DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Dr. Ing. Zlatko J. Vajda (Zagreb) BORBA PROTIV SUŠENJA BRIJESTOVA Svjedoci smo pojave općeg sušenja brijestova, koje traje u naišojj kao i u većini evropskih zemalja već preko dva, a negdje i tri; decenija. U nas jje posljednjih 10 godina sušenje brijestova zauzelo toliko maha, da neke nizinske šume u kojima je brijest ranije bio- obilno zastupan ostadoše gotovo bez ijednog brijestovog stabla. Tako se na pr. samo u NR Hrvatskoj posušilo u roku od 20 godina prema aproksimativnim podacima blizu 6 milijuna brestovih stabala sa drvnom masom od preko 2 milijuna kubnih metara. Suše se sve domaće vrste: poljski brijest (Ulmus campestris), vez (Ulmus efusa), gorski brijest (Ulmus montana), dalmatinski brijest (Ulmus procera var. dalmatica) kao i mnoge vrtne odlike. Ovoj prirodnoj pojavi, koja je nanijela tako velike štete našem, šumskom gospodarstvu nije posvećena u nas potrebna pažnja. Jedini je pok. prof. Škorić u listu »Naš vrt« (1932.) te u »Šumarskom Listu« (1934.) detaljno prikazao neposredne uzročnike ugibanja brijestova i preporučio šumsko-zaštitne mjere. Štete su ogromne, pogotovo u sastojiinama u kojima se istovremeno posušiše i mnoga hrastova stabla. Stoga je sa šumsko-gospodarskog gledišta sušenje brijestova postao vrlo težak i akutan problem. Sušenje i ugibanje većeg broja brijestova po Evropi nije nova pojava. Ona je — kako nam svjedoče mnogi pisci — bila poznata i u prošlom stoljeću. Razlika je samo ta, što je ugibanje brijestova posljednjih nekoliko decenija zauzelo tako- velik opseg, da je ta pojava poprimila opći e p i d e m i j s k i karakter. Iako je problem borbe protiv sušenja brijestova postavljen još početkom prošlog stoljeća, ipak je ostao neriješen. Posljednjih se godina izgubila gotovo sva nada, da će se u tom pravcu moći jedva nešto učiniti. Mi ćemo ukratko prikazatii metode zaštite brijestova, kakve su se preporučivale i primjenjivale u prošlosti;, što je na tom polju učinjeno, te kakovi izgledi postoje za budućnost. Pri tom ćemo se poslužiti i podacima iznesenim o tom problemu u opširnoj raspravi autora ovog članka pod naslovom »Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova« odštampanoj) u 10. broju Glasnika za šumske pokuse Zagreb 1952. Već god. 1839. opisuje Ratzeburg (12), kako su U Brüsselu, na oisnoviu: kon statacije, da brestovi p o t k orni j a ci legu j a .. samo u bolesne bri jestove , odmah posjekli sve brijestove, u kojrima sui ustanovili leg!!a tog potkor njaika. Velik dio mladih brijestova na bulvaru toga: grada, u ikojima nisu pronašli legla brestovih ..........., ali isu ipak ti linisektlii nađemp u kori to; drveća, prema zali su katranom (coaltar), j&tl su se s pravom) nadalli, da će ina taj maižin ugušiti na padača u kori, .. da će ujedno neugodan miris katrana, odbitci nove napadače. Ratzeburg dalje spominje, ikako je na dunavsk´m. otocima, u .Prate.ru, posjekao mno gobrojne brijestove,, čim je ustanovi», da su ih napali potkom jaci1, pa je na taj´ način spriečio, da, taj napadaj prijeđe na okolna stabla. N ör dlin.g e r god. 1884. primjećuje, da je takvo premazivan je brestovih de balai katranom više naškodilo drvetu nego- insektu. Barbe y (1901.) preporučuje, da se prikladnim preventivnim mjerama uzgoje brijestovi, koja će imati jaku životnu otpornu snagu. Brijestove treba saditi . doibro 326 |