DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 13     <-- 13 -->        PDF

The author gives at last some quotations from the book of Eng. Afatiasijev,
which prove, that some of the elementary conceptions of general
Biology were not known to him.


From the author´s review it is clear, that — from the biological point
of view — the book of Eng. Afanasijev cannot be considered as a serious
work based on exact scientific methods.


PRILOG POZNAVANJU OBLIKA VRSTE PINUS HALEPENSIS Mili.


Ing. Mirko Vidaković, Zagreb


A
A
natomiju iglica Pinus vrsta počeli su ispitivati još prije 100 godina.
Sve do ovoga stoljeća autori, koji su se tim problemom bavili ispitivali
su građu iglica pojedinih Pinus vrsta i na osnovu toga klasificirali te
vrste u skupine. Od početka ovog stoljeća ispitivanje anatomije iglica je
krenulo i u drugom pravcu. Na osnovu vanjske morfologije i anatomije
iglica određuju se niže sistematske jedinice Pinus vrsta. Na ovim ispitivanjima
su radili Longo, Ronniger, Đorđević, Schwarz, Huet i Delevoy
i to najviše na određivanju nižih sistematskih jedinica Pinus nigra. Ja
sam ispitivao u zadnje tri godine svojte crnoga bora kod nas i to samo na
osnovu anatomije iglica. Određivanje tih svojta pomoću anatomije iglica
je moguće. U svojoj radnji o crnom boru ću to detaljno i iznijeti.
Sa pitanjem svojta alepskog bora kod nas se nije nitko bavio, a važno
bi bilo raščistiti to pitanje i dobiti jasnu sliku o toj vrsti kod nas, tim
prije, jer alepski bor ima značenje za pošumljivanje naše Jadranske obale,
Cilj ove radnje je, da prikaže neke razlike u obliku češera i anatomiji
iglica kod alepskog bora.
Prilikom sabiranja materijala crnog bora po našoj državi djelomično
sam sakupljao grančice i alepskog bora. Grančice alepskog bora sa češerima
imam sa područja: Trsteno kraj Dubrovnika, poluotok Pelješac,
otok Brač, Pag i Lošinj i sa područja Pazina i Pule. Pored toga dobio sam
od dr. P. Fukareka iglica alepskog bora iz Francuske okolica Montpellier,
a samo češera alepskog bora sa područja Splita (preko prof. dr. I. Pevaleka)
od ing. P. Matkovića, te im se na tome ovim putem zahvaljujem.
Na sakupljanje primjeraka toga bora ponukala me je činjenica, da
se u literaturi rezultati ispitivanja o tome pitanju često ne slažu. Tako je
Wilhelm donio crtež poprečnog prereza iglice alepskog bora. Prema tom
crtežu hipoderma se sastoji iz 2—3 sloja stanica, između žila se nalazi
3 sloja stanica transf uzij skog parenhima, a iznad floemskih dijelova žila
se nalazi jedan sloj sklerenhimskih stanica koji nije prekinut između žila.
U tekstu stoji da se broj smolenica kreće od 2—7, a drugih podataka
nema o građi iglice. Mahlert je na osnovu građe hipoderme podijelio
Pinus vrste u 3 skupine. Pinus halepensis ubraja u skupinu kod koje se
hipoderma sastoji iz dva sloja stanica. Prvi sloj stanica ima slabo drvenaste
membrane. Prema Zang-u Pinus halepensis spada u skupinu kod
kojih se hipoderma sastoji iz 2 najviše iz 3 sloja stanica. Nutarnji sloj
tih stanica je odebljao. Hipoderma nije klinasto zaobljena. Huet donosi
neke karakteristike poprečnog prereza iglice alepskog bora prema crtežu




