DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1952 str. 9     <-- 9 -->        PDF

mama. Smjesa debljinskih razreda mora da bude pretežno grupimična-
Stabla sa formama koje tve trpi uredno gospodarenje, ovdje će se ostavljati
i čuvati, ako su te forme od estetske vrijednosti. Isto tako čuvat će se pojedina
stabla ili grupe stabala ostalih vrsta, koja nisu dominantna (javor,
jasen, brijest, trešnja, jarebika i t. d.) a isto tako i grmlje. Postojeći omjer
smjese u glavnom će se zadržati, a u čistim bukovim šumama mogu se
unositi grupe četinjara. U nekim predjelima, gdje se ne zapažaju tragovi
sječa, izlučit će se posebni odjeli karaktera prašume kao rezervati prirode,
u kojim se odjelima ima potpuno zabraniti svaka sječa.


Sve livade i proplanke treba održavati u njihovom slikovitom obliku.


One daju izvanrednu hranu divljači i čuvaju šumu od prevelikih šteta
od divljači. Rubovi šuma treba da ostanu gusti i valja čuvati grmlje, trnje
i rijetke vrsti. Krajnja rubna stabla treba da su od puta udaljena par metara,
da grane ostanu u šumi radi mogućnosti širenja i sprečavanja oštećivanja.
Važno je, da krošnje stabala budu snažne i razgranate. Mjestimično
valja ostavl´ati šuplja stabla radi zaštite ptica. Naročito treba čuvati i
ostavljati slikovite skupine stabala.


Njega mladika i sječe ne smije se nikako provoditi u vrijeme kada
životinje i ptice imaju mlade.


Ne treba sve prepustiti sasvim prirodi. Dovoljno će biti vođenje
ekstenzivnog iskorišćavanja i pripuštanje svijetla prizemnoj
vegetaciji. Te mjere znatno će ubrzati što skoriju uspostavu prirodnog
stanja i ravnoteže te povećanje drvne zalihe.


Ovakove mjere moraju se propisati radi toga, što je prije proglašenja
Nacionalnog parka na tom području vršena sječa sa dosta jakim intenzitetima,
naročito poslije oslobođenja, radi obnove zemlje, uslijed čega je
poremećena prirodna ravnoteža. Posljedica takovih sječa jesu šušci i kalamiteti
koje treba vaditi radi održavanja parka u zdravom stanju. Postepeno
će se to smanjivati, dok se ponovo ne uspostavi potpuna ravnoteženost.
To će se u dogledno vrijeme i postići, jer se sada siječe po hektaru
prosječno samo jedna četvrtina od godišnjeg prirasta i takovim mjerama
povećati će se u najskorije vrijeme drvna zaliha.


U pogledu sječa uspoređivanje našeg Nacionalnog parka sa švicarskim
u Engadin u u kojem je svaka sječa potpuno zabranjena i isključena
nije pravilno. To s razloga što na području švicarskog Nacionalnog parka
nema nijednog sela i zaseoka i površ´na šuma iznosi oko 8.000 ha, dok u
našem parku iznosi šumska površina oko 12.500 ha. Tako velika površina
u nastanjenom kraju ne može se sva proglasiti rezervatom prirode i zabraniti
sve sječe. To bi se moglo učiniti samo onda kada bi se sva naselja
i domaćinstva iselila i kolonizirala na drugom mjestu države*, a to nije
potrebno i može se uskladiti sa principima zaštite.


Rekreacia,


Posjećivanje Nacionalnog parka iz godine u godinu raste i to naročito za ljetnih
mjeseci. Najviše posjetilaca dođe subotom i nedjeljom. Ove godine znalo je na te
dane biti i oko 5.000 ljudi. Nažalost točan broj posjetilaca se nezna. Najviše dolaze
razne sindikalne organizacije, škole, društvene organizacije, vojska i stanovnici okolnih
mjesta iz Like, Korduna i Bosne. U to vrijeme sva ta masa izletnika
skoncentriše se na sama jezera i slapove, pa se postavlja problem reguliranja prometa
i nadzora za očuvanje napred označenih kategorija objekata od oštećivanja.



Hi