DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 69     <-- 69 -->        PDF

3.
Be-rnnaid ; Waldverhältmsse der Türkei. Thatnaod. Forst Jahrbuch. 82 Band.
Berlin. 1931.
4.
Em, H.: Dendroilogdja (skripta). Skopje. 1948.
5.
Jiakov l j e vi ć, S.: O smolniim žljezdama i građi lista u J. excelsa i J. foetiidiissima.
Gl. skop. rnaiuič. društva. Skoplje. 1929.
6.
J ova n ov i ć, B.: Priručnik za odrcđivainje demdrofagije. Beograd. 1951.
7.
Ko´ä&n´iini, N.: Materi jal za dendrologijui. Nailazi se u biblioteci Šumarskog
fakulteta u Zemunu.
8.
Les Eorets en URSS. Revue du Boi®, br. 5. Paris. 1951.
9.
Pa r de, L.: Les coniferes. Paris. 1951.
10.
Pejioski, B-: Pridones kan itehnološkoito poznavanje mu diva d pitoma foja
(manuskript). Skopje. 1952.
11.
Petrovac , D.: O šuirisikom drveću ni Južnoj Srbiji Šum. List, okt. Zagreb. 1934.
12.
Stefanov , B.: Dendrologija. Sofija. 1934. I
13.
Ugrenović , A.; Tehnologija, drveta. Zaigreb. 1950.
NOMBRE DE GRANES DANS LES FRUITS CHEZ JUNIPERUS EXCELSA,


Bieb. On trouve dans la litteraitare conteimporaolme que ´le normbre de graflnes dans lc&
fruits chez l´espece de Juniiporus e x c e 1 s a, Bieb. vairi© de 3 ä 6.


Cepedant ceitte donnee m´est pas exaicte. Ses pasant suir ou plus grand rnoimbre
n´eprreuves (532 fruits) qui ont ete iramassees dans ttrois n´epreuves (532 firtufts) qui- ont
ete raimaissees dams trois .districts de Macedonie (Demiir Kapija, Crna Retka—Vrpsko
et ä l´erbouchuire de laraiivde Pčinja darns Je Vardar) pair voir de methodes bietmetriques
il a ate constate se quii suit;


1. Le noimibre de graines dans les fnuiilts chea l´espece Junliperrus ex eels a, Bieb.
varie de 3 ai 13.
2. La moyetime atmthimettique (M) poor le nombre d´epreuves 532 s´eleve ä 8,59.
Dr.
Ž, Kovačević (Zagreb)


UŠ JELOVA IZBOJA — DREYFUSIÄ NÜSSLINI C. B.


Ako pratimo njemačku, švicarsku i austrijsku entomološku literaturu
naići ćemo češće na rasprave o pojavi uši jelova izboja (DreyfusiaNüsslini C. B.) i propadanju jele u stanovitim krajevima. Naročito u posljednje
vrijeme entomolozi (Hofmann, Schneider-Orelli, . Schimitschek,´


´Zwölfer) upozoruju šumare sve više na činjenicu propadanja jelovog
pomladka.
Iako je ta lisna uš u Evropi poznata već preko 90 godina, kod nas je


o njoj vrlo malo pisano (Živojinović), jer nije primijećeno jače ugrožavanje
jele zbog njenog napada. U Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji ova je uš poznata
kao jedan prilično opasan štetnik, što osobito naglašuje u svojoj
radnji austrijski entomolog Schimitschek . Kod nas je ona ustanovljena
mjestimice u Slovenij i (Pohorje, Idrija). I ako zaraza za sada
nije zauzela neke veće razmjere ipak uš postaje iz godine u godinu sve
izrazitiji štetnik i prijeti opasnost, da se proširi dalje po Hrvatskoj i Bosni,
po šumama gdje ima najviše jelovih sastojina. Budući smo imali priliku da
se u Sloveniji upoznamo s njezinim oštećivanjem neće biti na odmet, da se
ovdje sa par riječi osvrnemo na tog štetnika. To je tim važnije jer je to
jedan za Evropu novi štetnik iako već postoji decenijima. Za nas je uš je413




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 70     <-- 70 -->        PDF

lova izboja svakako novi štetnik, jer ga tek unatrag nekoliko godina primjećujemo
i to tek mjestimice .Osim toga potrebno je naglasiti da je kod nas
dosta raširena domaća jelina lisna uš — Dreyfusia piceae Ratz.,
koja je daleko manje opasna od jelove uši izboja, pa ih ne smijemo zamjeni
ti.


