DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Kod privatnih šumovlasnika, kojih ima u Dalmaciji vrlo mnogo, ovo
sušenje vrhova i grana izaziva pojačane sječe, koje se negdje iskorištavaju
u spekulativne svrhe (kao na pr. na Braiču i Pelješcu).. Pošto se snabdje-|
vanje pučanstva ogrevom jednim dijelom vrši baš provadanjem resurekcionih
ili i čistih sječa, praktički bi na ovaj način brzo osjetili1 pomanjkanje
ogreva, koje se negdje već i javlja.


Za specijalne prilike u Dalmaciji mi ćemo morati pored zaštitnih mjera


voditi jednovremeno računa i o šumsko uzgojnim i ekonomskim momentima.
U vezi toga mjere koje će trebati poduzeti radi suzbijanja hrastovog prstenara
bit će ovisne o tome dali se radi o šikari ili o odraslijoj niskoj
šumi. Isto tako morat ćemo voditi računa i o paši stoke. K tome će i sam
intenzitet zaraze i udaljenost zaraženog predjela od naselja određivati
način suzbijanja. Obzirom da je zaraza već tu i da je obuhvatila velike
površine bilo slabijeg ili jačeg intenziteta, kao i da napadnuti strukovi
dalje propadaju od truleži, te da štetnik napada nove izbojke i strukove,
biti će korisno da se makar i davno napadnuti dijelovi čim, prije uklone
i eventualno iskoriste.


U vezi gornjega mišljenja smo, da bi suzbijanje hrastovog krasnika trebalo
u Dalmaciji vršiti za vrijeme zimskog vegetacionog mirovanja i na slijedeće
načine:


I. Kod slabijeg intenziteta zaraze, a) Na strukovim
a d o 2 m visin e uklanjanje čitavog .zaraženog izbo j ka do panja,
kako se vrši, odnosno kako bi trebalo vršiti čišćenje iz šumsko uzgojnih
razloga. U pojedinom slučaju trebat će ukloniti i više izbojaka, pa možda
i onog centralnog, najdebljeg. Kod lijepo uzgojenih strukova, moguće će biti
potrebno uklanjanje samo koje postrane grančice. Zabrana paše ovdje nije
potrebna, jer ukoliko novi izbo jak strada, preostali strukovi rastu dalje
(naravno uz pretpostavku da se radi o paši ovaca i da ni stari izbojci ne će
biti oštećeni).
b) Na strukovima odnosno stabalcima iznad 2 m
visin e samim uklanjanjem zaraženog dijela grane ili terminalnog izbojka.
Naravno, da je u oba slučaja potrebno spaljivanje, odnosno brzo uni


štenje zaraženih dijelova.


II. Kod jačeg intenziteta izvođenje resurekcionih sječa uz
hitno uklanjanje zaraženih dijelova ili eventualno njihovo spaljivanje. Najbolje
bi bilo da se ovi dijelovi upotrebe za paljenje vapnenica (klačina).
III. Zabrana izvoza zaraženo´g drva u kotareve odnosno
područja gdje zaraze nema, kako radi zaštite česmine, tako i ostalih vrsta
hrastova koje Coraebus napada.
Zaključak


Ako bi se suzbijanje hrastova prstenara vršilo pravovremeno i na
naprijed opisane načine, ono ne može biti potpuno efikasno. Mi smo na
početku istakli koji su primarni uzroci propadanja česmine. Pravovremenim
uklanjanjem zaraženih dijelova mi bi zaista suzbili štetnika, a izvršenom
resurekcionom sječom samo djelomično meliorirali sastojinu. Otpor


407