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Epidermalne stanice Broj slojeva Hipoderm. stan. na
visina


hipoderme konveks. str.
Pinus Broj rt


J4 s


halepensis »3 puci


9 M > deb.


-ga širina lumena


rt _o


> . rt > membrane


C ti a >


c K c o rt


IH 3


prijično de


3-8 široki do


Jedan oblik 18 (22) 14 (18) 14-18 2—1 2-1 2 (3) belo do sla


(10) slabo uski
bo debelo
prilično uski


(1) 2 prilično
Drugi oblik 18 14 14—18 6—12 2-4 2-3 do slabo


(3) debelo
uski


Wilhelm-a. Prema njemu alepski bor ima 2 ili 3 sloja hipodermalnih stanica,
a te stanice su debelih odnosno veoma debelih membrana. Hipoderma
je između puci zaobljena. Dalje Huet veli, da je hipoderma analogno
građena kao kod austrijskog crnog bora, a da su smolenice opkoljene
stanicama debelih membrana. Prema Harlow-u važniji elementi građe
iglice alepskog bora su slijedeći. Hipoderma se sastoji iz 1—3 sloja stanica,
svi ti slojevi su jednakog oblika. Smolenica ima 2—7, a stanice koje
obavijaju smolenice su tankih membrana, žile se dodiruju, a katkada se
nalazi sloj sklerenhimskih stanica između njih te imamo oblik slova T.


Kao što vidimo podaci navedenih autora o građi iglica alepskog bora
se ne slažu međusobom u potpunosti. Prema Mahlert-u alepski bor ima
2 sloja hipodermalnih stanica, dok Wilhelm, Zang i Huet donose da ima
2—3 sloja tih stanica, a Harlow veli, da se taj broj kreće od 1—3. Huet
donosi da alepski bor ima membrane sklerenhimskih stanica oko smolenica
jako debele, dok su prema Harlow-u membrane tih stanica tanke.
Prema Wilhelm-u iglice alepskog bora imaju iznad floemskih dijelova žila
jedan sloj sklerenhimskih stanica, dok Harlow veli, da se katkada nađe
i između žila takav sloj stanica.


Autori, koji su se bavili sa ispitivanjem anatomije iglica alepskog
bora samo su djelomčno donijeli prikaz građe iglica toga bora. Oni su se
zadovoljili time, što su na osnovu nekih elemenata građe iglice klasificirali
vrstu Pinus halepensis.


Rezultati istraživanja


Ako promatramo češere alepskog bora vidjet ćemo, da oni nisu
jednako građeni. Iz primjeraka koje posjedujem jasno se vidi, da ima kod
nas dva oblika češera alepskog bora. Kod jednih je štitić ravan, većinom
sa kosim brazdama, bez ili sa jedva vidljivom poprečnom izbočinom.
Grbica je isto ravna ili malo ulegnuta si. br. 1. Duljina češera se kreće
od 7,5—10,6 cm, a širina iznosi između donje trećine i baze 3,5—5 cm.
Kod drugih je štitić izbočen, većinom bez kosih brazda, sa jasno vidljivom
poprečnom izbočinom. Grbica je jako izbočena si. br. 2. Duljina češera
se kreće od 6—9,7 cm, a širina se kreće od 3,1—5,2 cm. Pored ova dva
tipična oblika češera nađeno je i prelaznih oblika između njih.


Anatomska građa iglica alepskog bora sa onih lokaliteta, koji su
gore naznačeni također nije jednaka. Većina primjeraka ima slijedeću




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 15     <-- 15 -->        PDF

rt u
Sklerenhimske stanice
oko smolenice
Broj slojeva
transEuzijskog
parenhima
Poprečni presjek iglice
Zaobljenost
hipoderme
´3
OJ "3
0 oblik debljina
membrane
B
o
CB
6
OJ
J&
širina mikr. visina mikr.
m c rtC
«
slabo zaobljena
do
ravna
(3)
4—8
(lu)
pravokutan tanke 2 1-3 790—1070
(1100) 500-680
jako zaobljena
do
zaobljena
2—4 pravokutan
(eliptičan) tanke 2 1—3 930 — 1100 (550)
590-680


građu svojih iglica na poprečnom prerezu: (si. br. 3 i 4), visina epidermalnih
stanica na konveksnoj strani iglice iznosi 18, rjeđe 22 mikr., a na
ravnoj strani 14 rjeđe 18 mikr. širina epidermalnih stanica se kreće od
14—18 mikr. Broj pući na poprečnom prerezu iglica se kreće od 3—8, a


