DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Senju bili su nestručni, nisu dovoljno pazili na temperaturu u trušnici, a i bez obzira


na to, prilikom loženja peći i trušenja sjemena radnik je uslijed visoke temperature


u trušnici bio primoran da vrata prostorije ostavlja otvorenim, uslijed čega se je


temperatura u trušnici naglo snižavala, da bi se nakon što je radnik izišao iz truš


nice naglo penjala. Osim toga i samo trušenje je naporan posao, štetan po zdravlje,


jer se radnik mora duže vremena zadržavati u visoko ugrijanoj prostoriji.


Uslijed vrlo slabe cirkulacije uzduha, nekoliko puta konstatovali smo skorelost
češera, što nam je znatno umanjilo količinu sjemena dobijenog trusenjem, a s druge
. strane povećalo troškove.


Razumljivo je da su svi naprijed nabrojeni nedostaci naše trušnice morali utjecati


i na kvalitet istrušenog sjemena. Poznato je naime da se bjelančevine počinju zgru


šavati kod 50° C, a mi smo u našoj trušnici zabilježili temperaturu i do 54° C.


Nakon što smo prišli ispitivanju, ustanovili smo da prosječna klijavost našeg


sjemenja iznaša svega 59% (Klijavost smo ispitali na Steiner-ovom klijalu. Navedeni


rezultat je prosjek od 700 sjemenki).


Energija klijavosti (broj proklijalih sjemenki u prvih 7 dana) iznosila nam je


47%, dakle nam je 80% sjemenki proklijalo u prvih 7 dana.


Krupni nedostaci naše trušnice, neracionalnost i loš kvalitet sjemena, a uz to


toplo i suho vrijeme navelo nas je na pomisao da pokušamo trusiti naše češere na


suncu. U tu svrhu napravili smo od dasaka plato 4x4 metra i izložili češere suncu.


Što se tiče ekonomičnosti rezultati trušenja na suncu bili su više nego zadovoljavajući,


jer dok smo u trušnici odjednom mogli izlagati svega 200 kg češera, a trušenje je


trajalo 48 sati, dotle smo na suncu odjednom izlagali 400 kg češera, a trušenje je


trajalo 24 sata, dok su nam radničke dnevnice opterećivale 1 kg. čistog sjemena kod


trušenja u trušnici sa 230 Din. dotle su nam kod trušenja na suncu opterećivale


1 kg. sjemena sa 57 Din.


Što se tiče klijavosti sjemena dobivenog trusenjem na suncu rezultati su bili


slijedeći:


Klijavost sjemena je neuporedivo bolja tj. iznosi u prosjeku 77% (prosjek 700


sjemenki).


Energija klijavosti nam je nešto slabija nego kod sjemena dobivenog u trušnici


i iznosi 73% ukupne klijavosti tj. 56%. Slabija energija klijavosti sjemena dobive


nog trusenjem na suncu je po našem mišljenju uzrokovana djelovanjem ultraljubi


častih zraka sunčevog spektra.


Kao što se iz gornjeg prikaza vidi trušenje smrčinih češera na suncu je u svakom


slučaju, razumljivo uz povoljno vrijeme, bolje od trušenja u primitivnim trušnicama,


i po našem mišljenju trebalo bi ga primjenjivati.


Ing. Tomaševski


PREGLED STRANE STRUČNE ŠTAMPE


Grundner-Schwappach: Massentafeln zur Bestimmung des Holzgehaltes stehen


der Waldbaume und Waldbestande. Deseto — nanovo obrađeno izdanje. Izdavač


prof. dr. R. Schober. Naklada: Paul Parey, Berlin 1952.


Prije 75 godina započeo je rad Njemačkih šumsko-pokusnih postaja na izradi


drvno gromadnih tablica. Rad je trajao 25 godina, a premjereno je 7000 stabala.


Rezultati su sakupljeni u poznatoj Grundner-Schwappachovoj zbirci, od koje se eto


pojavljuje deseto izdanje. Novo izdanje razlikuje se dosta od dosadašnjih. Za svaku


od 5 glavnih vrsta drveća — hrast, bukva, bor, jela i smrča — donesene su: 1) tablice


za krupno drvo iznad 7 cm (Derbholz), 2) tablice za cijelu masu stabla (Baumholz),


3) tablice za sitnu granjevinu (Reisig), 4) standardne visinske krivulje (Einheits


hohen-kurven — prema radovima Lange i Wiedermanna), 5) tablica pada promjera,


6) debljine kore i 7) tablica sortimenata za jedno stablo (prema Mitscherlichu i


Vegelu). Kod jele, smrče i bora — dodane su tablice za drvnu masu kolaca (Kiefer


stangen). Kod smrče dodana je također tablica pomoću koje se može iz drvne mase


krupnog drva izračunati masa debla (Schaftholz). Osim gornjih 5 vrsta — donesene




ŠUMARSKI LIST 1/1953 str. 54     <-- 54 -->        PDF

su tablice za: evropski ariš, japanski ariš, johu, brezu, crni bor i američki hrast


