DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Wittich, W,s Der heutige Stand unseres Wissens vom Humus und neue Wege zur Lösung des RohhumusprobJems im Walde. — Današnje naše znanje o humusu i novi putevi za rješenje problema surovog humusa u šumi. Schriftenreihe der Forstlichen Fakultät der Universität Göttingen Band 4. Autor iznosi značenje problema humusa i govori o svrsi svog rada. U prvom dijelu rasprave dara je iscrpan pregled sadanjeg znanja o humusu u poglavljima: OpćenlJto o razgradnji humusa odnosno o transformaciji organske tvari. Priroda i uvjeti stvaranja pravih humusnih tvari. Stvaranjle humusa u šumi pod različitim uvjetima. Značenje humusa za plodnost tla. Ovdje je pisac iznio rezultate vlastitih istraživanja o količini heterociklički i alfa-amino vezanog dušika u humusu nekih najvažnijih, tipova tla. Dokazano je analitičkim putem da promjene u načinu vezanja dušuka igraju značajnu uloigu kod transformacije surovog humusa. Količina alfa-amino vezanog dušika u humusu podzola manja-je pet puta «nego u humusu crnice, dok je količina ukupnog dušika u podzolu manja četiri puta nego u crnici. U blaigom humusiu nalazi sie prosječno više alfa^an|mo dušika nego u kd-ielom humusu u odnosu ma procenat ukupnog dušika. U jednoj pararendzini nađeno je da 6/io od ukupnog dušika otpada na alfa-amino dušik. To je bio najveći udio alfa-airaino dušika u ukupnom dušiku nekog tla. U surovom humusu i u humusu organogemo močvarnih tala napadno mnogo ima alfa-amino dušika. Od ukupnog dušika ovih humusa otpada 50—55% na alfa-amino dušik, dok na dušik koji ne h´drolizira u 6 n HCl, a to je pretežno heterociklički vezan dušik, otpada 20 odnosno 25°/». Fo količini alfa-amino dušika preračunatog na ukupan dušik neznatno se razlikuju humusne kiselirJe, koje se dadu ekstrahiiratii. Zantmljivo je da je najmanja količina bila u jednom blagom humusu oranice, a napadno velika U humusu organogeno-močvarrsoig tla, Kolčina ukupnog dušika u humlinskim kisielinaima znatno manje varira nego u sveukupnom humusu. U drugom dijelu rasprave autor se bavi praktičnim načinima riiješenja problema surovog humusa u poglavljima: Erdmannovo naučavanje i njegov sistem. Transformacija humusa pomoću tehničkih melioracija. Lokalne prilike u Erdmannshaut/On-u i u Syke-u. Iz kritičkog osvrta na Erdmannov melioracioni postupak vidi se da nije njime problem riješen. Novo uzgojene šumske sastojine misu doprinjele poboljšanju prilika, jer se od njih nastali surovi humus tek neznatno razlikovao od kiselog surovog humusa prijašnjih sastojina. Surovi humus ne treba odstranjivati. Njegovim aktiviranjem postižemo poželjnu transformaciju. Smanjenje kiselosti i brzo biološko aklivWnje postiže se postupkom Hassenkampa (prikladnom obradom miješanje surovog humusa s mineralnim tlom potpuno gnojenje i dugogodišnje sijanje leguminoza). Lidl kalcificira surovi humus, a zatim sije višegodišnju lupinu. U trećem dijelu kinjp^je iznio je pisac svoja istraživanja i uspjesima pojedinih postupaka. (Fidmamov postupak. Hassenkarnpov postupak. Lidlov pontupaik u Sauer- Iachu. Kalciifikacija šumskih sastojina). Ovaj dio rasprave naojpsežnijci je i zaprema gotovo polovicu knjige (preko 50 stranica). Iz opsežnih kemrjsko-anal´itičikih istraživanja i podataka vidi se, kako se je odrazio pojedini postupak na svojstva humusa i na biološku aktivnost tla. Kalcifikacljom tlo se aktivira i stvara sa vapnom bogat listinac, a time dobro kružno kretanje vEnn:>. Hassenkampovim postupkom već se u prvoj godini mii:«era´izra 40°/o organske tvari surovog humusa, a ostatak prelazi u blagi postojani humus, Najgornji sloj tla veoma ;-e obogaćuje humusom. Fauna i flora tla stubokom se mijenja na bolje. Količina huminskih kiselina i njima sličnih tvari mel´oiacijom veoma se povećava. I sorptivna sposobnost humusa znatno se pojačava. U ukupnom humusu melioriranog tla povhuje se količina alfa-amino dušiika, koja otprilike odgovara ukupnom dušiku. Dušik koji se ne da hidrclizirati u 6 nHCl povećava se naprotiv skokimice. Kod um´btne transformacije surovog humusa djelovanjem amonijaka ustanovljen je paralelni razvoj, što u vezi s ostalim opažanjima čini vjerojatnim´, da se znatan dio dušika Hassemkampovom metodom heterocilkl;čk; veže Melioracijom metoda primjerf´ana u Sauerlachu djeluje slično kao i Hassenkampov postupak. Temeljito poboljšanje humusa odraz´lo se je veoma na ostala svojstva tla i na razvoj šumskih sastojina. Istraživanje humusa izvršeno je novim prikladnim i pouzdanim metodama, koje je izradila Dr. Mainzhausen. Na kraju knjigte autor je iznio značenje rezultata za praksu i dao smjernice za melšoirilzaciju tala sa surovim humusom. Ing. Verlić 492 |