DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1953 str. 25 <-- 25 --> PDF |
visinske krivulje za određeni tip sastojine kao na pr. jednodobne sastojine hrasta starosti 60—80 godina u nekom određenom arealu. U takavom slučaju mogu se izraditi fiksne visinske krivulje za svaki bonitet — 5 krivulja za 5 boniteta. Takove su na pr. one krivulje, koje su izradili Šurić i Eić za konstrukciju jednoulaznih tablica, b) na zbirku krivulja iz kojih taksator prema subjektivnoj odluci izabire najprikladniju. Wiedemann odbacuje obje mogućnosti i to postupak b) radi proizvoljnosti taksatorovog izbora, i postupak a) radi toga što smo vezani na 5 boniteta -— pa ako je i oblik krivulje dobar. Ako bi se recimo krivulja .morala nalaziti između krivulja za II i III bonitet (baš u sredini) — mi se ipak moramo odlučiti ili za II ili za III bonitet, a radi toga može se dobiti pogrešna drvna masa čak i za 10%. 3. Wiedemann se odlučio za treći način, koji on sam predlaže. U svom konačnom obliku taj način bio bi ovakav: u sastojini se pronađe centralno plošno stablo i (na nekoliko stabala t. j . 10—20) izmjeri mu se visina. Time je određena jedna čvrsta točka visinske krivulje, a visine debljih stabala i tanjih stabala čitaju se iz normalnih krivulja tj. visinska krivulja konstruirana je pomoću te čvrste točke i normalne krivulje — šablone. Normalna krivulja — koja se dakako ne crta, već je dana u tabelarnoj formi — daje slijedeće podatke: stablo deblje za 5, 10, 15 cm od centralno-plošnog stabla više je od njega za određeni broj decimetara, odnosno stablo tanje od centralnog stabla za 5, 10 i t. d. centimetara — niže je od njega za određeni broj decimetara. Oko centralno-plošnog stabla smještena je glavnina drvne mase — a visina centralno-plošnog stabla određena je u sastojini mjerenjem. Stabla koja su podalje od centralno-plošnog stabla (koja su tanja ili deblja) sudjeluju u ukupnoj masi sa manjim udjelom, pa se može tolerirati da im je i visina određena na manje pouzdan način t. j . iz normalne krivulje. Konstrukcija normalnih krivulja izvršena je na slijedeći način: Za svaku sastojinu — a Wiedemann ih je imao na raspolaganju oko 1000 sa cea 30000 izmjerenih visina — određeno je centralno-plošno stablo i iz visinske krivulje očitana pripadna visina. U tu točku na visinskoj krivulji, koja odgovara prsnom promjeru centralno plošnog stabla, prebačeno je sada ishodište koordinatnog sistema. U tom novom koordinatnom sistemu vrijednosti na apscisnoj osi označuju koliko je neko stablo deblje odnosno tanje od centralno- plošnog stabla, a pripadne ordinate — koliko je to stablo više, odnosno niže od centralno-plošnog stabla. Tako je postupano sa svim sastojinama i visinskim krivuljama koje im pripadaju. Dobiveni materijal sortiran je po vrsti drveća, po starosti (klase po 20—30 godina) i po visini centralnog stabla (klase po 5 metara), bez obzira na bonitet. Ali bonitet je ipak donekle došao do izražaja putem visine i starosti. Sve krivulje iste skupine izjednačene su i nadomještene jednom krivuljom. Izjednačenje je provedeno običnim grafičkim putem. Šteta, što to nije provedeno matematsko-statističkim putem, jer su ovako ostale varijacije nepoznate. Na takav način dobio je Wiedemann: 10 krivulja za bor, 4 krivulje za smrču, 3 krivulje za bukvu i 4 krivulje za hrast. Kod svake krivulje dodane su okolnosti kod kojih se dotična krivulja može upotrebiti (areal, starost i visinska klasa). 79 |