DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 27     <-- 27 -->        PDF

ppp


svojim žilama organskih jedinjenja oko 5°/o od celokupne svoje težine u
suvom stanju. Isto tako žile biljaka izdvajaju u zemljište i mineralna jedinjenja
kalcijuma, kalijuma, fosfora i dr. elemenata i to po nekad u znatnim
količinama.


Žile biljaka za vreme svoga života neprekidno zbacuju sa sebe korenove
dlačice i površinsko tkivo (epidermis), a ta količina prema istraživanjima
D i tma r a nije mala. Svi su ti otpaci sa korena biljaka odlična hrana za
mnogobrojne mikroorganizme, pa je prema tome sam žilni sistem živih
biljaka utočište za razvitak i nagomilavanje mikroorganizama. Sem toga
u oblasti žila poboljšavaju se i fizička svojstva zemljišta t. j . zemljište postaje
više grumuljičasto-strukturno, a prema tome i dostupno za vazduh,
što je isto tako od primarnog značenja za život mikroorganizama u zemljištu
(9 i 19).


Novija su istraživanja pokazala, da život višeg biljnog sveta teče u
simbiozi sa mikroorganizmima, gde se niži organizam koji simbionira (simbionat)
razvija na žilnom sistemu višeg organizma. Naučno je ustanovljeno
da je uspešno razviće mladih drvenastih biljaka vezano ne samo za stojbinske
i agrotehničke prilike, već da je u znatnoj meri povezano i sa faktorima
biološkog karaktera, od kojih naročito značenje ima simbioza između viših
biljaka i nižih organizama (mikroorgaonizama). Nađeno je, da se na, većini
zeljastih i drvenastih biljaka u ulozi simbiotičkih organizama javljaju,
uglavnom, sitne gljivice iz klase basidiomicetes, iz reda himenomicetes. Ta
pojava biljne zajednice, obrazovana žilnim sistemom biljke i gljivicama,
nazvana je mikorizom (Mvcorrhiza), što na našem jeziku znači »korenova
kapa — korenov omotač«. Od toga omotača na sve strane širi se gusta mreža
hifa gljive, koja obrazuje mikorizu. Takav omotač od gljiva toliko je gust
i jak, da korenove dlačice, koje igraju ulogu aparata za usisavanje vode i
hranljivih sastojaka, docnije izumiru, a funkcija usisavanja onda u potpunosti
prelazi na gustu mrežu hifa mikorize (15). Akademik Keler kaže:
»Ogromni hrast i sićušni mikroorganizam — tesno su povezani jedan s drugim
u opštoj dinamici života, pa otuda i u procesu evolucije« (19).


Postojanje mikorize bilo je i u dalekoj prošlosti, jer su njeno prisustvo
ustanovili paleontolozi na biljkama u paleozojskoj eri, u devonskim i kameno-
ugljenim naslagama.


Gljivice simbionati nisu svuda rasprostranjeni, tako je na preispitivanjima
nađeno da u stepi gde nema šume, u zemljištu nema gljiva, koje čine
simbiozu sa hrastom. Isto tako istraživanjima ustanovljeno je da se biljke
nejednako ponašaju prema prisustvu ovih ili onih gljiva na svom korenu,
štaviše, u zemljištu ima i toksičnih gljiva. Za praksu je to veoma važno, jer
napredovanje mladih šumskih kultura može biti osigurano samo pod povoljnim
simbionatskim odnosima. Ti odnosi zavise ne samo od prisustva u
zemljištu gljiva, koje formiraju mikorizu, nego i od zemljišnih uslova, koji
su povoljni za njihovo razviće. Agrotehničkim i agrohemijskim merama,
prema M. R a j n e r u, moguće je jako uticati na dominiranje povoljnih
gljiva u zemljištu, a prema tome i na porast biljaka. Ogledi M. Rajnera u
oglednoj stanici Rothamstet, kod Londona,"kao i masovni ogledi Kr a sil nikov
a i Šušk i ne, sa 1500 ogleda na različitim zemljištima, nepobitno
dokazuju ogromno značenje prethodne obrade zemljišta uopšte, a
šumskih naročito obzirom na njihovo degradiranje posle nestanka šumske
vegetacije (9). Istraživači navode: da u neobrađenom zemljištu živih mikro


371