DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 21 <-- 21 --> PDF |
losnu činjenicu katastrofalnih neuspjeha u pošumljivanju: »Svake godine iskazuju sve veće i veće pošumljene površine, iskazuju se mnogi hektari novih pošumljivanja, a kad se izađe na teren da se vide te novopodignute kulture, nailazi se većinom na neuspjele kulture, koje je potrebno ili ponovo pošumljivati ili dobrim dijelom popunjavati«. Neuspjeh našeg primitivnog pošumljavanja toliko je očigledan, o njemu je toliko pisano, da ne bi vrijedilo više govoriti. Svako, ko je i sa najmanjom pažnjom pratio tehniku takovog pošumljavanja zna, da kod ovakovog načina ne pomažu ni najbolje ekološke prilike. Najlakše je baciti krivicu na »loše« ekološke faktore kao neodgovorne elemente i time pokušavati opravdati svoj nehat i neznanje. Da li su, zaista, kod nas toliko nepovoljne edafske i klimatske prilike? Pri upoređenju istih sa prilikama u drugim zemljama mora se konstatirati da kod nas u svemu postoje najbolje ekološke prilike za podizanje šume. To se dokazuje i istorijskim podacima, čak i sam naziv »šumadija« svjedoči o tome. Istorijska je činjenica, da je i sadašnji krš prije nekoliko vjekova bio gusto pošumljen. Pored toga, u isto vrijeme kada je strano a i naše napredno šumarstvo savladalo tehniku pošumljavanja i sada radi samo na ubrzavanju rastenja, naši predstavnici primitivnog pošumljavanja nikako ne mogu da se otresu od dubokog tehničkog primitivizma i vode jalove diskusije o procentu primljenih sadnica, pozivajući se na ovako arhaične »autoritete « kao Rubbia. Zanimljivo je otkuda Rubbija iz 1912 godine pa i bilo ko drugi može biti neki autoritet za utvrđivanje uspjeha pošumljavanja prema procentu uginulih sadnica? Ovakovim autoritetom može biti svaki laik, koji će po svom nahođenju odrediti uspjeh ili neuspjeh nekim procentom primljenih sadnica. »Mi se danas ne možemo zadovoljiti Rubbijevim postotkom uspjeha« — piše u svom članku »0 nekim neposrednim zadacima istraživačkog rada na degradiranom kršu« u br. 1-2/1951 g. »šumarskog lista« ing A. Horvat. Zašto se Horvat poziva na Rubbija, kao na neki autoritet, zašto nas vuče u 1912 godinu? Samo zato što je Rubbija odredio kao »uspjeh« 71% uginulih sadnica? Ili zato što se naše primitivno pošumljavanje ne zadovoljava sa 71% uginulih sadnica, nego povećava ovu brojku do 79%? A to je još najmanje u ovom članku, protivu kojeg moraju protestirati svi naši napredni šumari. U ovom članku potpuno su pogrešno i nazadnjački protumačeni zadaci savremenog šumarstva. Ovaj članak udara po napretku i progresu i pretstavlja potpuno neshvatanje ni vremena u u kojemu živimo, ni odgovornost šumarstva pred narodom. Autor tog članka sa jedne strane konstatira da pregled vještačkih pošumljavanja daje pozitivan utisak. Može se samo čuditi otkud je on došao do »pozitivnog« utiska, jer on sam u daljem izlaganju potpuno obara taj svoj pozitivan utisak. On piše: »Od godine 1914 nema ni traga poslu«. A radovi od 1946/49 god. po njegovim riječima pokazali su uspjeh sa svega 21% primljenih sadnica, tj. ispod postotka Rubbijevog uspjeha. Da li se A. Horvat zaustavio i na kvalitetu toga 21% uspjeha? Kad li će odrasti tih 21% uspjelih sadnica i obrazovati šumu? I da li zaista može tih 21% smatrati za neki uspjeh na koji treba čekati decenije i to pod uslovom da tih 21% za kratko vrijeme ne padne na još nižu cifru? Iza ovih brojki kao maglovite zavjese krije se stara politika razbacivanja 19 |