(Q. rubra).
Mase su iskazane na 3 decimale tj. u tisućinkama kubnog metra. Svim tablicama
dan je jednaki oblik pa tako i tablicama za ariš (Schieffel), što je također razlika
od prijašnjih izdanja. Prsni promjeri koji odgovaraju sredinama 4-centimetarskih
debljinskih stepena štampani su u glavi tabela debljim znamenkama, a za sredinu
prsnog debljinskog stepena do 10 cm odabran je srednji promjer od 8,5 cm, pa su
za taj promjer izračunani podaci i uneseni u tablice — što je također novost.


Na kraju donesena je tablica sastojinskih obličnih brojeva i srednjih sastojinskih
visina (po Schwappach-u i Wiedemannu) te tablica kružnih ploha do 150 cm.


Naše šumarstvo služi se tim tablicama od njihovog prvog pojavljivanja a upotrebljavat
će ih i u budućnosti, jer bi bilo neekonomično da za naš teritorij izrađujemo
ovakove opće tablice. Naše šume razlikuju se donekle od šuma za koje se te
tablice izrađene (čiste jednodobne sastojine — što je kod nas rijetki slučaj), ali
sasvim dobro zadovoljavaju kod poslova kod kojih se upotrebljavaju t. j . kod uređivanja
šuma i kod inventarizacije.


Knjiga
ima 216 stranica, na finom papiru, i u platno uvezana, stoji 15 DM.
Emrović


MOGUĆNOST DANAŠNJE ORIJENTACIJE U SMOLARSKOJ INDUSTRIJI
ITALIJE


Uvaženi talijanski stručnjak Prof. Pelazzo napisao je u šumarskoj reviji L´Italia.
forestale e montana» br. 1-1951. interesantan članak o mogućnosti sadašnje orijentacije
u smolarskoj industriji Italije, te ga radi aktuelnosti za našu mladu industriju
donosimo u slobodnom prijevodu.


Godine 1950. dogodila se među industrijskim proizvađačima smole prirodna
selekcija, radi koje se mnoga nezdrava poduzeća nisu više pojavila, te ih je od mnogobrojnih
prijašnjih preduzeća preostalo samo veoma malo, koja su temeljito reorganizirali
rad u šumi i uspješno proveli racionalizaciju prerade smole u tvornici.


Na taj način se makar i uz postojeće niske tržne cijene terpentinskog ulja i
kolofonija dokazalo, da se naša smolarska industrija može uspješno takmičiti sa istovjetnom
industrijom naprednih zemalja.


Preduslovi domaće industrije da bude sposobna oduprijeti se stranoj konkurenciji
sastoje se u tome, da prosječna proizvodnja smole po stablu bude povećana, kako
ne bi bila niža do one koja se postizava u inozemstvu, te da proizvodi prerađeni u
domaćim destilerijama ne budu po kvaliteti lošiji od onih iz inozemstva pod uvjetom
da se stručna istraživanja po predmetu smolarenja prošire i prodube, jer se samo
iz temeljitijeg poznavanja fizioloških i patoloških procesa, koji vode izlučivanju
smole, može s pravom očekivati daljnji napredak smolarske industrije.


Prirodno da se pod «povećanjem proizvodnje smole po stablu» misli na smolarenje
«na živo», a ne da bi se iskorišćavanjem tjeralo do maksimuma i dovelo kroz
nekoliko godina do ugibanja objekta, već da se nastoji pronaći kompromis između
nešto veće proizvod.nje smole i životne snage objekta, koja se fiziološki može još označiti
normalnom akoprem proizvodnja drveta biva nešto niža, jer i drvo i smola stvarno
proizlaze podjednako iz više ili manje kompliciranih transformacija prvih proizvoda
asimilacije.


Radi se naime o tome, da se novim oruđem (noževima-strugovima) i novim
načinom zarezivanja nadraži stablo na stvaranje smolnih kanala tj. da se istovremeno
poveća izlučujuća površina tkiva i kapacitet ćelija, u kojima se sakuplja smola onako,
kako se stvara. Šumarski stručnjak pak ima da ustanovi pomnjivim posmatranjem
zarezanih stabala, do koje se mjere može odobriti povećanje izlučivanja smole proizvedeno
širim zarezivanjem, a da se ne naškodi znatno normalnoj prehrani ili ne
poremete ostali fiziološki procesi. Iako bor obilno reagira na sve veća zarezivanja


— koja mogu obuhvatiti i 2/3 opsega — izlučujući razmjerno sve veće količine smole,
52