DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 33     <-- 33 -->        PDF

je u Europi raširena, pogotovu po parkovima i u drvoredima, P. acerifolia,
koja se smatra križancem između P. occidentalis i P. orientalis. P. acerifolia
priklanja se za uzgoj u šumi od njenih roditelja zbog veće otpornosti. Neke
od navedenih vrsta imadu i svoje variete.


Vrste platane praktički se mogu najlakše razlikovati prema pretežnom
broju plodnih glavica na stapci, a potom po cekin javosti plodnih glavica.
Sam oblik lišća za determinaciju vrsta nije pouzdan. Variabilnost lišća
općenito je velika.


Morfološke značajke vrsta i varieta platane, sadržane su u tabeli I.,
koju smo sastavili za praktičnu upotrebu prema podacima A. G. Schenck-a
i drugih.


Nalazišta te ekološka i uzgojna svojstva platana. Platane su vrste
vlažnih staništa sa dubokim i dobrim tlom. Redovno rastu na naplavinama
nizina uz veće ili manje vodotoke.


P. orinetalis L. — Platana azijska. Raširena je po Balkanu i Maloj
Aziji. Bila je omiljeno uresno drvo starih Grka i Rimljana. Prirodno je
rasprostranjena u Grčkoj, gdje uspijeva u južnom pindskom gorju sve do
1.200 m nad. v. Pridolazi nadalje uz obalu Kaspijskog mora u šumama
vlažnih nizina, kao nadstojno drvo. U nas postoje prirodna nalazišta azijske
platane u Makedoniji. Prema*D. Petroviću , vezano je njeno rasprostiranje
na blažu klimu i najviše je raširena u predjelu oko Devđelije. Pojedina
njena stabla nalazimo i po mnogim našim parkovima. Azijska platana
izrašćuje često u ogromna stabla duboke starosti od kojih su nekoja na
svjetskom glasu, kao na pr. poznate platane u Trstenom kraj Dubrovnika,
te nekad znamenita platana kod Bujukdera kraj Carigrada. Kao i sve platane,
azijska platana naročito dobro uspijeva uz vodotoke, a osobito na
alkaličnim tlima.
P. Occidentalis L. — Platana američka. Spada medu najveće listače
Sjev. Amerike. Pridolazi u Kanadi i u USA, a osobito u Arkansasu. Naraste
do vrlo velikih dimenzija, t. j. 33—50 m visine i do par m prs. promjera.
Raste uz obale vodotoka, U prirodnim američkim prašumama nalazi se u
zajednici sa Fagus grandifolia, Acer saccharum, Fraxinus americana, Geltis
occidentalis, Gleditschia triacanthos, Populus deltoides, Ulmius americana,
Juglans nigra i Tilia glabra. Za američku platanu se znade da jednako
dobro podnosi tla kisele kao i bazične reakcije. Glavno je da su ona dobra
i vlažna. Vodu koja stagnira nikako ne podnosi. Pomlađuje se naletom
sjemena na naplavine.
Schenck i Sylva Tauroca, navode da je prava P. occidetnalis u
Evropi vrlo rijetka i da se često zamjenjuje. Isti autori smatraju, da ona za uzgoj
u Evropi ne odgovara, jer što je začudno, ne podnosi evropsku klimu, iako u svojoj
domovini podnosi i vrlo jake zime i mrazove. Schenck dopušta mogućnost da je
tome razlog loš izbor rasa. U parkovnim nasadima platana u Zagrebu osnovanim
god. 1878 na Zrinjevcu i u Tuškancu, nalaze se primjerci P. occidentalis koji ne
uspijevaju slabije od okolnih P. occidentalis i P. acerifolia.


P. Wrightii Watson. — Raste samo u USA u Arizoni i Novom Meksiku
u visinama od 1.500 do 2.000 met. n. vis. Rijetko naraste do 25 m visine.
P. racemosa — Nuttall. — Domovina joj je Južna Karolina u USA. U
Evropi ne pridolazi. Stablo joj je velike krošnje. Raste u malim grupama
uz tekuću vodu i izvore. U planine se penje do 1.700 m. Izgleda da u Evropi
ne bi uspijevala.
377