DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 24     <-- 24 -->        PDF

0 UPOTREBI STANDARDNIH VISINSKIH KRIVULJA


Ing. B. Emrović


K
K
od taksacijskih radova ustanovljuje se drvna masa na taj način, da


se izmjerom odrede prsni promjeni i visine, a konstrukcijom visinske


krivulje ustanove srednje visine za svaki prsni promjer. Treći faktor —


oblični broj — uzima se obično iz tablica, i to redovito iz drvnogromadnih


tablica gdje se odmah čita volumen.


Svaki od ta tri faktora ima svoju griješku (u smislu teorije griješaka).


Kod klupiranja nastaje griješka mjerenja, osim toga klupira se redovito


samo na primjernoj površini (pruge ili krugovi — do 10% ukupne površine)


uslijed čega se pojavljuje i griješka uzorka (sampling error). Kod visinske


krivulje pojavljuje se griješka mjerenja i griješka uslijed varijacije. Drvno


gromadne tablice imaju također svoju griješku (a = cea 10—15°/o za jedno


stablo). Mi upotrebljavamo njemačke drvnogramadne tablice — koje su


rađene za čiste, jednodobne sastojine u Njemačkoj. Kod upotrebe tih tablica


u našim šumama mogu se pojaviti i sistematske griješke (previsoki ili preniski


rezultati) kao posljedica razlike u tipu šume, rasi i t. d.


Sva ta tri faktora utječu sa svojim griješkama na točnost konačnog
rezultata — drvne mase sastojine. No utjecaj visine na masu stabla relativno
je malen. Ako pogledamo u dvoulazne drvnogromadne tablice, možemo
vidjeti, da drvna masa stabla poraste za gotovo isti iznos, ako povećamo
prsni promjer za 1 cm ili visinu za 1 metar. Radi tog relativno malog utjecaja
visine — pojavila su se nastojanja, da se mimoiđe mjerenje visina i
konstrukcija visinske krivulje. Za visinsku krivulju potrebno je izmjeriti
cea 100—150 visina, krivulju treba nacrtati i izjednačiti i t. d. — a za sve
to potrebno je prosječno jedan radni dan visokokvalificiranog stručnjaka,
što kod opsežnijih taksacijskih radova može da iznese zamašnu sumu novaca
i vremena.


Ta nastojanja sastoje se u tome, da se upotrebom standardnih visinskih
krivulja — šablona — (Einheitshöhenkurven) smanji potreban broj izmjera


(Wiedemann1, Lang2, Hohenadf).


Opisat ćemo nešto detaljnije — Wiedemannov rad, jer je to propušteno
u predgovoru Lear-Fišer-ovih tablica (izdanje Šum. društva NRH 1951), a
potrebno je za razumijevanje načina konstrukcije Laerovih nizova oblikovisina.
Opisat ćemo ga nešto detaljnije i radi toga, da bismo jednu Wiedemann-
ovu varijantu, koju je on odbacio kao neprikladnu, razvili tako, da
nam posluži u našim prilikama možda i bolje nego ona varijanta za koju
se odlučio Wiedemann i korisnici njegove ideje (Laer4, Spiecker5). Wiedemann
je — za određivanje visina kod ustanovljivanja mase sastojina —
postavio 3 moguća puta,


1. Konstrukcija visinske krivulje za svaku sastojinu na temelju mjerenih
visina — dakle onako kako se obično radi. Taj način odbacuje Wiedemann
kao neekonomičan.
2. Upotreba normalnih visinskih krivulja kod kojih se ni jedna vrijednost
ne mjeri u samoj sastojini. Kod toga Wiedemann misli na: a) određene