DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1952 str. 9     <-- 9 -->        PDF

I izvan njihovih granica. Stoga opisivanje flore, koja prati plutnjak i
crniku, može poslužiti više u edafske nego u fitosociološke svrhe.


Iz opisa autohtonih nalazišta plutnjaka i crnike, ekoloških osobina
u njima zatečenih i florističkog sastava fitocenoze, koju stvaraju ove
dvije vrste hrastova, proizlaze ove zaključne konstatacije:


Plutnjak je ograničen na zapadno Sredozemlje, dok naprotiv crnika
raste po čitavom mediteranskom florističkom području i osim toga po
zapadnoj Himalaji (Kašmiru). Areal plutnjaka je skoro potpuno uklopljen
u areal crnike, a to je u cijelosti potvrđeno analizom ekoloških Uslova
vegetacija obih vrsta.


Edafski su zahtjevi plutnjaka i crnike očito različiti, jer plutnjak raste
isključivo na silikatnim tlima, a ne uspijeva na vapnenim i kompaktnim
tlima, dok je crnika skoro indiferentna prema mineralnom sastavu tla.


Plutnjak i crnika mogu se smatrati kao najviše rasprostranjene vrste,
koje izgrađuju mediteransku šumu (klimaks) s tim, da je plutjnak medileransko-
atlantska vrsta usko vezana na klimu oceanskog tipa, a crnika
općemediteranska vrsta, koja može podnijeti i kontinentalnu klimu sa
dosta niskom temperaturom.


Obzirom na biljni pokrov u šumama ovih vrsta moglo bi se ustvrditi,
da nema vrsta, kojih bi prisutnost bila isključivo vezana za onu plutnjaka
mediteranske flore može nastupiti kao podrast u sastojinama kako plutnjaka
tako i crnike.


Činjenica, da se u granicama vegetacije crnike plutnjak ograničuje na
područja obilatija oborinama i s većom srednjom godišnjom temperaturom
sa zimskim minimumom neznatno ispod ledišta, na posve silikatnim tlima,
govori sama po sebi o uzrocima, zašto se pojavljuje, odnosno prevlađuje
sad jedna sad druga vrsta. Optimumi područja vegetacije plutnjaka i
crnike ne podudaraju se medu sobom, pošto onaj plutnjaka spada u područja
topla i vlažna, a onaj crnike u relativno hladne i manje vlažne
predjele. Na granici odnosno izvan granica pojedinih optimuma dolazi
često plutnjak u dodir sa crnikom stvarajući mješovite sastojine. Ovakove
šume mogu nastati i djelovanjem čovjeka; tako na pr. čišćenje podrasta
u šumi crnike može olakšati unošenje plutnjaka, koji zahtijeva više svijetla,
a s druge strane uzgojne mjere mogu dovesti plutnjak u inferiorni
položaj spram crnike.


Veliki uspjesi postignuti su posljednjih decenija na polju uzgoja vri


jednih kultura raznih vrsta izvan granica njihova vegetacionog područja.


Tako su zapažena nastojanja, da se plutnjak udomaći na istočnim obalama


Jadrana, Egejskog i Crnog mora, Južnoj Africi, Kaliforniji, Braziliji,


Argentini i Japanu. Takovi pokusi datiraju još od prve polovice prošlog


vijeka.


Starije sastojine plutnjaka postoje u nas kod Siane kraj Pule, a
pojedinačno dolazi plutnjak u šumi Dundo na otoku Rabu, na malom
Lošinju, na Mljetu, u Boki Kotorskoj, u Baru i po nekim našim parkovima.
Sa nekih plutnjaka je navodno skidano i pluto, koje se upotrebljavalo
u ribarske svrhe, Za plutnjake na otoku Mljetu navodi A. Pre


muži ć (1946.) da su stabla debela oko 25 cm i visoka oko 7 metara,


261