DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 58 <-- 58 --> PDF |
nalazi u Evropi ma sedmom mesltu, iza Finske sa 66% Švedske 49,5%, Austrije 37,8°/o, Bugarske 34,8%, ŠSR 33,2°/» i Albaimije 32.7%. Ovo su podaci ´iz perioda 1930—1937 g. i uglavnom se slažu sa podacima iz šumsko-privredme Geografije Maninovića. Dalji rad na ovom atlasu verovaitno će taami pružiti detaljnije podatke — karta za svaku zemlju zemlju, bar onakve kao što je to u slučaju Italije, tako ni to nije do voljno. Za ocenu stainja šumslke privrede jedne zemlje od odlučujuće važnosti su i drugi elementi, kao: gustima naseljenosti i raspored stanovništva u odnosu ina šume, podaci o karakteru vlasništva, a zaštitnim, pristupačnim li nepristupačnim šumama, o pro: zvodnijii i potrošnji drveta, zalihama drvne mase i pranaisttu, a glavnim saobraćajnim putevima i uopšte o stepemu iniduistrilskog razvitka te zemlje, itd. Jer sama površina, samo prostorni razmešitaj šuma, tj. prirodni uslovi — uz to> jlcs nepotpuai — me kazuje mnogo. Intenzivan irad na upotpunjavanju statistike šuma u skoro svim zemljama, a naročito naponi koje u tom pravcu´ čini organizacija FAO, dajiu stalrjoi nove i točnije podatke. Bilo bi od velike koristi da se ovi napori povezu sa izradom jednog ovakvog svetskog šumarskog atlasa. Tako bismo dobili, ustvari^ jedinu sađatu i ilustrovđinu šumsko-privrednu geografiju ikoja nam ne pokazuje samo prirodne uslove proizvodnja drveta, nego tu proizvodnju posmatra kompleksno, kao jedinstvo prirodnih i društvenih uslova.- A, Urba n O´vski P. B o u d y: Ćconomie forestiere Nord-Airicaine, Djelo P. B o u d y - a, »L c o n n m i e forestiere N o r d - A f r i c a i n e«2 sastoji se iiiz dva dijela; ,od kojeg ise u knjižnici Srednje šumarske škole za krš u Splitu i Instituta, nalazi samo drugi dio t. j:. monografija u šumskim vrstama i gospodarenju s istima (Tome deuxieme: »M omographies et trait em en te des essences f o r e s t i er e s«), te će ovdje samo o tom dijelu biti govora. Iako je ovo djelo o šumama i o šumskom gospodarenju za južnije geografske širine (za oko 10"), nije bez vrijednosti i za maše šumarstvo. Obrađeno područje (Alžir, Maroko i Tunis) oirografski se proteže odi mora pa do 400O m nad morem, a klimatski spada u područje sredozemne klime. A isto tako i velik broj vrsta, u tom području, istovjetan je s vrstama naše zone šuma zimzelenih listača. Nekoliko konkretnih podataka potvrdit će nam to. Autohtone listače tog područja su medu ostalim: Quercus suber, Argania spinosa, a četinjače: Cedrus atlantica, Pinus halepensis, Caliitris articulata, Juniperius phoemicea, Juniperus oxycedirus. Od i tih vrsta šunfe Qoiercus ilex-a sačinjavaju 54% svih šuma listača (2,100.000 ha), a Pinus halepemsis s površiinom od 1,248.000 sačanjava 43% svih šuma četinjača (od ostalog dijela 32% otpada na Caliitris airticulatu, a 19% na saistojitne Juniperus oxycedrusa i Juniperus phoemiceu). Cedar — Cedrus atlantica i čempres — Cupressus sempervirens zauzlimajiu msnjle površine. Za čempres autor navodi, da izgleda da je ta vrst u regresiji, prvenstveno radi djelovanja čovjeka. U krajevima, u kojima se najviše nalazi Quercus ilex i njegove šume, klimatske karakteristike su sljedeće: srednja godišnja temperatura kreće se između 9,8" i 15" C maksimalne zmeđu 35" i 44,3°, a minimalne između —9" i —24°; godišnje oborine kreću se između 323 jj 1190 mm s minimumom oborima u VI.—IX. mjesecu (u Azrou na pr. kod godišnjih oborina od 831 mm kroz 4 ljetna mjeseca t. j . kroz VI.—IX. mj. padine 85 mm kiše\ ili godišnje 10% godišnjih oborina, a u Ifranu; na godišnju: iznos od 1113 mm svega 63 mm ili cea 6%). U tamošnjim šumama dolaze i vrste, koji se ne «nalaze kod nais. Tu je ul prvom redu Quercus sufoer, glavna vrst u sastojlinaima na površinu od 853.000 ha (21,8% svih šuma ilistača), a ta je vrst i najopširnije obrađena t. j . na 220 stranica (Quercus ilex na pr. obrađen je na 60 stranica, a Plinus halepensis na 50). Od listača veće sastojćne sačinjavaju Argenia spinosa L., a od četinjača Caliitris artlioulaita, barbariiška tuja. Arganija je jedina predstavnik svoga roda, a pripada familiji Sapoitaceae. To je endem M.a; rok\a, .ali koji pokriva površinu od oko 700.000 ha. Iakoi je dimno argantjfe odlučno i za gradu i za drvnli ugalj ,iipak je oma važnija: za krmljenje stoke (ovaca i koza) i to kako lršćem tako i plodom ,a također kao izvor masnoće — ulje zv. »argan« za prehranu ljudi. Isto tako je i barbairiškia tuja jedini predstavnik roda Caliitris subfaimillijie Cupressacee ali samo na sjevernoj hemisferi (ostali se i predstavnici nalaze u Australiji). Ova vrst zauzima u Sj. Africi površinu od preko 900.000 od čega se 725.000 ha nalazi u Maroku, Osim >u Sj.i Africi ove se vrste nalazi i u Španjolskoj (Kairtaigena) i, na Malti. 490 |