SI. br. 1. Češer alepskog bora sa ravnim SI. br. 2. češer alepskog bora sa
štitićem (foto Rendić) izbočenim štitićem (foto Rendić)


rijetko se nađe 10 puci. Broj slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj
i ravnoj strani iglice se kreće od 2—1, dok u uglovima iglice imamo 2, rijetko
3 sloja tih stanica. Membrane tih stanica su na konveksnoj strani
iglice prilično debele do slabo debele, dok su im lumeni široki do slabo uski.
Hipoderma je između puci slabo zaobljena do ravna. Broj smolenica se




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 16     <-- 16 -->        PDF

kreće od 4—8, a rjeđe se nađe 3 odnosno 10 smolenica. Oblik sklerenhimskih
stanica, koje obavijaju smolenicu je pravokutan, a membrane tih
stanica su tanke. Broj slojeva transfuzijskog parenhima iznosi na floemskoj
strani žila 2, a na ksilemskoj strani 1—3 sloja, žile su svojim
ksilemskim dijelovima srasle ili se uzduž njih nalazi jedan sloj stanica
čije membrane nisu odebljale. Širina iglica se kreće od 790—1070 mikr.,
a rijetko se nađe iglica širine 1100 mikr. Visina poprečnog presjeka
iglica se kreće od 500—680 mikr. Ovi primjerci imaju češere sa ravnim i
izbočenim štitićem.


SI. br. 3. Jedan oblik iglice alepskog bora poprečno prerezane, povećano (150 X)


Iglice alepskog bora koje mi je iz Francuske poslao dr. Fukarek
odgovaraju po svojoj anatomskoj građi iglicama, koje sam gore opisao,
ali je pitanje da li je alepski bor u okolici Montpellier-a autohton.


Pojedini primjerci iz Trstena područje Brsečine imaju drugačiju
građu svojih iglica od prije navedenih (SI. br. 5 i 6). Ti primjerci imaju
visinu epidermalnih stanica na konveksnoj strani iglice 18 mikr., a na
ravnoj 14 mikr. širina tih stanica se kreće na obje strane iglice od 14
do 18 mikr. Broj poprečno prerezanih puci se kreće od 6—12. Broj slojeva
hipodermalnih stanica iznosi na konveksnoj strani iglice 2—4, većinom
ima 3 sloja tih stanica. Na ravnoj strani iglice ima 2 rijetko 3 odnosno
1 sloj tih stanica. U uglovima iglice ima 2—3 sloja tih stanica. Hipoderrnalne
stanice su na konveksnoj strani iglice prilično debelih membrana,
dok su im lumeni prilično uski do slabo uski. Hi^oderma je između puci
jako zaobljena do zaobljena. Broj smolenica se kreće od 2—4. Oblik
sklerenhimskih stanica koje obavijaju smolenice je pravokutan, rijetko
eliptičan, dok su membrane tih stanica tanke. Broj slojeva transfuzijskog




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 17     <-- 17 -->        PDF

parenhima iznosi na floemskoj strani 2, a na ksilemskoj 1—3 sloja tih
stanica, žile su svojim ksilemskim dijelovima srasle. širina iglica se kreće
od 930—1100 mikr., a visina poprečnog presjeka iglica od 590—680 mikr.,
a rijetko se nađe primjeraka sa visinom od 550 mikr. Ovi primjerci imaju
češere sa ravnim štitićem.


