DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1952 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Dr. Larsen boravio je kraće vrijeme i u Zagrebu. Tom prilikom posjetio je Glavnu upravu za šumarstvo kao i Poljoprivredno-šumarski fakultet. Kao gost Šu marskog društva NR Hrvatske održao je 29. IV. o. g. u društvenim prostrojima pre davanje o šumarstvu Danske. Danska je imala zemlja (43.00 km2), sa svega 3,844.000 stanovnika. U šumarstvu Danske za vrijeme poznatog ministra Reventlow a (1748—1827) uneseni su u praksu ovi principi: regularna čišćenja, prirodno pomlađen je s oplodnim razdobljem od 10—20 godina .prorede počinju rano a često se vraćaju (svake druge do pete go dine), ophodnje kratke. Na temelju mjerenja Reventlow je našao da je prosječni godišnji prihod u bukovim sastojinama bio do 15 m3 po ha. Nastava šumarstva vrši se od 1800. godine na Univerzitetu u Kopenhagenu, a od 1863 na Kr. veterinarskoj i agrikulturnoj školi u Kopenhagenu. Prema tome šumarska nastava u Danskoj traje već 165 godina. Predavač je iznio neke brojke o danskim šumama: površina pod šumom je vrlo mala (cea 340.000 ha) i iznosi jedva 8,l°/o ukupne površine zemlje. Dodaje se, da su to površine veoma razbijene i izolirane. Od listača najviše imade bukve, a od četinjača smrču (umjetno). U pogledu prirodnih vrsta drveća Danska je vrlo siromašna. Bu dući da bukva vrlo rijetko i slabo rađa sjemenom, sjeme se uvozi iz Holandije, Belgije i dr. Klekovina bora (Pinus motnana) vrlo se često sadi za vezanje dina, a od egzotičnih vrsta dobro uspijeva Picea sitehensis i Abies alba. Po obliku prevladavaju regularne visoke šume. Ophodnja za bukvu je 110—120 godina, za hrast 120—130 godina, a za smrču 40—80 godina. Predavač je prikazao metode i rezultate t. zv. visoke danske prorede. Ona po činje u 15.—20. godini, provodi se svake 2.—3. godine u mlađim, odnosno svake 4. godine u srednjedobnim sastojinama. U svakom proređivanju vadi se najviše do 12—15°/o. mase. U starosti od 120 godina ostaje na 1 ha cea 100—120 najljepših stabala. Predavač je istakao veliki značaj umjetnog pošumljavanja za Dansku. Posljednih 150 godina pošumljena površina gotovo je udvostručena. Velike površine vrištine pretvorene su u šumu. Drugi dio predavanja Dr. Larsen je posvetio svom radu u Arboretumu u Hörsholmu. Tu je 1936 posađeno 37 akri za eksperimentalne ciljeve i dodano nekoliko pokusnih ploha nedaleko samoga Arboretuma. Arboretum je zajedno sa šum. botaničkim vrtom u Charlottenlundu, gdje su prve sadnje vršene od 1838, potpao pod Kralj, veterinarsku i agrikulturnu visoku školu. Upravitelj ovih objekata je dr. Larsen . Troškove uprave i rada pokriva se iz državnih i privatnih izvora. Oni momentano iznose oko 32.000 kruna godišnje. Kako je predavač naglasio, šumarska genetika bazira na detaljnom šumskobotaničkom studiju. Ona u svom radu sarađuje s stručnjacima iz uzgajanja šuma, vrtlarstva, botanike, genetike, patologije i dr. Ističe se, da su genetski radovi ovdje započeli 1924 oprašivanjem Abies lowiana X A. grandis, zatim 1929 ukrštavanjem vrsta ariša i drugih četinjača. Jednako je tako započeo rad na vegetativnom razmnožavanju drveća, selekcioniranom za oplemenjivanje. Značaj rada takve vrste istaknut je prvi puta na šum. Kongresu 1936 u Budimpešti. Predavač je nadalje iznio svoje iskustvo u oplemenjivanju šumskog drveća, ističući da je za taj posao potrebno usvojiti tehniku cijepljenja, okuliranja i dobivanja reznica. Tako je u rasadniku rađeno sa cjepkama bukve, hrasta, brijesta, jasena, johe, breze, smrče, jele, bora i duglazije. Vegetivno razmnožavanje primjenjuje se na široko za određivanja genotipa. U tom smislu se podižu posebne kulture, u kojima stabla služe za demonstraciju nasljedne osnove određenog stabla. Tim se načinom nadalje čuvaju za budućnost najbolja stabla pojedinih vrsta, ispituje se ponašanje određenih genotipova u različitim vanjskim okolnostima, što je vrlo važno s obzirom na otpornost na razne bolesti. Uz mnogo reprodukcija predavač je pokazao što se misli pod stablima »pokazateljima «: kultura različitih klonova, koja služi za proučavanje njihove fenologije, fiziologije i patologije. Dr. Larson je već davno istakao da je potrebno obratiti pažnju ne samo rasama i klimatskim tipovima koje susrećemo u prirodi, nego i individuma, koji pokazuju naročita poželjna svojstva. On je naglasio da se tim metodama osigurava čuvanje dragocjenih individua za budućnost. Njihovo pronalaženje u prirodi osnovni je zadatak a vrijeme je da se prestane skupljati monstruozitete u prirodi. Podizanjem kultura putem cijepljenja cvjetnih izbojaka elitnih stabala omogućeno je i stalno dobivanje hibridnog sjemena, iskorišćavanje heteroziteta i si. 426 |