Domovina uši je Turska i SSSR odnosno Armenija i Transkavkazija,
gdje je ona raširena kao štetnik na orijentalnoj sanrči (Picea
orientalis), a u Srednju Evropu je prenesena s normandskom j e 1 o m
(Abies nordmanniana). U Evropi se ona raširila na jeli , a pored toga je
ustanovljena na balzamskoj jeli i dug laz i j i. Ovdje je ona
glavni štetnik samo na jeli. Budući da uš mije kod nas pobliže opisana niti
proučena, to ćemo iznijeti podatke o njenom životu po S c h i m i t s c h e k u
i Hofmannu,


U proijlećd na kori jele možemo primijetiti nakupine voska poput vate,, a ako
po takvoj nakupini poteigmemo pnstoim ostat će nam orveniosmeđ od soka zdrobljenih
-ušiju. Uš jelova izboja zadržava se uglavnom na mlađim jelamai, a srjeđa na sirednjedobnilm
´i starim jelama. Ona u prvom "redu napada tmllade jelle ina otvaranim suncu
izloženim položajiiima, dok je na sltablimia u zasjeni mnogo- ´rjeđa.


Uš prezimljjiuji> kao ličinka (siistensilarva) II stadija, a rjeđe u prvom stadija» razvoja,
na, kori jele. U proljeće se ona presvlači i prelazi u III irazvojinii stadij. OMeno
u travnju, rijletko već koncern ožujka, pojavljuje se tzv. silsite-ns uš ženka. Ona obično
početkom: svibnja odloži nla kori debla i izboja u sikupini smeđe crvena jaja, Iz tefa
jaja se izlegu dva razvojna tiipa1 mladoh ušiju. Od jednoga se razviju uši korašice
(Neosiisten&larve), ikoje ostaju na kori, a đz drugog diijeüa jaja razviju se uši agUašiice
(Progiredienlsllairve), koje prelaze s kore na iglice jele i «tu se zadržavaju na donjoj
strani


Od Ušiju iglaSilca, opet se razviju dva tiipa. One se presvlače četiri pulta. Od jednog
dijela se razviju krailati1 seiksupaTni oiblici, koji u Evropi propadaju, jeir u zaraženom
zemljama srednje Evrope ne nalaze orijentalnu smrću, na kloijloji mogu stvoriti spolne
oblike, Od dmulgog dijela i^Iašica razviju se projgredienis-ženike, koje odlažu svoja jaja
na iglicama- Iz tih jaja se razviju opet uši koirašice (Neolsistems), ikoje napadaju» iglice
ti prelaze na ikoiruk gdje prezime u stadiju larve II. One pak ušli ikoje su ostale još u
proljeće na koirt daju također dva tipa. Jedne ostaju kao latentne ličinke (Laltanizlarve)
na kori sve do jeseni i tada se itelk idailjjfe razvijaju, doik se druge lSčlnike ´razviju u ljetu
u ženke, odlože jaja i stvaraju Möiinke Icoirašiee. I ako tu imamo više tipova ušiju u
jesen nailazimo uš jelova izboja samo na kori (kalo Iičiinlku II stadija.


Ova jelova uš ste nazmnaiža u veliikom ibroju. Jedna ženka može u proljeće odložiti
200—4Ö0 jaja. Sch mitsche k navodi, da se u povoljnim klimatskim prilikama uz
30u/o prirodnog moirtaLiiteta razvije od jedne ženske korašice u ´trećoj .godini 37 (milijuna
iglašica i 378 milijuna koirašiicai Ovi brojevi jasno pokazujlu, da ova lisna uš unatoč
razmjern omalog broja, generacija daje ipak ulkraitko vrijeme veliki broj potomaka,
koji mogu ubrzo dovesti osobito mlado* drvo do sušenja.