SI. br. 4. Detalj iz si. br. 3.; Smolenica, hipođerma i epiderma, povećano (400 X)


Iz prednjeg izlaganja kao i iz tabele i slika broj 3, 4 i 5 se vidi da
su kod svih primjeraka alepskog bora sklerenhimske stanice koje obavijaju
smolenice tankih membrana, a ni kod jednog primjerka nisam našao


Si. br. 5. Drugi oblik iglice alepskog bora poprečno prerezane, povećano (120 X)


da te stanice imaju jako debele membrane kako to Huet donosi. Isto tako
svi primjerci imaju žile srasle ili se između njih nalazi jedan sloj parenhimskih
stanica, a iznad floema kao i između žila nema nikada sloja sklerenhimskih
stanica, kako to Harlow i Wilhelm donose. Jedino može nekad
da se nađe između floema jedna, a najviše tri sklerenhimske stanice.




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Dalje se iz izlaganja vidi da se primjerci iz Brsečine (Trsteno)
naročito razlikuju u građi hipoderme i broju smolenica od ostalih primjeraka
koje posjedujem. Manje razlike postoje još u broju puci i širini
poprečnog presjeka iglica.


Prema tome postoje dva oblika alepskog bora kod nas što se tiče
građe hipoderme i broja smolenica. Jedan oblik (si. br. 3 i 4) ima broj
slojeva hipodermalnih stanica na konveksnoj strani iglice 2—1, te se
prema tome slaže sa opisom Mahlert-a za broj slojeva tih stanica za
alepski bor. Na ravnoj strani iglice taj oblik ima također 2 ili 1 sloj tih
stanica, a u uglovima iglice 2 rijetko 3 sloja tih stanica. Membrane hipodermalnih
stanica su na konveksnoj strani iglice prilično debele do slabo
debele, dok su im lumeni široki do slabo uski. Hipoderma je između puci
slabo zaobljena do ravna. Broj smolenica se kreće od 4—8, a rjeđe se
nađe 3 odnosno 10 smolenica.


Si. br. 6. Detalj iz si. br. 5.; hipoderma, epiderma i puč, povećano (550 X)


Drugi oblik si. br. 5 i 6 ima veći broj slojeva hipoderme na konveksnoj
strani iglice, a manji broj smolenica na čitavom poprečnom prerezu
iglice. Taj oblik ima na konveksnoj strani iglice 2—4 većinom 3 sloja
hipodermalnih stanica te se slaže sa opisom Zang-a i Huet-a za alepski
bor. Na ravnoj strani iglice ima taj oblik 2 rijetko 3 odnosno 1 sloj tih
stanica, dok u uglovima iglice ima 2—3 sloja hipodermalnih stanica. Membrane
hopodermalnih stanica su kod ovog oblika na konveksnoj strani
iglice prilično debele, a lumeni su prilično uski do slabo uski. Velika je
razlika u zaobljenosti hipoderme između puci kod ova dva oblika. Kod
prvog oblika je hipoderma slabo zaobljena do ravna, a kod drugog je jako
zaobljena do zaobljena. Broj smolenica iznosi kod drugog oblika 2—4.


Hipoderma, broj smolenica i širina iglica su jako važni elementi
građe iglica kod sistematike Pinus vrsta na osnovu anatomije iglica.
Stariji autori kao Mahlert, Zang, Kirchner i drugi su uzeli već građu
hipoderme u obzir kod sistematike Pinus vrsta na osnovu anatomije
iglica. U novije doba autori, koji su se tim pitanjem bavili daju hipodermi
veliku vrijednost za sistematiku pojedinih vrsta pa i nižih sistematskih
jedinica od vrste roda Pinus. Tako Ronniger razlikuje dvije velike
skupine crnog bora na osnovu građe hi oderme: Pinus Laricio i Pinus
nigra. Pinus Laricio ima prema Ronnigeru 1—2 sloja hipodermalnih sta




