DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1952 str. 27     <-- 27 -->        PDF

tlo s obilnim hranjivima, ti kojem se korijenje može dovoljno da raširi i nađe


dovoljno mjesto. Po parkovima i drvoredima treba zemlju oko mlad h brijestova prvih
godina nakon sadnje, nekoliko) puta izmijeniti. Oko tih stabala treba što dulje održavati
nisku ogradu (pelter), da bi se -time olakšala i-izmjemal zemlje i omogućio pristup
vode i u njoj rastopljenih hranjivih tvari.


Na kraju prošlog stoljeća nastojalo´ se, da se po pariškim bulvairima d parkovima
brijestovi izravno zaštite od napadaja potkornjaka na taj način, što se s debla
skinuo površinski sloj kore; to je u pojedinim slučajevima dalo dobre rezultate.
Pri toj su se Ra t zeb u r g o v o j metodi slojevi kore ispresijecali: rezovima tako,
da se razbio sistem prohoda insekatai. Nakon toga se duž debla i duž glavnih grama
skinula, stara kora u prugama. Na taj se macin ubrzava cirkulacija sokova, a stara
skolitidima povoljna kora zamjenjuje se novom, svježom karam. Taj je postupak
vrlo skup-, pa se može primijeniti sarooi u parkovima i drvoredima. Osim toga, i pored
velikog opreza, koji ta metoda zahtijeva, ipak se dogodilo, da su i stabla, s kojima
se tako postupalo, propala ästo tako brzo kao i onda kad lilh je napao, potfcornjak.


Nördiingei r 1884. tumači, da je uspjeh te metode mogao biti povoljan
samo onda, akoi se ona izvela za vlažna vremena. U tom je najime, slučaju u preostalom
dijelu pruga kore — znatno porasla djelatnost sokova, tako da je drvo
moglo da do idućega sušnog razdoblja na svim svojim, prugama bez kore stvori
novu koru i time se spasi. Nadođe li suho vrijeme, pa suša duže potraje, onda se
od takve operacije krošnja i deblo još jače isuše, potkornjak ipak drva napadne,
pa se ugibanje još i ubrza. Spomenuti autor preporučuje, da se limvazuje potkornjaka,
koje se ponavljaju u toku više godina, suzbijaju lovnSm stablima. Takva se
stabla, četiri sedmice nakon što potkornjak u njima odloži jaja, otkore, a kora
s iliičmkama spali.


Alt u m god. 1889. preporučuje, da se: s tablai, kojima su isel počeli sušiti vrhovi,
pokušaju spasiti tako, da im se odrežu vrhovi, ali na taj način, ,da se rez izvede
kroz potpuno zdrav dio stabla, nekako1 neposredno iznad najviše zdrave f/rane, kojia
se još nalazi potpuno pod liistoim. Plohu prereza treba premazati katranom. Autor
drži da se ovakvim postupkom gdjekoje stablo može održati u sastojinii još dulji
niz godina, što može za gospodarstvo biti cd izvjesnog značenja.


Eckstei n 1904. drži, da se lovna stabla i lovne grane mogu uspješno primijeniti
saimo u slučajui, ...´ kornjaš još mije napao veći broj stabala. Dallje isti
autor tvrdi, da se premazivanjem stabla mogu spasiti samo na taj macin, ako sloj
onog sredstva, kojiim se stablo premazuje, bude debeo nekoliko milimetara, pa ako
se i deblje grane premazu.


Iz oviiih nekoliko primjera i preporuka vidimo, da se prije nastupa,
sadašnje epidemije ugiibamja brijestova vodila intenzivna bomba, da se očuvaju
brijestovi po drvoredima i parkovima. Zaštita brijestova po sumarna
bila1 je ograničena na brzo uklanjanje bolesnih brijestova,
iz sastoj i n a i na rušenje lovnih stabala, jer su, druge metode bile
razmjerno skupe i jer se u prostranim šumama u kojima brijest dolazi u
smjesi, pojedinačno ili u međusobno razdalekim i odvojenim skupinama,
praktički nisu mogle provesti.


Neke su se od tih metoda, bez obzira na uspjeh, nastavile pirimijenjivati
u parkovima . drvoredima i nakon nastupa epidemije, Tako je na pr, od
450 brijestova crikveničkog parka od god. 1925. do 1947. oboljelo 160
stabala. Rezanjem osušenih grana s tih oboljelih stabala pošlo je za rukom
da se do danas spasi 25 stabala, t. j . oko 15%.


I Škori ć (14) preporučuje rezanje zaraženih grana, ali samo u
slučaju, ako bolest još nije dosegla donji dio grana i prešla u deblo. Takve
grane treba odrezati do zdravoga u nezaraženoga dirveta i odmah spaliti.


Da bi se spasili brijestovi, kojima su se osušile pojedine grane, napadnute
od holandske bolesti, američke upute iz g o d, 1943, također
preporučuju, da se takve suhe grane odrežu. Dalje napredovanje
bolesti može se zaustaviti samo onda, ako smo mogli bolest utvrditi


327