DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Najveći dio šuma u Francuskoj posjeduju privatnici i to u iznosu od 63%> (6,8 miliona ha). Na komunalne šume otpada 25%> (2,3 miliona ha), dok ostatak od 15°/» (1,6 miliona ha) su državne šume. Privatni vlasnici šuma, kojih ima oko 1,5 milion, slobodno raspolažu svojim šumama. Stoga je veći dio> tih šuma slabo uređen. Kao kontrast tome su državne i komunalne šume, koje su vrlo dobro uređene, jer se nalaze pod upravom države. U sklopu Ministarstva Poljoprivrede nalazi se Generalna direkcija voda i šuma, koja rukovodi šumskom privredom putem svojih 41 šum. gospodarstava. Svako gospodarstvo se dijeli na šumarije, šumarija na distrikte, a distrikti na lugarije. Na čelu šumskog gospodarstva i šumarije stoji uvijek šum. inženjer (Ingenieur des Eaux et Forets), koji je završio Visoku šumarsku školu u Nancy-u. Sefovi distrikta su šumari sa svršenom srednjom školom, (»Ingenieurs de Traveaux«). Danas ima u Francuskoj 250 šum. inženjera, 1100 šefova distrikta i 4.300 lugara. Prije rata postojali su u pojedinim regijama stalni uredi za uređivanje šuma. Danas su ti uredi ukinuti, te postoji kod Generalne direkcije voda i šuma u Parizu Komitet za uređivanje šuma, koji odobrava uređajne elaborate i koji izdaje smjernice za njihov sastav. Za obrazovanje visokoškolskih šumarskih kadrova postoji za cijelu Francusku samo^ jedna Visoka šumarska škola U Nancyu. U tu se školu primaju kao redoviti slušači, prvo, diplomiram inženjeri agronomije (3A>), drugo, diplomirani inženjeri tehnike (Vs), i to oko dvadesetorica svake godine. U Srednju šumarsku školu u Barru (Nogent sur Vernisson) primaju se agronomi sa svršenom srednjom školom i lugari sa izvjesnim iskustvom. Škola traje 2 godine i obrazuje šumare srednjoškolce (Ingenieurs de Traveaux). U istom se mjestu nalazi i lugarska škola. Pored tih škola postoji još Viša drvno-industrijska škola u Parizu i Srednja drvno-industrijska škola u Mouchardu (Jura) i Luchonu (Pirineji). U cijeloj Francuskoj postoji samo jedan Centralni šumarski institut u Nancyu i jedan Centralni institut za istraživanje drva u Parizu. Uređivanje visokih regularnih šuma ´Metoda »tire et aire« Najstarija francuska metoda, nazvana »tire et aire«, sastoji se u tome, da se šuma podijeli na onoliki broj sječina, koliko ophodnja broji godina. Svake se godine siječe odgovarajuća sječina tako, da se sječine nižu jedna za drugom sukcesivno, U visokim regularnim šumama nije se provodila na sječinama čista sječa nego su se na njima ostavljali sjemenjaci, i to oko 10 komada po 1 k. j . Takav je način uređivanja bio propisan u Francuskoj odredbom »Ordonance de Melun« od godine 1669. i održao se sve do početka devetnaestoga stoljeća, kad su H a r ti g i Cott a udarili temelj šestarskim metodama, koje su također prodrle i u Francusku i ondje zamijenile metodu »tire et aire«. Međutim, ta metoda ima još uvijek oficijelni karakter, te se primjenjuje u šumama blage klime, gdje je prirodno pomlađivanje lagano i sigurno, kao na pr. u šumama primorskog bora u Landima, Metoda stalnih afekt a c i j a Lorentz i Parade su prenijeli \0 o 11 i n u metodu u Francusku u toku prve polovice prošlog´stoljeća. Jednostavna i praktična Cottin a metoda našla je u Francuskoj vrlo mnogo pristaša. No u toku vremena Cottin a je metoda doživjela u Francuskoj izvjesne modifikacije, pretvorivši se u metodu stalnih afektacija. 348 |