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 19     <-- 19 -->        PDF

nica na konveksnoj strani iglice, a Pinus nigra 2—5 slojeva tih stanica.
Isto tako Schwarz, Huet i Delevoy između ostalog detaljno opisuju hipodermu,
smolenice i širinu iglica kod prikaza pojedinih nižih sistematskih
jedinca crnoga bora. I baš ta staničja su im služila kao važni dokaz za
pojedine oblike crnog bora određene na osnovu vanjske morfologije i
anatomije iglica. Delevoy je crni bor podijelio u dva subspeciesa i to
Occidentalis i Orientalis. Ovi se međusobom razlikuju između ostalog i
u građi hipoderme. Sspec. Occidentalis ima 1—2 sloja hipodermalnih stanica
na konveksnoj strani iglice, a sspec. Orientalis 2—5 slojeva tih stanica.
Interesantno je, da i alepski bor kod nas pokazuje sličnu razliku u
građi hipoderme kao što to Delevoy i Ronniger iznose za crni bor. Ako
anatomija iglica ima vrijednost kod sistematike crnog bora, a isto tako
i kod planinskog bora* onda vjerojatno ima vrijednost i kod sistematike
.alepskog bora što se već i iz ovih izlaganja vidi.


Zaključak


1. češeri alepskog bora koji kod nas dolazi nisu uvijek istog oblika.
Postoje dva ekstremna oblika češera kao i prelazi između njih.
2. Anatomija iglica također nije uvijek jednaka. Naročite razlike
postoje u građi hipoderme i broju smolenica, dok su manje razlike u broju
puci i širini poprečnog presjeka iglica. Na osnovu tih razlika u anatomiji
iglica postoje kod nas 2 oblika alepskog bora. Jedan oblik ima između
ostalog veći broj smolenica i manji broj hipodermalnih slojeva na konveksnoj
strani iglice. Kod toga oblika dolaze češeri i jednog i drugog
oblika. Drugi oblik ima na konveksnoj strani iglice manji broj smolenica
i veći broj hipodermalnih slojeva, a češeri su sa ravnim štitićem.
3. Pošto alepski bor kod nas ima dva oblika češera, a građa iglica mu
nije uvijek potpuno jednaka, vjerojatno da postoje svojte alepskog bora,
koje bi trebalo detaljno istražiti. Isto tako bi trebalo komparirati naš
alepski bor sa onim koji dolazi u zapadnom dijelu Sredozemlja i na istoku
li Grčkoj i Maloj Aziji, kako bi dobili jasnu sliku o vrsti Pinus halepensis.
Zusammenfassung


Beitrage zur Kenntnis der Formen von Pinus halepensis Mili.
In dieser Arbeit wird auf den verschiedenen anatomischen Aufbau
der Nadeln sowohl auch der Zapfen von Pinus halepensis in FVR Jugoslawien
hingewiesen.


1. Es bestehen zwei extreme Formen der Zapfen, Bei der einen
Form ist der Schuppenschild flach (Bild No 1) und bei der anderen
deutlich gewolbt (Bild No 2).
2. Auch in der Nadelanatomie bestehen bedeutende Unterschiede
(Bild No 3 und 5). Ein Teil der Exemplare hat auf der konvexen Seite
des Blattes einen 1—2 reihigen Hypoderm und auf dem Querschnitt
4—8 Harzgange. Andere Exemplare haben auf der konvexen Seite einen
2—4 reihigen Hypoderm und 2—4 Harzgange auf dem Querschnitt. Eine
genauere Erforschung ist im Gange.
* Vidaković: Prilog- poznavanja anatomije iglica nekih srodnih borova. Glas. za
Sum. pokuse br. 11 (u štampi).
17




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 20     <-- 20 -->        PDF

