DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 59     <-- 59 -->        PDF

To je jedna od rijetkih Četinjača, koja\ ima dobru izbojmu snagu iz pamjeva, a obzirom
na ekološke uslove skromnija je 4 od alepskoig bora. Drvo ijle odlične kakvoće, te se
furnirskd listovi izvoze ii u Evropu. Kraće su obrađene autohtone vrste kao Quercus
cocyintes A:, Quercus fagiilnea Lam., Quercus afaires Poinel, Quercus pyrenaica Wilg,
kao ii neke saharske Accaoia vrste, a nalazi se podataka i za Oleia oileiaster, Prunus
amygdalus, Ceratonia siliqua, Pistacee 4 dr.


Svaka od navedenih za šumsko gospodarstvo zinačajniflh vrata obrađena je s uzgojino-
uredajniim podacima prema sljedećoj shemu;


1. Fizička sredina li ekologija (botivničke i dendrološke karakteristike, rasprostranjenost,
demdroasooijacija, eikolog&ja, klimatski i ©dalskfi uvjietii); 2. karakteristike kao
šumske vrste i sposobnost pomlađivanja; 3: uzgojne karakteristike i prirast (stabla d
saistojine); 4. uređivanje šuma dotične vršite; 5. iehnologiiijia drveta i iskorištavanje;
6. neprijatelji i štetnici; 7: uređajmi zapisnik bilo jedne već izrađene osnove bilo nacrta
zal itakvu osnovu; Kod Quercus subera! dodam je i opis pluta i njegovog formiranja.
Od ostalih botaničkih vrsta, na preko 30 stranica, obrađena je alfa-trava — Štipa
tenadissiijna L. Ta trava u Sj. AfiriciJ raiste na površini od 8,650.000 ha i to kao< izraziti
kserolit u krajevima s oborinama ispod1 500 mm godišnje.


Ovaj drugi dio ovog djela završuite nekim dopunama materijala prvog dijela. Iz
tih dopuna »interesantno je zabili!ježiti jedan detalj —jedan način piošumiljavaja, koji se
provodi od unazad pet šest godina na .inicijativu inspektora Put oda, koji se iu praksi
pokazao vrlo uspješnim kao s četinjačama tako i s euikaliptusrjma. Taj se metod sastoji
u slijedećem: Sjetva sjemena vrši se u kolovozu ili rujlniu u lonce ili duboke zdjele. Uz
dobru njegu i zalijevanje ome se do prvlih kiša u listopadu ili studenom toliko- razvijaju
da se mogu presaditi golim korijenjem ma mjesto poišumiljavanja. Tako presađene sadnice
imaju vremena da se tokom zime j kišnog doba prilagode sredina te u proljeće snažno
porastiu.3 !


Govoreći o geografskom rasprostranjeniju, autor spominje kod alepskoig bora i
naše krajevei t. j . navodi, da se taji obr1 nalazi li) u Dalmaciji! Međutim takav podatak se
ne nalazi za Queircus ilex, iako je to osnovna vrst naših šuma zone zimzelenih listača,
te i površinom premašuje alepslkij bor po »Statistici šuma i šumske privrede za 1938.
godjinu« može se ocijeniti da česiri´na iđolazjl na području od okoi 300.000 ha u šumama
(i makiji) li povrišc´lni od oko- 600.000 ha^ a; alepskiil bor na površini oidl svega 25.000 ha.4
Razlog će tome vjerojatno bitli i u tome, što pomenuta Statfstf´ka ne iskazuje posebno
površinu šuma zimzelenih listača, odnosno Quercus ilexa, iako bi to stvarno bilo poflrefclno
t, j. Q, i. fc´zlučpti1 iz »hrastovih šuma«,


Zaključujući ovaj priksz valja naglasiti, da je ovo djelo., odnosno drugi dio, važan
prilog biologtjii, uzgoju i uređenju šuma maveđerih vrsta ii zaslužuje, da se mjEme posluže
svti zainteresirainii stručnjaci. Ne bi bilo zgorega neke dijelove: i prevesti, kako bi postali
lakše pristupni većem broju stručnjaka upotpunjujući timie rezultate objavljenih
ing. Belitrama, koji su objavljeni u »Šumarskom listu« i »Glasniku Zvaoda za šumske
istraživanja i iskustava naših stručnjaka (Dir M. Aniča, Dtr J, Balena, Dr A. Petračića,
poikuse«).0 Ing. O. Piškorić


BILJEŠKE:


1 B. Miihaldilnec: »Stratifikacija sjemena običnog jasena« i »Uzgoj johovih sadnica
«, objavljenih u »Šumarskc´tm novmiaima« g. I. br. 3.
2 Drugi dio izdalai je naklada Larosie u Parizu 1950. g., a može se naručiti preko
Francuskog linstituta uz ciljlerou od oko- 2.006 dinara.
8 Idejom presadnje sadnica alepskog bora i čempresa krajem ljeta bavio se kod
nas i ing. Ante Dobrić.


4 Obzirom na alepski bor u toj Statistici ima ii slijedeća netočnost: Za kotareve
Biograd ma moru, Makarska, Preko- i Rab navedeni su podaci s 1.062 ha šuma »bijelog«
bora t. j . Pinus silvestnisa L., dok se u stvari radi o alepslkom boru — kojeg u Dalmaciji
zovu ,b:´^eli bor«, a u jednom dijelu — Komavlima i »žuti bor«.


