorjeniti bolest, jer se spore E. p. šire zrokomi, a bolest se prepoznaje tok nakon,
fruktifiikaoije sa sigurnošću, b) Imaju svrhu, da spriječe unošenje bol#sti južno i
sjeverno od žarišta, predlažu zabrane uvoza kestena iz Italije, Sparni je i SAD, te
zabranu izvoza iz Tossina u ostalu Švicarsku biljnog materijala, plemkj i mladih
kestena. Ističu, da će n te .mjere sauno usporiti širenje, ali ćemo kroz to vrijeme steći
iskustva.


2. Istraživanje parasjtskih ´ bioio.ških svojstava E. p. u
prvom redu pitanje autoktonostj rase, o njezinim biološkim svojstvima, prilagodbi na
klimu, agresivnosti prema kestenu, hrastu i t. dl Koja. su joj biološka j parazatoioska
svojstva i koje zaključke možemo iz toga izvući? Koje sve vrste napada? Da
li «u Caistanea, vrste i selekcije, uzgojene u SAD, i u Tessinu otporne? Da li su u
Tessinu\ napadnute vrste, koje. E. ,p. napada u SAD i Italiji? Prelaža li nai bukvu? Da
li isu selekcije i uzgoji kestena švicarskog šumarskog instituta u Tessinu otporni?
Pokuse sa bukvom treba provoditi u žarištima.
3. Selekcija resistentnih rasa unutar tesinskog kestena j uvoz
novih vrsta, i selekcija kestena.
Do sada su se u SAD i Italiji neke japanske i kineske vrste pokazale kao praktično,
otporne; gljiva ih napada, alj je brzo lokalizirana. Pošto, je taj materijal
genetski neujednačen, treba ga u Tessinu ispitati u pogledu mogućnosti uzgoja,
jestivosti i otpornosti prema E/ p. To ista vrijedi i za amer. selekcije. Ističu, da treba
obratiti pažnju na ev. pronalaženje otpornih lokalnih rasa ili individua, koji bi mogli
poslužiti .kao podloga ili plemka. U SAD je poslan službenik švie. šum .instituta, da
se upozna sa načinom rada, budući da tamo postoji .iskustvo od 30 g.


4. š u ms k o - u z go j n e mjere smatraju pogreškom jednostrane čiste satstojiine
kestena u Tessinu, kao i vrlo ekstenzivni način korišćenja, ikoji već traje
400 g., što je sve dovelo do fiziološke prediispo.zi´öije j povećane osjetljivosti. Rješenja
predlažu ovako:
a) Za svaku će općinu šumarski organi utvrditi, koliku površinu treba da zauzima
kesten, a da budu zadovoljene potrebe ljudi, životinja ii industrije tanina-
Sadiit će se vrste odnosno sorte i selekcije, za koje ise utvrdi, da´ su otporne. Proizvodnju
sadnoig materijala preuzet će državni šumarski organi.


b) Kantonalni Šumarski organi će utvrditi, koje se vrste odn, sorte isplati uzgajati
kao nisku šumu. Sa epidemiološkog gledište treba nisku šumnu što. manje uzgajati,
jer su u njoj bolji uslovi za bolest, manje se na njih pazi, te će biti stalan izvor
infekcije i ovako nove vrste i sorte .nisu imune, nego saano reisfetentne. Sadašnje
niske šume kestena čim propadnu treba zamijeniti visokim. Kolje će dati ariš i smreka.


300