LITERATURA


1.
Delevo y G.: A propos de la Systematique de Pinus Nigra Arnold. Ministers
de ^Agriculture Administration des Eaux et Forets Station de Recherches de
Grocnendaal 1945.
2.
Đordevi ć P.: Pinus Nigra Arn. var. gočensis, n. var. Izdanje Ministarstva,
šuma i rudnika, Beograd 1931.
S.
Harlo w W. M.: The identification of the pines of the United States, native and
introduced, by needle structure. Bulletin of the New York State College of Forestry
at Syracuse University 1931.
4.
Hue t M.: Determination de differentes especes de Pins par l´etude anatomique
de 1´aiguille. Bull. Soc. Centr. Forest. Belgique, No. 2, 3—4. Bruxelles 1933.
5.
Kirchner, Loew, Scrhoter: Lebensgesch. Blutenpfl. Mitteleuropa, Bd. L,
Abt. 1. — Die Coniferen und Gnetaceen Mitteleuropas, Stuttgart 1906.
6.
Mahler t A.: Beitrage zur Kenntniss der Anatomie der Laubblatcer der Coniferen
mit besonderer Beriicksichtigung des Spaltoffnungs-Aparates. Bot. Centralbl.
XXIV. 1885.
7.
Ronnige r K.: tjber den Formenkreis von Pinus nigra Arnold. Verh. Zool.-bot.
Ges. LXXIII. (1923). Wien 1924,
8.
Schwar z O.: Uber die Systematik und Nomenklatur der europaischen Schwarzkiefern.
Notizblatt des Bot. Gartens zu Berlin — Dahlem XIII. No. 117.
9. Vidakovi ć
M.: Prilog poznavanju anatomije iglica nekih srodnih borova. Glas.
za Šum. pokuse br. 11, 1952. (u štampi).
10.
VV i Ih e lm - H e mp e 1: Die Baume und Stršiucher des Waldes. I. Abo. 1889.
11.
Zan g W.: Die Anatomie der Kiefernadel und ihre Verwendung zur systematischen
Gliederung der Gattung Pinus. Dissert. Giessen 1904.
NAŠE POŠUMLJAVANJE


Ing. D. Afanasijev, Sarajevo


U
U
naše doba šuma je dobila u životu čovječanstva mnogo veći značaj
nego ranije, kada je služila isključivo za proizvodnju drvne mase. Velike
katastrofe, i poplave, zatrpavanje miliona hektara plodne zemlje u
SAD, nerodice u Rusiji, sve je to izazvano devastacijom šuma. Tek nedavno,
u posljednjim decenij ama čovječanstvo je shvatilo da je proćerdalo
šumsko bogatstvo i da ga mora ponovo steći. Ali kako je bilo lako trošiti a
kako je teško stvarati! Lako je posjeći za nekoliko dana velike šumske
komplekse, naročito savremenom mehanizovanom tehnikom, ali za uzgoj
ovakovih šuma su potrebne dugačke decenije.
Ali savremeno čovječanstvo ne može čekati decenij ama, ne može
toliko dugo čekati na obnovu velikih upropašćenih površina plodne zemlje.
Stoga se odmah nakon rata u SAD i SSSR i drugim državama pristupilo
podizanju brzo rastućih šuma u početku posredstvom hibridizacije pojedinih
vrsta, a po tome primjenom visoke agrotehnike. U tom cilju naučno
istraživačke ustanove ne štede ni truda ni sredstava, jer postoji mnogo
slučajeva, kada je potrebno što prije — za jednu, dvije godine — podići
visoku šumu bez obzira na troškove.


U isto vrijeme kod nas u pošumljivanju postoje dva pravca, jedan
primitivni, reklamnog karaktera, a drugi ozbiljni i na naučnoj osnovi.


Primitivni pravac se ispoljava u trčanju za količinom pošumljenih
hektara bez obzira na uspjeh i rezultate. Ing Jovković u svom obrazloženom
članku ubr.l /1950 g. »Narodnog šumara« ovako konstatira ža