DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Ax 25 cm od sitne, smeđe, sipke, zračene, dekalcifirane zemlje, bogate humusom i sitnim korijenjem; A2 30—50 cm od sitne žućkaste, dekalcificirane zemlje, siromašne humusom, sa jakim korijenjem; A3 50 cm — 8 i 10 m od sitne glinaste zemlje, bez humusa, crvenkaste, potpuno dekalcificirane. Stvaranje znatne količine humusa, ispiranje karbonata, nagomilavanje seskvioksida željeza Fe(GH)3 i aluminija u horizontima A= i A8 predstavlja značajne fenomene evolucije tla u šumama crnike. U šumama plutnjaka prema istraživanjima Edelmann a (1922) u Sardiniji nema osobitih razlika od onih crnike. Tako se na alkaličnim granatima kao i na kristalinskim rastvorima razlikuju ovi horizonti; A„ mrtvi pokrov, A3 vegetabilna zemlja sa humusom i A2 stijena više manje rastvorena. — U ovim horizontima očituju se isti fenomeni ispiranja i nagcmilavanja kao i gore spomenuti, te zemljište u šumama obiju vrsta postepeno prelazi u tip smeđe zemlje. Zbog nedovoljno provedenih istraživanja u šumama, koje nisu stradale od čovjeka, nije moguće doći do točne predodžbe o faktičnom postojanju ili rasprostranjenju pojedine biljke u šumama plutnjaka, odnosno crnike u raznim zemljama. U šumama plutnjaka pr©dominiraju redovno acidofilne biljke zemljišta: paprat, bušina, zečjak; zatim vrste, koje ne podnose zimu: vrijesak, ružmarin, uljika, mirta, Chamaerops humilis, Daphne gnidium, Clematis cirrosa; termofilne i heliofilne, koje zahtijevaju toplinu i svijetlo: tršlja, Rhamnus eloidss, Calycotome spinosa; druge koje trebaju svijetla flucivage): Lavandula stoechas, bušina; napokon one, koje zahtijevaju svježe bogato tlo humusom: lemprika, zanovjet, planika i t. d. Prisutnost ovih raznih kategorija bilja dokazuje da plutnjak zahtijeva kiseja tla, da ne trpi hladnu klimu, da raste katkad u rijetkom, ali često i u dosta gustom sklopu. S druge strane istraživanja, vršena u šumama crnike, ukazuju na njenu »plastičnost« obzirom na edafske i klimatske faktore. Među grm- Ijem nalaze se doduše vrste kiselog tla, ali u manjem broju nego u plutnjaka — i vrste koje podnose alkaličnost kao žukva, trn, maslina; termofilne kao i najotpornije vrste na zimu u mediteranskoj flori kao smrdljika, trišljaka; vrste, koje pripadaju višim položajima na granici vegetacije crnike, kao mrča, trušljika i dr. Na temelju pokusnih istraživanja, vršenih u svima zemljama, donosi de P h i 1 i p p i s (1935) popis biljaka u šumama obiju vrsta, a I. Horvat nabraja u djelu: Šumske zadruge Jugoslavije (1946) one biljke, koje stalno prate crniku, te navodi: »Šuma crnike je vagetacijski klimaks zimzelenog pojasa sredozemne regije i razvijena.je često na dubokim tlima, koja omogućuju razvitak lijepih sastojina. Najraširenije su niske šume, koje kod jačeg iskorišćavanja prelaze u makije«. U ovim grupama trebale bi biti vjerovatno uključene značajne biljke dvaju asocijacija — Quercetum illicis i Q. suberis; međutim među biljkama, koje bi trebalo smatrati značajnim za šume plutnjaka i crnike, nema nijedne, koja bi se mogla smatrati vezanom na mikroklimatske uslove unutrašnjosti ovih šuma, jer se sve ove vrste veoma često nalaze 260 |