Po svome načinu života jelova uš izboja kao štetnik vrlo je značajna za
uzgoj jele. Na kori jelova stabla dolaze dvije vrste lisnih ušiju i to domaća
jelova uš — Dreyfusia piceae i uš izboja D. Niisslirti koja je importirana
navodno sa Krima. Dok je domaća uš za jelu više manje beznačajna, jer
se zadržava samo na kori debla, ova druga je daleko opasnija, jer se zadržava
na proljetnim izbojima i iglicama. U koliko se domaća uš jače raširi
na jednom stablu i prekrije koru na deblu i granama u nižim partijama
naročito ispod same krošnje može i ona izazvati veće poremetnje u kolanju
sokova i dovesti eventualno i do sušenja stabla. Uš izboja je daleko opasnija.
Ona u prvom redu rijetko napada starija stabla i ona u zasjeni već
se pretežno zadržava na mlađim stablima starim do 40 godina, a naročito
onima od 10—20 godina Za svoj napad izabire mlada stabla jele na pro


414




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 71     <-- 71 -->        PDF

galama, mjestima izloženim suncu i južnom položaju. Ako se mlada jelova
stabla nalaze u zasjeni krošanja starijih stabla, onda ih uš redovno ne napada.
Napad mladih sasitojina jele od strne ove uši u nekim državama srednje
Evrope došao je toliko do izražaja, da stručnjaci pišu ne samo o sve jačem
širenju te uši i njezinoj mjestimičnoj masovnoj pojavi već iznose podatke


o propadanju jelovog pomlatka i postavljaju pitanje o daljnjem uzgoju jele.
Uzgajači prema tome moraju posvetiti u vezi sa širenjem jelove uši izbo ja
najveću pažnju daljnjem uzgoju jele i nastojati da pomiladaik jela ostane
što duže u zasjeni starijih stabala. Ovo je naročito teško kod eksploatacije
šume, gdje često bude pomiladaik na^lo izvrgnut utjecaju sunca. Ako se
dakle vrši eksploatacija i masovno krčenje stabala u jednoj zaraženoj šumi
prijeti opasnost da bude sav pomladak jele izvrgđiut napadu jelove uši.
U tom slučaju dolazi u pitanje daljnje opsto janje jele na takvom zemljištu.
Pregledavajući neke šumske predjele kod Idrije (Pevc, Crni vrh) zjbog
proučavanja potkomjaka upozoreni smo bili i na pojavu jelove uši. Upravitelj
šumarije u Idriji ing. Kordi š doveo nas je do jedne prqgale na
kamenom vršku, gdje se nalazilo u skupini jedno desetak mladih 10—15
godina starih jela. Sve su one bile zaražene i pokazivale tipične posljedice
napada uši. Uši su se uglavnom nalazile na izbojima i iglicama. Na pojedinim
stablima već su iglice otpale u ovršcima, na granama su iglice bile
blijedo zelene, žute ili već smeđe i suhe S obzirom na to, što još nemamo
iskustva sa suzbijanjem jelove uši, a pored toga nam manjkaju i tehnička
sredstva za provađanje mjera suzbijanja kemijskim sredstvima (k tome
treba dodati i težak pristup na mjesto zaraze), jedina mjera suzbijanja je
bila spaljivanje zaraženih stabala. To je bilo u tom slučaju i učinjeno. ,


Utješno je u tom slučaju jedino to, što je do zaraze došlo u tipičnoj
prebornoj šumi, jele, smreke i bukve, a dokazano je, da preborna mješovita
sastojina ne pruža povoljne uslove za razvoj i širenje jelove uši. Osim toga
zaraza je za sada lokalnog karaktera No pri tom ne smijemo biti nikakvi
optimisti, jer je davno poznata činjenica »ka da se neki novi štetnik
na jednom odgovarajućem terenu pojavio mi ga
ne možemo više iskorijeniti već samo suzbiti«.


Pokušajmo kritički promotriti činjenicu, da smo pronašli u jednoj
kraškoj mješovitoj šumi uš jelova izboja na jednom mjestu i da smo je
suzbili spaljivanjem zaraženih stabala. Utvrđivanje uši na jednom mjestu
ne isključuje mogućnost utvrđenja tog štetnika i na drugim mjestima i
sličnim pozicijama. Stabla jele su najprije porušena i onda na jednoj čistini
spaljena. Kod tog postupka mogao je ostati svakako stanoviti broj ušiju na
životu i one su mogle preći na druga stabla jele i tako kroz godinu stvoriti
novo žarište zaraze.´ Spaljivanje zaraženih stabala je doduše radikalna
mjera uništavanja štetnika, ali ako se to vrši na kraškom terenu usred
sušnog ljeta u slučaju malog neopreza može doći do požara.