5 Za Quercus suber imamo radnju ing. Josipa Radišlića objavljenu u »Šumarskom
listu« iz 1940. godine, koja može dobro poslužiti za rad s ovom vrstom kod inas,


491




ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Wittich, W,s Der heutige Stand unseres Wissens vom Humus und neue Wege zur
Lösung des RohhumusprobJems im Walde. — Današnje naše znanje o humusu i novi
putevi za rješenje problema surovog humusa u šumi. Schriftenreihe der Forstlichen
Fakultät der Universität Göttingen Band 4.


Autor iznosi značenje problema humusa i govori o svrsi svog rada.


U prvom dijelu rasprave dara je iscrpan pregled sadanjeg znanja o humusu u poglavljima:
OpćenlJto o razgradnji humusa odnosno o transformaciji organske tvari. Priroda
i uvjeti stvaranja pravih humusnih tvari. Stvaranjle humusa u šumi pod različitim
uvjetima. Značenje humusa za plodnost tla.


Ovdje je pisac iznio rezultate vlastitih istraživanja o količini heterociklički i
alfa-amino vezanog dušika u humusu nekih najvažnijih, tipova tla. Dokazano je analitičkim
putem da promjene u načinu vezanja dušuka igraju značajnu uloigu kod transformacije
surovog humusa. Količina alfa-amino vezanog dušika u humusu podzola
manja-je pet puta «nego u humusu crnice, dok je količina ukupnog dušika u podzolu
manja četiri puta nego u crnici. U blaigom humusiu nalazi sie prosječno više alfa^an|mo
dušika nego u kd-ielom humusu u odnosu ma procenat ukupnog dušika. U jednoj pararendzini
nađeno je da 6/io od ukupnog dušika otpada na alfa-amino dušik. To je bio
najveći udio alfa-airaino dušika u ukupnom dušiku nekog tla. U surovom humusu i u
humusu organogemo močvarnih tala napadno mnogo ima alfa-amino dušika. Od ukupnog
dušika ovih humusa otpada 50—55% na alfa-amino dušik, dok na dušik koji ne h´drolizira
u 6 n HCl, a to je pretežno heterociklički vezan dušik, otpada 20 odnosno 25°/».
Fo količini alfa-amino dušika preračunatog na ukupan dušik neznatno se razlikuju
humusne kiselirJe, koje se dadu ekstrahiiratii. Zantmljivo je da je najmanja količina
bila u jednom blagom humusu oranice, a napadno velika U humusu organogeno-močvarrsoig
tla, Kolčina ukupnog dušika u humlinskim kisielinaima znatno manje varira nego
u sveukupnom humusu.


U drugom dijelu rasprave autor se bavi praktičnim načinima riiješenja problema
surovog humusa u poglavljima: Erdmannovo naučavanje i njegov sistem. Transformacija
humusa pomoću tehničkih melioracija. Lokalne prilike u Erdmannshaut/On-u i u
Syke-u. Iz kritičkog osvrta na Erdmannov melioracioni postupak vidi se da nije njime
problem riješen. Novo uzgojene šumske sastojine misu doprinjele poboljšanju prilika,
jer se od njih nastali surovi humus tek neznatno razlikovao od kiselog surovog humusa
prijašnjih sastojina. Surovi humus ne treba odstranjivati. Njegovim aktiviranjem postižemo
poželjnu transformaciju. Smanjenje kiselosti i brzo biološko aklivWnje postiže
se postupkom Hassenkampa (prikladnom obradom miješanje surovog humusa s mineralnim
tlom potpuno gnojenje i dugogodišnje sijanje leguminoza). Lidl kalcificira surovi
humus, a zatim sije višegodišnju lupinu.


U trećem dijelu kinjp^je iznio je pisac svoja istraživanja i uspjesima pojedinih
postupaka. (Fidmamov postupak. Hassenkarnpov postupak. Lidlov pontupaik u Sauer-
Iachu. Kalciifikacija šumskih sastojina). Ovaj dio rasprave naojpsežnijci je i zaprema
gotovo polovicu knjige (preko 50 stranica).


Iz opsežnih kemrjsko-anal´itičikih istraživanja i podataka vidi se, kako se je odrazio
pojedini postupak na svojstva humusa i na biološku aktivnost tla. Kalcifikacljom
tlo se aktivira i stvara sa vapnom bogat listinac, a time dobro kružno kretanje vEnn:>.
Hassenkampovim postupkom već se u prvoj godini mii:«era´izra 40°/o organske tvari
surovog humusa, a ostatak prelazi u blagi postojani humus, Najgornji sloj tla veoma
;-e obogaćuje humusom. Fauna i flora tla stubokom se mijenja na bolje. Količina huminskih
kiselina i njima sličnih tvari mel´oiacijom veoma se povećava. I sorptivna sposobnost
humusa znatno se pojačava. U ukupnom humusu melioriranog tla povhuje se
količina alfa-amino dušiika, koja otprilike odgovara ukupnom dušiku. Dušik koji se
ne da hidrclizirati u 6 nHCl povećava se naprotiv skokimice. Kod um´btne transformacije
surovog humusa djelovanjem amonijaka ustanovljen je paralelni razvoj, što u
vezi s ostalim opažanjima čini vjerojatnim´, da se znatan dio dušika Hassemkampovom
metodom heterocilkl;čk; veže Melioracijom metoda primjerf´ana u Sauerlachu djeluje
slično kao i Hassenkampov postupak. Temeljito poboljšanje humusa odraz´lo se je
veoma na ostala svojstva tla i na razvoj šumskih sastojina.


Istraživanje humusa izvršeno je novim prikladnim i pouzdanim metodama, koje
je izradila Dr. Mainzhausen.
Na kraju knjigte autor je iznio značenje rezultata za praksu i dao smjernice za
melšoirilzaciju tala sa surovim humusom.


Ing. Verlić


492