Za likvidaciju takvih zaraza smatramo da bi u svakom slučaju bila
bolja primjena kemijskih sredstava, kao što se to radi kod suzbijanja ove
uši u inostranstvu. Prašenje zaraženih stabala sa DDT ili HCH prahovima
daje vrlo dobre rezultate, a naročito ako se taj posao izvrši u proljeće
prije odlaganja jaja ili u doba kad se uši nalaze na iglicama. Poprašiti treba
deblo i grane s doljnje strane, jer se uš zadržava na deblu, te na granama
i iglicama pretežno s donje strane.


415




ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 72     <-- 72 -->        PDF

U vezi s utvrđenjem činjenice postojanja uši jelova izboja kod nas
trebalo bi opskrbiti šumska gospodarstva motornim zaprašivačima i potrebnim
količinama DDT ili HCH praha, kako bi se u slučaju potrebe
moglo odmah pristupiti suzbijanju tog štetnika. Ako ne pristupimo suzbijanju
uši kod početka zaraze može doći do jačeg širenja tog štetnika i na
taj način mogao bi biti ugrožen razvoj pomlatka jele u našim šumama.


Pored toga bezuvjetno je potrebno organizirati što jaču obavještajnu
službu za zaštitu šuma, jer bi bilo vrlo nezgodno da se zaraza ustanovi tek
onda kada se bude uš već u velikoj mjeri kod nas raširila.


LITERATURA


Hofman n Ch.: Freihandstudien über Auftreten, Bionoimiie, Ökologie und
Epidemiologie der WeÄsstannenilaius Dreyfusia (Chermes) Nüsislini C. B. Zeitschrift


f. angewandte Entomologie Bd. XXV Berlin 1939. — Schlimi tschek E.: Beobachtungen
bei einer Ubervermehruing d. Tannentrieblaius Dreyfusia Nussl"´mi C. B. Zentnailblatt
f. d. gas. Forstwesen Bd. 54 — 1928. — Schiraitschek E.: Zum Massenauf treten
d. Tannemtrieblaus Dreyfusiia. Nüssiini C. B. in Österreich, D. Land- u. forstwirtschaftliche
Giutsbetrieb, Wien 1952. — Sc hne i d eir-Or el li: Die Weasstannenlaus
Dreyfusia Nüssiini an alten Bämrnen. Schweiz. Zeitschrift f. Forstwesen. 1937.
TANENTRIEBLAUS — .DREYFUSIA NÜSSLINI C. B. Nachdem es bekannt
wurde list, dass die Tannentriohlaus auch -bei >unis vorkommt und der Autor hat s:ch
allein davon in einigen Wäldern Sloveniens überzeugt, gibt er in diesem Referate einen
kurzen Bericht über das Leben und Bekämpfung dieses Schädlings.


/


f


Ing. Drago Radimir (Zagreb)


UZGOJNA MJERA KOJOJ SE U NAS NE POKLANJA
DOVOLJNO PAŽNJE


Među ostalim šumsko-uzgojnim zahvatima u cilju da se u što kraćem
roku uzgoji što vrednija sastojina (čišćenja, prorede, progale) naročito
mjesto zauzima rezanje grana,


čišćenje granja sa stabala uzgajanih u sastojinama odgovarajućeg
sklopa odnosno odumiranje istih i pomjeranje zelene krošnje prema
gornjem dijelu debla prirodna je pojava u razvoju sastojina.


Efikasnom njegom sastojina treba pospješiti taj prirodni proces, da
bi se povećala vrijednost stabala odnosno njihova tehnička uporabljivost,
pravovremenim zahvatom, ukoliko se ona nisu po prirodi radi nedovoljnog
sklopa ili slabe zasjene očistila od grana.


U naprednijim zemljama ove uzgojne mjere provode se redovito na


" temelju rezultata stručnih istraživanja, koja su svojevremeno vršena u
Americi, Južnoj Africi, Finskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji
i t. d. po Th. Hartigu, Lakari, Mayer-Wedelinu, Bürgern, Arnoldu, Engler,
Cieslar i dr. Dok se rezanje grana vrši skoro kod svih četinara, kod listača
se provodi obično kod hrasta i topole, rjeđe kod bukve, lipe i breze. Rezanje
grana vrši se za vrijeme mirovanja vegetacije kod četinara, kad stabla
dostignu debljinu od 8—14 cm prosječno u prsnoj visini, počam od donjih


416